Printscreen/Youtube/Televizija Hram,Evropski parlament
Posle poruka bivšeg reisu-l-uleme i ideje o takozvanoj „Bosanskoj pravoslavnoj crkvi“, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski bez uvijanja govori o manipulacijama, prećutanim stratištima i opasnom prekrajanju istorije.
U prvim danima januara 2026. javni prostor Bosne i Hercegovine potresle su oštre polemike nakon što je bivši reisu-l-ulema Mustafa Cerić u više javnih obraćanja ponovo lansirao ideju o formiranju takozvane Bosanske pravoslavne crkve, izazivajući talas osuda i zabrinutosti među verskim liderima i međureligijskim telima. Cerićeve izjave, ocenjene od mnogih kao neodgovorne i kao takve koje narušavaju delikatne odnose među zajednicama, navele su predstavnike Srpske pravoslavne crkve i drugih crkvenih krugova da reaguju sa energijom kakva se dugo nije videla.
U retkoj i oštroj reakciji, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski Sergije poručio je:
"Moralna lekcija dana"
- Taman kada smo očekivali da će pero Mustafe Cerića malo odmoriti i sve nas ostaviti na miru, pomenuti se, opet, drznuo da očita ‘moralnu lekciju dana’, kako je sam nazvao obraćanje svima nama koji smo se, eto, osmelili da iznesemo svoj stav o njegovom suludom predlogu o osnivanju ‘Bosanske pravoslavne crkve’, čije osnivanje, verujem i znam, nikada neće dočekati. Iako se gospodin Cerić prvobitno bavio željom da Bosna i Hercegovina dobije svoju autokefalnu ‘pravoslavnu crkvu’, njegovo novo obraćanje u fokus stavlja zločine, pa tako sa ‘crkve’ prelazi na Srebrenicu, podilazeći onima kojima je najlakše manipulisati, a to su upravo oni za čijom pažnjom gospodin Cerić očajnički čezne - istakao je vladika Sergije u saopštenju koje je naslovio "Jadi Mustafe Cerića", a koje je objavio zvanični sajt Eparhije bihaćko-petrovačke.
"Za njega istorija počinje 1992, a završava se u Srebrenici"
U nastavku, vladika Sergije širi sliku i postavlja, kako kaže, granice jednog opasno skraćenog pogleda na istoriju:
- Zarobljen u svetu sopstvenih iluzija, za gospodina Cerića istorija počinje 1992. godine, a završava se u Srebrenici. Sve van toga za njega ne postoji, jer ga zanima samo ono na čemu može da podigne svoj poljuljani ugled među Bošnjacima. Dok pominje Srebrenicu, koju Srpska Pravoslavna Crkva nikada ne koristi u javnoj sferi da slučajno ne bi povredila bilo čije osećaje, Cerić vešto zaobilazi Kravicu, a o Jasenovcu, Pagu, Garavicama, Šušnjaru, Prebilovcima i stotinama drugih stratišta ne slovi ni slova, jer to u njegovom imaginarnom svetu i ne postoji.
Nemanja Pančić
Vladika Sergije
Stratišta koja ne postoje u njegovoj slici sveta
Posebno mesto u njegovoj poruci zauzima, kako naglašava, odnos prema samim mestima stradanja i načinu na koji se ona danas tretiraju:
- Nismo ga čuli da je osudio što se na Garavicama puštala elektronska muzika, što je stratište postalo mesto gde se sankaju mladi Bišćani, što se na spomen-ploči na Šušnjaru peru tepisi, jer je za njega samo Srebrenica mesto stradanja, dok nijedno drugo niti postoji niti ga zanima. Na taj način Mustafa Cerić seje seme novih podela, sukoba i ratova, jer nam pažnju usmerava samo na ono što njegove oči žele da vide, ne znajući da pamtimo mnogo više, mnogo dublje, jer pripadamo onom narodu nad kojim je počinjen istinski genocid.
Vladika potom prelazi na lični i politički ton Cerićevih poruka, ne štedeći reči:
- Dok nas iznervirano upozorava da je "dosta našeg bezobrazluka", Mustafa Cerić se upliće u kolo sopstvenih laži, tražeći da ‘ih pustimo na miru’, a upravo je on taj koji seje nemir, koji se petlja u stvari koje ga se ne tiču samo da bi dobio na važnosti koja mu se poodavno izmakla ispod nogu.
"Versko-politički rolerkoster kakav nije viđen"
Jedan od najoštrijih delova reakcije tiče se, kako kaže, pokušaja da se u crkvena pitanja umeša sa strane:
- Ali, Mustafa Cerić ne bi bio to što jeste kada ne bi iznenadio samog sebe. On, kao deklarisani musliman, piše pismo carigradskom patrijarhu sa nadom da će isti priznati autokefalnost putujućem cirkusu Miraša Dedeića, koji je poznat i kao "Crnogorska pravoslavna crkva". Uveren je gospodin Cerić da će se potom patrijarh Vartolomej pozabaviti i statusom Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini, koji ga žulja kao kamenčić u cipeli.
