Printscreen/Youtube/Televizija Hram,Evropski parlament
Posle poruka bivšeg reisu-l-uleme i ideje o takozvanoj „Bosanskoj pravoslavnoj crkvi“, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski bez uvijanja govori o manipulacijama, prećutanim stratištima i opasnom prekrajanju istorije.
U prvim danima januara 2026. javni prostor Bosne i Hercegovine potresle su oštre polemike nakon što je bivši reisu-l-ulema Mustafa Cerić u više javnih obraćanja ponovo lansirao ideju o formiranju takozvane Bosanske pravoslavne crkve, izazivajući talas osuda i zabrinutosti među verskim liderima i međureligijskim telima. Cerićeve izjave, ocenjene od mnogih kao neodgovorne i kao takve koje narušavaju delikatne odnose među zajednicama, navele su predstavnike Srpske pravoslavne crkve i drugih crkvenih krugova da reaguju sa energijom kakva se dugo nije videla.
U retkoj i oštroj reakciji, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski Sergije poručio je:
"Moralna lekcija dana"
- Taman kada smo očekivali da će pero Mustafe Cerića malo odmoriti i sve nas ostaviti na miru, pomenuti se, opet, drznuo da očita ‘moralnu lekciju dana’, kako je sam nazvao obraćanje svima nama koji smo se, eto, osmelili da iznesemo svoj stav o njegovom suludom predlogu o osnivanju ‘Bosanske pravoslavne crkve’, čije osnivanje, verujem i znam, nikada neće dočekati. Iako se gospodin Cerić prvobitno bavio željom da Bosna i Hercegovina dobije svoju autokefalnu ‘pravoslavnu crkvu’, njegovo novo obraćanje u fokus stavlja zločine, pa tako sa ‘crkve’ prelazi na Srebrenicu, podilazeći onima kojima je najlakše manipulisati, a to su upravo oni za čijom pažnjom gospodin Cerić očajnički čezne - istakao je vladika Sergije u saopštenju koje je naslovio "Jadi Mustafe Cerića", a koje je objavio zvanični sajt Eparhije bihaćko-petrovačke.
"Za njega istorija počinje 1992, a završava se u Srebrenici"
U nastavku, vladika Sergije širi sliku i postavlja, kako kaže, granice jednog opasno skraćenog pogleda na istoriju:
- Zarobljen u svetu sopstvenih iluzija, za gospodina Cerića istorija počinje 1992. godine, a završava se u Srebrenici. Sve van toga za njega ne postoji, jer ga zanima samo ono na čemu može da podigne svoj poljuljani ugled među Bošnjacima. Dok pominje Srebrenicu, koju Srpska Pravoslavna Crkva nikada ne koristi u javnoj sferi da slučajno ne bi povredila bilo čije osećaje, Cerić vešto zaobilazi Kravicu, a o Jasenovcu, Pagu, Garavicama, Šušnjaru, Prebilovcima i stotinama drugih stratišta ne slovi ni slova, jer to u njegovom imaginarnom svetu i ne postoji.
Nemanja Pančić
Vladika Sergije
Stratišta koja ne postoje u njegovoj slici sveta
Posebno mesto u njegovoj poruci zauzima, kako naglašava, odnos prema samim mestima stradanja i načinu na koji se ona danas tretiraju:
- Nismo ga čuli da je osudio što se na Garavicama puštala elektronska muzika, što je stratište postalo mesto gde se sankaju mladi Bišćani, što se na spomen-ploči na Šušnjaru peru tepisi, jer je za njega samo Srebrenica mesto stradanja, dok nijedno drugo niti postoji niti ga zanima. Na taj način Mustafa Cerić seje seme novih podela, sukoba i ratova, jer nam pažnju usmerava samo na ono što njegove oči žele da vide, ne znajući da pamtimo mnogo više, mnogo dublje, jer pripadamo onom narodu nad kojim je počinjen istinski genocid.
