Wikimedia/das Bild vor mehr als 100 Jahren hergestellt wurde
Reči ruskog svetitelja nude neočekivano jednostavan odgovor onima koje pritiskaju misli, nemir i osećaj da im je duša postala tesna.
Postoji jedna tiha, ali uporna muka našeg doba: čovek ima sve više prostora oko sebe, a sve manje prostora u sebi. Misli se sudaraju, osećanja se zgušnjavaju, savest postaje tesna kao soba bez prozora. I tada, u tom unutrašnjem metežu, ne pomažu ni brzina, ni buka, ni nove reči za stare strahove. Rešenje, međutim, ne dolazi iz nekog priručnika za samopomoć, već iz iskustva jednog svedoka vere koji je znao šta znači boriti se sa sobom. Sveti Jovan Kronštatski ostavio je pouku koja zvuči jednostavno, a nosi snagu isprobanog leka.
Kada srce više nema gde da se skloni
- Slava, Gospode, sili Krsta Tvoga koja nikada ne umine! Kada me neprijatelj pritisne grehovnim pomislima i osećanjima, i kada ja, nemajući slobode u srcu, izobrazim sa verom nekoliko puta krsno znamenje, onda odjednom i greh moj otpada od mene, i teskoba isčezava, pa izlazim na slobodu - govorio je Sveti Jovan Kronštatski.
Sveti Jovan ne govori o apstraktnom zlu, već o vrlo konkretnom pritisku misli i osećanja koji čoveka stežu iznutra, o trenutku kada srce više nema gde da se pomeri. I ne nudi komplikovan recept. Ne poziva na dugotrajne rasprave sa sobom, već na jednostavan, ali duboko veran pokret – na znak Krsta kao na povratak u slobodu. Kao da poručuje: postoje trenuci kada čovek ne treba da pobedi mislima, nego da se skloni pod nešto što je jače od njegovih misli.
Znak Krsta kao izlaz, a ne kao beg
U pravoslavnom iskustvu Krst nije simbol zida, već vrata. Nije znak zatvaranja, nego znak prolaza. Kada Sveti Jovan kaže da „odjednom greh otpada“, on ne govori o magiji, već o promeni težišta: čovek prestaje da gleda u tamu i okreće se ka Svetlosti. A kada se promeni pravac pogleda, menja se i unutrašnji prostor.
Možda je to i najtačniji odgovor na našu savremenu teskobu: ne treba nam još jedna nova ideja, nego povratak jednom živom znaku vere. U tom malom, ali iskrenom znaku krsta, kako svedoči Sveti Jovan Kronštatski, srce ponovo uči da diše. I čovek, makar na tren, izlazi iz svoje unutrašnje gužve - na slobodu koja ne zavisi od spoljašnjih okolnosti, već od toga kome je poverio svoje najteže misli.
Shutterstock/Wirestock Creators
Jevanđelje
Čitanje Jevanđelja za 33. ponedeljak po Duhovima
Jutrenja (na osvećenju vode)
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 143 (10,1-4)
1. A neću da ne znate, braćo, da oci naši svi pod oblakom bijahu, i svi kroz more prođoše, 2. i svi se u Mojseja krstiše u oblaku i moru; 3. i svi isto jelo duhovno jedoše; 4. i svi isto piće duhovno piše; jer pijahu od duhovne stene koja ih je sledila, a stena beše Hristos.
Jevanđelje po Marku, začalo 2 (1,9-11)
9. I dogodi se u one dane da dođe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu. 10. I odmah izlazeći iz vode vide nebesa gde se otvaraju i Duh kao golub silazi na njega. 11. I glas dođe s neba: „Ti si Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.“
Liturgija
Poslanica Svetog apostola Pavla Titu, začalo 302 (2,11-14; 3,4-7)
11. Jer se javi blagodat Božija spasonosna svima ljudima, 12. koja nas uči da se odrečemo bezbožnosti i zemaljskih požuda, i da poživimo razborito, pravedno i pobožno u sadašnjem veku, 13. očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, 14. koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim delima. 4. A kada se javi dobrota i čovekoljublje Boga, Spasitelja našega,
5. ne za dela pravedna koja mi učinismo, nego po svojoj milosti spase nas banjom novoga rođenja i obnovljenja Duhom Svetim, 6. kojega izli na nas obilno kroz Isusa Hrista Spasitelja našega, 7. da bismo, opravdani njegovom blagodaću, postali naslednici života večnoga kao što se nadamo.
Jevanđelje po Mateju, začalo 6 (3,13-17)
13. Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Jovanu da ga ovaj krsti. 14. A Jovan mu branjaše govoreći: „Ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš meni?” 15. A Isus odgovori i reče mu: „Ostavi sada, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu.” Tada ga ostavi. 16. I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vide Duha Božijega gde silazi kao golub i dolazi na njega. 17. I gle, glas sa nebesa koji govori: „Ovo je Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.”
Dok svi traže brze rešenja, jedan od najuglednijih staraca Ruske crkve 20. veka otkriva jednostavan, ali moćan put: zaboravite sebe, plačite zbog grehova, otvorite srce Božjoj volji – i otkrijte unutrašnji mir koji menja sve.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da i u trenucima najveće tuge, kada se čini da ništa ne može da spasi srce, vera i molitva otvaraju put i daju snagu koja nadilazi ljudske slabosti.
Reči svetogorskog starca deluju kao tiha, ali neumoljiva optužba naše potrebe da sudimo, i podsećaju nas da se vera ne meri time koga smo isključili, nego koga smo bili spremni da nosimo.
U kripti zavetnog hrama vernici, prosvetitelji i akademici okupili su se da poslušaju reči patrijarha Porfirija o neiscrpnoj mudrosti prvog srpskog arhiepiskopa, njegovom prosvetiteljstvu i značaju za savremeni život i vrednosti zajednice.
Od Jerusalima, preko Svete Gore do Rusije, od izgubljenih ruku do isceljenja – ova svetinja se 25. januara posebno proslavlja, a vernici joj se obraćaju za porođaj, zdravlje deteta i pomoć onda kada ljudska snaga više nije dovoljna.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Svetitelj i pisac iz 19. veka uči nas da bol koji nanosimo drugima ne ostaje samo kod njih, već se vraća u našu dušu – i da samo pažljivo življenje donosi istinski mir.
Veliki ruski svetitelj iz 19. veka objašnjava da kada podignemo srce ka Bogu, čak i najveća tuga gubi snagu, a spokojstvo postaje živo iskustvo prisustva Božije ljubavi.
Reči svetogorskog starca deluju kao tiha, ali neumoljiva optužba naše potrebe da sudimo, i podsećaju nas da se vera ne meri time koga smo isključili, nego koga smo bili spremni da nosimo.
Reči svetogorskog starca deluju kao tiha, ali neumoljiva optužba naše potrebe da sudimo, i podsećaju nas da se vera ne meri time koga smo isključili, nego koga smo bili spremni da nosimo.
Od Jerusalima, preko Svete Gore do Rusije, od izgubljenih ruku do isceljenja – ova svetinja se 25. januara posebno proslavlja, a vernici joj se obraćaju za porođaj, zdravlje deteta i pomoć onda kada ljudska snaga više nije dovoljna.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, sveštenik pri Hramu Svete Trojice u Starom gradu Budvi objašnjava na koji način priprema, blagoslov i vrlinski život supružnika mogu izgraditi istinsku bračnu zajednicu.