U završnici, episkop Sergije ne ostavlja dilemu o tome gde vidi granicu trpljenja:
- Nije jasno gde prestaje Miraš, a gde počinje Mustafa, jer ovakav versko-politički rolerkoster nije viđen na ovim prostorima. Zato nas ne čudi što Cerić ne odustaje od svojih suludih težnji koje ne koriste nikome osim njegovoj vlastitoj samopromociji. Bez namere da dalje polemišemo sa bivšim reisu-l-ulemom, kao i da bismo izbegli bilo kakvu vrstu nepotrebne konfrontacije sa braćom Bošnjacima, ali kao narod čiji su preci bili roblje punih 415 godina i nad kojim je kasnije počinjen genocid, jasno poručujemo da nema tog Mustafe Cerića koji će nam začepiti usta. Ni sad, niti ikada - zaključuje vladike Sergije.
Izjava nekadašnjeg reis-ul-uleme Mustafe Cerića rasplamsava strasti u regionu, dok Episkop Sergije i Mitropolit Fotije upozoravaju na opasnost od političkih eksperimenta sa vekovnim crkvenim tradicijama i mir među narodima.
Prema tvrdnjama ruske obaveštajne službe, Carigradska patrijaršija namerava da prizna nepriznatu crnogorsku strukturu, čime bi dodatno zamutila granicu između vere i geopolitike.
Posle godina zatočeništva i tamnovanja, Sveti Nikita se povukao u jedno usamljeno mesto blizu Carigrada, gde je u molitvi i blagodarenju Bogu, proveo poslednje dane.
Praznični ručak Narodne kuhinje okupio korisnike u porti hrama Vaznesenja Gospodnjeg na Klisi u Novom Sadu, uz podršku volontera i dobrotvora koji delima svedoče hrišćansku ljubav.
Ono što obično ostane na kraju praznika u ovom receptu postaje brz, ukusan i praktičan obrok, baš onako kako su nekada znale naše bake - bez bacanja i bez komplikacija.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na praznik Nerukotvorenog obraza Gospodnjeg, episkop bihaćko-petrovački predvodio je svetu Liturgiju u manastiru gde pedesetak preostalih meštana i raseljeni sa svih strana sveta zajedno obnavljaju hram, konak i nadu za budućnost sela.
U zemlji u kojoj su vekovima zajedno živeli Srbi, Bošnjaci i Hrvati, episkop bihaćko-petrovački upućuje snažan apel za mir i međusobno poštovanje, podsećajući da su prošlost i budućnost svih naroda neraskidivo povezane.
Ova svetinja, koja je spaljena 1941. godine, vaskrsla je kao simbol obnove i vere, osvetljena blagoslovom Božijim i molitvama episkopa bihaćko-petrovačkog, koji je posle bogosluženja posetio stratište „Crno Jezero“, odajući počast mučenički postradalim Srbima.
Praznični ručak Narodne kuhinje okupio korisnike u porti hrama Vaznesenja Gospodnjeg na Klisi u Novom Sadu, uz podršku volontera i dobrotvora koji delima svedoče hrišćansku ljubav.
Snažna beseda arhijerejskog namesnika podgoričko-kolašinskog otvorila je pitanje suštine vere i upozorila da se susret sa Bogom ne svodi na spoljašnje oblike, već na živo učešće u liturgiji i delatnu ljubav prema Hristu.
U paraklisu posvećenom Vaskrsenju Hristovom liturgiju su služili sveštenik Branislav Jocić, koordinator Verskog dobrotvornog starateljstva za pomoć porodici, i sveštenik Gligorije Marković, duhovnik paraklisa i Specijalne zatvorske bolnice
Nakon prazničnih bogosluženja na Kosovu i Metohiji, poglavar SPC dolazi u beogradski Hram Svetog Save, gde prisustvuje prazničnoj svečanosti ispunjenoj horskim izvođenjem, duhovnom porukom i blagoslovom koji je posebno obradovao najmlađe učesnike programa.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetlu sredu i Prepodobnog Tita Čudotvorca po starom, i Svetlu sredu i Svete apostole Aristarha, Puda i Trofima po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Krescencija, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U vremenu unutrašnjeg pritiska i nevidljivih lomova, pravoslavno učenje otkriva dve potpuno suprotne duhovne sile koje deluju gotovo isto, ali vode u različitim pravcima.
U jeku žestokih optužbi predsednika Sjedinjenih Američkih Država na račun poglavara Rimokatoličke crkve, Masud Pezeškijan iznenadio je javnost podrškom Svetom Ocu, uz oštru osudu korišćenja vere u političko-religijskim porukama.