Vladika potom prelazi na lični i politički ton Cerićevih poruka, ne štedeći reči:
- Dok nas iznervirano upozorava da je "dosta našeg bezobrazluka", Mustafa Cerić se upliće u kolo sopstvenih laži, tražeći da ‘ih pustimo na miru’, a upravo je on taj koji seje nemir, koji se petlja u stvari koje ga se ne tiču samo da bi dobio na važnosti koja mu se poodavno izmakla ispod nogu.
"Versko-politički rolerkoster kakav nije viđen"
Jedan od najoštrijih delova reakcije tiče se, kako kaže, pokušaja da se u crkvena pitanja umeša sa strane:
- Ali, Mustafa Cerić ne bi bio to što jeste kada ne bi iznenadio samog sebe. On, kao deklarisani musliman, piše pismo carigradskom patrijarhu sa nadom da će isti priznati autokefalnost putujućem cirkusu Miraša Dedeića, koji je poznat i kao "Crnogorska pravoslavna crkva". Uveren je gospodin Cerić da će se potom patrijarh Vartolomej pozabaviti i statusom Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini, koji ga žulja kao kamenčić u cipeli.
U završnici, episkop Sergije ne ostavlja dilemu o tome gde vidi granicu trpljenja:
- Nije jasno gde prestaje Miraš, a gde počinje Mustafa, jer ovakav versko-politički rolerkoster nije viđen na ovim prostorima. Zato nas ne čudi što Cerić ne odustaje od svojih suludih težnji koje ne koriste nikome osim njegovoj vlastitoj samopromociji. Bez namere da dalje polemišemo sa bivšim reisu-l-ulemom, kao i da bismo izbegli bilo kakvu vrstu nepotrebne konfrontacije sa braćom Bošnjacima, ali kao narod čiji su preci bili roblje punih 415 godina i nad kojim je kasnije počinjen genocid, jasno poručujemo da nema tog Mustafe Cerića koji će nam začepiti usta. Ni sad, niti ikada - zaključuje vladike Sergije.
Izjava nekadašnjeg reis-ul-uleme Mustafe Cerića rasplamsava strasti u regionu, dok Episkop Sergije i Mitropolit Fotije upozoravaju na opasnost od političkih eksperimenta sa vekovnim crkvenim tradicijama i mir među narodima.
Prema tvrdnjama ruske obaveštajne službe, Carigradska patrijaršija namerava da prizna nepriznatu crnogorsku strukturu, čime bi dodatno zamutila granicu između vere i geopolitike.
Zapis iz „Srbskog kuvara“, koji je jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedola objavio još u 19. veku, otkriva kako su se od jednostavnih namirnica pripremala zasitna jela za dane kada crkveni tipik ne propisuje post.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve zahvalio je Australiji što je mnogim Srbima pružila novi dom, a domaćini su istakli doprinos srpske zajednice i značaj njegovih poruka mira, dijaloga i međusobnog razumevanja.
Episkop bihaćko-petrovački upozorio je da istorija opominje sve narode u Bosni i Hercegovini i pozvao na dogovor, uvažavanje različitosti i rešavanje važnih pitanja kroz konsenzus.
Srpska svetinja stara više od jednog veka našla se u zemljišnim knjigama u Gradačcu pod spornim vlasništvom, što izaziva zabrinutost pravoslavnih vernika.
Posle ocene odlazećeg poglavara Islamske zajednice u BiH da je beseda patrijarha Porfirija „ponovo otvorila“ ratne rane, episkop bihaćko-petrovački odgovorio je autorskim tekstom.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve zahvalio je Australiji što je mnogim Srbima pružila novi dom, a domaćini su istakli doprinos srpske zajednice i značaj njegovih poruka mira, dijaloga i međusobnog razumevanja.
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.
Osvećenje obnovljene svetinje, svečana Liturgija, priznanja zaslužnim dobrotvorima i obnova parohijskog doma obeležili su duhovne svečanosti kojima je proslavljena povezanost vere, naroda i Crkve.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.