Duhovna riznica 06.12.2025 | 00:01

OVAKVA MOLITVA MOŽE DA ISCELI I NEMOGUĆE: Sveti Jovan Kronštatski svedoči kako je molitvama spasio smrtno bolesnog mladića

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
OVAKVA MOLITVA MOŽE DA ISCELI I NEMOGUĆE: Sveti Jovan Kronštatski svedoči kako je molitvama spasio smrtno bolesnog mladića
Fine Art Images / Heritage Images / Profimedia

Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.

Često se suočavamo s nepravdom, bolešću i očajem, osećajući nemoć pred problemima koje sami ne možemo da rešimo. U takvim trenucima vernici traže utehu i putokaz koji pokazuje kako se ne predati i kako sačuvati veru u Božju milost. Jedna od najjasnijih i najdelotvornijih pouka dolazi od Svetog Jovana Kronštatskog, čiji primer upornosti u molitvi pruža svetlo i u najmračnijim danima.

Pouka kroz lično iskustvo

- Molite se Bogu jedni za druge, da ozdravite. Devet puta sam išao da čitam molitvu smrtno obolelom mladiću, sa nepokolebljivom nadom i upornošću... da će Bog pogledati na moj trud, na moje odlaske, na molitve i klečanja, na upornost moju, na nadanje moje. Kada sam došao deseti put, mladić je ozdravio - uči nas Sveti Jovan Kronštatski kroz svedočanstvo.

Vera kao aktivna delatnost

Pouka Svetog Jovana jasno pokazuje da vera nije pasivno očekivanje čuda, već aktivno i strpljivo delanje. U pravoslavlju, molitva i upornost nisu samo duhovne prakse, već most između čoveka i Božje volje, put koji vodi ka isceljenju, miru i obnovi vere.

Snaga molitve i upornosti

Njegov primer podseća nas da svaki naš trud u ljubavi i molitvi nosi potencijal da dotakne Božje milosrđe i da učini nemoguće stvarnim. Sveti Jovan Kronštatski nam kroz svoj život pokazuje da upornost, vera i molitva zajedno mogu promeniti sudbinu i doneti izlečenje onima koji se nađu u najvećem očaju.

Čitanje Jevanđelja za 26. subotu po Duhovima

shutterstock.com/Mircea Moira
Jevanđelje

 

Poslanica Svetog apostola Pavla Galatima, začalo 205 (3,8-12)

8. A Pismo, predvidevši da Bog opravdava neznabošce verom, unapred objavi Avraamu: „U tebi će se blagosloviti svi neznabošci.” 9. Tako se oni koji su od vere blagosiljaju sa vernim Avraamom. 10. Jer koji su god od dela zakona pod prokletstvom su, jer je napisano: „Proklet svaki koji ne ostane u svemu što je napisano u Knjizi zakona da to čini.” 11. A da se zakonom niko ne opravdava pred Bogom, jasno je; jer: „Pravednik će od vere živeti.” 12. A zakon nije od vere, nego čovek koji tvori zapovesti živeće kroz njih.

Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)

13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. 16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.

Jevanđelje po Luki, začalo 49. (9,57-62)

57. A kad oni iđahu putem, reče mu neko: „Gospode, ići ću za tobom kud god pođeš.” 58. A Isus mu reče: „Lisice imaju jame i ptice nebeske gnezda, a Sin Čovječiji nema gde glavu skloniti.” 59. A drugome reče: „Hajde za mnom!” A on reče: „Gospode, dopusti mi da prvo odem da sahranim oca svog.” 60. A Isus mu reče: „Ostavi neka mrtvi sahranjuju svoje mrtvace; a ti hajde te objavljuj Carstvo Božije.” 61. A i drugi reče: „Gospode, ići ću za tobom, ali prvo mi dopusti da odem da se oprostim sa domaćima svojim.” 62. A Isus mu reče: „Nijedan ko je metnuo ruku svoju na plug pa se obazire nazad, nije pripravan za Carstvo Božije.”