Jevanđelje
Saborna Poslanica Svetog apostola Jakova, začalo 56 (4,7-17; 5,1-9)
7. Pokorite se, dakle, Bogu, a usprotivite se đavolu, i pobeći će od vas. 8. Približite se Bogu, i On će se približiti vama. Očistite ruke, grešnici, popravite srca vaša, dvodušni. 9. Trpite i tugujte i plačite: smeh vaš neka se pretvori u plač, i radost u žalost. 10. Ponizite se pred Gospodom, i uzdignuće vas. 11. Ne ogovarajte jedan drugoga, braćo; jer ko ogovara brata ili osuđuje brata svog, ogovara zakon i osuđuje zakon, a ako zakon osuđuješ, nisi vršilac zakona nego sudija.
12. Jedan je Zakonodavac i Sudija, koji može spasti i pogubiti. A ko si ti što drugoga osuđuješ? 13. Slušajte sad vi koji govorite: „Danas ili sutra poći ćemo u ovaj ili onaj grad, i boravićemo onde jednu godinu, i trgovaćemo i zaradićemo;” 14. Vi koji ne znate šta će biti sutra. Jer šta je život vaš? On je para, koja se za malo pokaže, a potom je nestane. 15. Umesto da govorite: „Ako Gospod hoće, i živi budemo, učinićemo ovo ili ono.” 16. A sad se hvalite svojom nadmenošću. Svaka takva hvala je zla. 17. Onaj, dakle, koji zna dobro činiti a ne čini, greh mu je.
1. Hodite sad bogataši, plačite i ridajte zbog nevolja svojih koje dolaze. 2. Bogatstvo vaše istrunu, a odelo vaše pojedoše moljci; 3. zlato vaše i srebro zarđa, i rđa njihova biće svedočanstvo protiv vas, i izješće tela vaša, kao oganj. Nagomilaste blago u poslednje dane. 4. Gle, vapije plata radnika koji su požnjeli njive vaše, koju ste im zakinuli; i vapaji žetelaca dođoše do ušiju Gospoda Savaota. 5. Naslađivaste se na zemlji, i živeste raskalašno; uhraniste srca vaša, kao na dan zaklanja.
6. Osudiste, ubiste pravednika, i on vam se ne usprotivi. 7. Trpite, dakle, braćo moja, do dolaska Gospodnjega. Gle, ratar iščekuje dragoceni plod zemlje, strpljivo ga čekajući dok ne primi dažd rani i pozni. 8. Budite, dakle, i vi strpljivi, utvrdite srca vaša, jer se dolazak Gospodnji približi. 9. Ne jadikujte jedan na drugoga, braćo, da ne budete osuđeni: gle, Sudija stoji pred vratima.
Jevanđelje po Marku, začalo 52. (11,27-33)
27. I dođoše opet u Jerusalim; i kad hođaše po hramu dođoše njemu prvosveštenici i književnici i starešine, 28. i rekoše mu: „Kakvom vlasti to činiš, ili ko ti dade tu vlast da ovo činiš?” 29. A Isus odgovarajući reče im: „I ja ću vas da upitam jednu reč, i odgovorite mi, pa ću vam kazati kakvom vlasti ovo činim. 30. Krštenje Jovanovo da li bi s neba ili od ljudi? Odgovorite mi.” 31. I pomišljahu u sebi govoreći: „Ako rečemo: 'S neba'; reći će: 'Zašto mu, dakle, ne verovaste?' 32. A da rečemo: 'Od ljudi?' — bojahu se naroda;” jer svi mišljahu za Jovana da zaista prorok beše. 33. I odgovarajući rekoše Isusu: „Ne znamo.” A Isus odgovarajući reče im: „Ni ja vama neću kazati kakvom vlasti ovo činim.”
Svetogorski starac objašnjava kako pola sata posvećenog Isusovoj molitvi može da donese radost, oslobodi od stresa i pokaže da sreća ne zavisi od spoljnog sveta.
Svetogorski podvižnik objašnjava kako savladati strah i osećaj nedostojnosti pred Svetom Čašom i pristupiti Hristu sa smirenjem i poverenjem.
U pouci sveca krije se oštra i neprijatno snažna opomena: vera nije privatni zaklon, već obaveza koja se prepoznaje upravo onda kada je najteže stati i reći - ovo me se tiče.
Reči starca otkrivaju zašto jedno jedino ime na spisku može imati veću težinu od hleba, odeće i svake druge pomoći.
Pouka oca Gervasija Agiorita razotkriva kako navika da volimo svoju prljavštinu koči život koji Bog zamislio za nas.
Učenik i duhovno čedo Svetog Siluana Atonskog objasnio je da patnja nije kazna, već oganj koji čisti, oblikuje i vodi ka istinskoj unutrašnjoj snazi.