Wikimedia/das Bild vor mehr als 100 Jahren hergestellt wurde
Reči ruskog svetitelja nude neočekivano jednostavan odgovor onima koje pritiskaju misli, nemir i osećaj da im je duša postala tesna.
Postoji jedna tiha, ali uporna muka našeg doba: čovek ima sve više prostora oko sebe, a sve manje prostora u sebi. Misli se sudaraju, osećanja se zgušnjavaju, savest postaje tesna kao soba bez prozora. I tada, u tom unutrašnjem metežu, ne pomažu ni brzina, ni buka, ni nove reči za stare strahove. Rešenje, međutim, ne dolazi iz nekog priručnika za samopomoć, već iz iskustva jednog svedoka vere koji je znao šta znači boriti se sa sobom. Sveti Jovan Kronštatski ostavio je pouku koja zvuči jednostavno, a nosi snagu isprobanog leka.
Kada srce više nema gde da se skloni
- Slava, Gospode, sili Krsta Tvoga koja nikada ne umine! Kada me neprijatelj pritisne grehovnim pomislima i osećanjima, i kada ja, nemajući slobode u srcu, izobrazim sa verom nekoliko puta krsno znamenje, onda odjednom i greh moj otpada od mene, i teskoba isčezava, pa izlazim na slobodu - govorio je Sveti Jovan Kronštatski.
Sveti Jovan ne govori o apstraktnom zlu, već o vrlo konkretnom pritisku misli i osećanja koji čoveka stežu iznutra, o trenutku kada srce više nema gde da se pomeri. I ne nudi komplikovan recept. Ne poziva na dugotrajne rasprave sa sobom, već na jednostavan, ali duboko veran pokret – na znak Krsta kao na povratak u slobodu. Kao da poručuje: postoje trenuci kada čovek ne treba da pobedi mislima, nego da se skloni pod nešto što je jače od njegovih misli.
Znak Krsta kao izlaz, a ne kao beg
U pravoslavnom iskustvu Krst nije simbol zida, već vrata. Nije znak zatvaranja, nego znak prolaza. Kada Sveti Jovan kaže da „odjednom greh otpada“, on ne govori o magiji, već o promeni težišta: čovek prestaje da gleda u tamu i okreće se ka Svetlosti. A kada se promeni pravac pogleda, menja se i unutrašnji prostor.
Možda je to i najtačniji odgovor na našu savremenu teskobu: ne treba nam još jedna nova ideja, nego povratak jednom živom znaku vere. U tom malom, ali iskrenom znaku krsta, kako svedoči Sveti Jovan Kronštatski, srce ponovo uči da diše. I čovek, makar na tren, izlazi iz svoje unutrašnje gužve - na slobodu koja ne zavisi od spoljašnjih okolnosti, već od toga kome je poverio svoje najteže misli.
Shutterstock/Wirestock Creators
Jevanđelje
Čitanje Jevanđelja za 33. ponedeljak po Duhovima
Jutrenja (na osvećenju vode)
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 143 (10,1-4)
1. A neću da ne znate, braćo, da oci naši svi pod oblakom bijahu, i svi kroz more prođoše, 2. i svi se u Mojseja krstiše u oblaku i moru; 3. i svi isto jelo duhovno jedoše; 4. i svi isto piće duhovno piše; jer pijahu od duhovne stene koja ih je sledila, a stena beše Hristos.
Jevanđelje po Marku, začalo 2 (1,9-11)
9. I dogodi se u one dane da dođe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu. 10. I odmah izlazeći iz vode vide nebesa gde se otvaraju i Duh kao golub silazi na njega. 11. I glas dođe s neba: „Ti si Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.“
Liturgija
Poslanica Svetog apostola Pavla Titu, začalo 302 (2,11-14; 3,4-7)
11. Jer se javi blagodat Božija spasonosna svima ljudima, 12. koja nas uči da se odrečemo bezbožnosti i zemaljskih požuda, i da poživimo razborito, pravedno i pobožno u sadašnjem veku, 13. očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, 14. koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim delima. 4. A kada se javi dobrota i čovekoljublje Boga, Spasitelja našega,
5. ne za dela pravedna koja mi učinismo, nego po svojoj milosti spase nas banjom novoga rođenja i obnovljenja Duhom Svetim, 6. kojega izli na nas obilno kroz Isusa Hrista Spasitelja našega, 7. da bismo, opravdani njegovom blagodaću, postali naslednici života večnoga kao što se nadamo.
Jevanđelje po Mateju, začalo 6 (3,13-17)
13. Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Jovanu da ga ovaj krsti. 14. A Jovan mu branjaše govoreći: „Ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš meni?” 15. A Isus odgovori i reče mu: „Ostavi sada, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu.” Tada ga ostavi. 16. I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vide Duha Božijega gde silazi kao golub i dolazi na njega. 17. I gle, glas sa nebesa koji govori: „Ovo je Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.”
Dok svi traže brze rešenja, jedan od najuglednijih staraca Ruske crkve 20. veka otkriva jednostavan, ali moćan put: zaboravite sebe, plačite zbog grehova, otvorite srce Božjoj volji – i otkrijte unutrašnji mir koji menja sve.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da i u trenucima najveće tuge, kada se čini da ništa ne može da spasi srce, vera i molitva otvaraju put i daju snagu koja nadilazi ljudske slabosti.
Znak krsta je za vernike podsetnik na veru i Božije prisustvo, a njegovo mesto nije samo u crkvi ili za vreme molitve već i u mnogim svakodnevnim trenucima.
Vaznesenjski hram u Beogradu 21. septembra ugostiće igumana Hilandara arhimandrita Metodija, koji će sasluživati sa episkopom lipljanskim Dositejem i delom hilandarskog bratstva.
U besedi za četvrtak 16. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je pretvaranje vode u vino osnova Hristovih čudesa i kakvu poruku nosi čoveku čija su vera, nada i unutrašnja snaga oslabile.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Vavilu po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Svete mučenice Vera, Nada i Ljubav i majka im Sofija. Katolička crkva obeležava Rane Svetog Franje, dok Jevreji danas obeležavaju šesti dan meseca tišrija, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Pitanje kako čovek može da prepozna dejstvo Svetog Duha u sebi upravo je povezano sa njegovim unutrašnjim stanjem, odnosom prema Bogu, sopstvenoj savesti i ljudima oko sebe.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Viktorija Sinis je nekada verovala da joj takav način života donosi slobodu i finansijsku sigurnost, a onda je donela odluku koja joj je promenila život.
Protojerej Andrej Jefanov objašnjava zašto monaški postrig nije obična životna odluka i upozorava šta bi značilo napustiti put koji je čovek dobrovoljno izabrao.