Izjava nekadašnjeg reis-ul-uleme Mustafe Cerića rasplamsava strasti u regionu, dok Episkop Sergije i Mitropolit Fotije upozoravaju na opasnost od političkih eksperimenta sa vekovnim crkvenim tradicijama i mir među narodima.
Kao senka prošlosti koja se iznenada nadvila nad sadašnjost, reči bivšeg poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Mustafe Cerića, o „obnovi Bosanske pravoslavne crkve“ odjeknule su kroz srca pravoslavnih vernika i izazvale gotovo ceo region. U zemlji gde delikatna ravnoteža među narodima deluje krhko, a duhovna tradicija se prepliće sa istorijskim sećanjima, ovakva izjava otvara vrata prošlim stradanjima. Ona podseća na opasnosti koje se kriju kada politika kroči na tlo Crkve. Srpske vladike, Episkop bihaćko-petrovački Sergije i Mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije, reagovale su odlučno, sa strašću i tugom, opominjući da istorija i vera zahtevaju poštovanje, a ne eksperiment političkog zanosa.
Vladika Sergije: "Da nije tužno, bilo bi smešno!"
- Valjda je gospodin Cerić rešio sve probleme u versko-političkom životu Bošnjaka, pa je odlučio da se pozabavi pravoslavnim Srbima i njihovom Crkvom, u želji da, kako sam kaže, poveže državnost, duhovnost i identitet. Da nije tužno, bilo bi smešno! - navodi episkop Sergije, naglašavajući da ovakvi pokušaji ne doprinose ni miru ni stabilnosti u zemlji.
Nemanja Pančić
Vladika Sergije
Vladika ističe da Cerić, u svom političkom zanesenju, nastoji da „prekroji identitet zemlje“ i umanji značaj Srpske Pravoslavne Crkve, pokušavajući da je predstavi u granicama uskog bosanskog okvira. Episkop Sergije podseća:
- Ne zna gospodin Cerić, ili se pravi da ne zna, da je hrišćanstvo u Bosni daleko starije od same Bosne, kao ni to da je Sveti Sava lično, nakon dobijanja autokefalnosti, osnovao eparhije čiji su episkopi upravljali Crkvom zapadno od Drine. Ne zna gospodin Cerić i nikad neće znati da se Crkve ne osnivaju u stranačkim kabinetima, jer ovo nije ni Nezavisna Država Hrvatska niti kabinet ukrajinskog predsednika, pa da se Crkve osnivaju kao što se osnivaju kulturno-umetnička društva.
Vladika Sergije dalje kaže:
- U stanju izuzetno visoke političke temperature, a u želji da ugrabi još koju mrvu medijske pažnje, gospodin Cerić u svojoj nenadanoj brizi za Pravoslavnu crkvu i njene vernike nepozvan predlaže (ponovno) osnivanje „Bosanske pravoslavne crkve“ sa „vlastitim kanonima, vlastitim sedištem i jasnom lojalnošću bosanskoj državnosti“. Nije Bosanska pravoslavna crkva nikada postojala niti će ikada postojati, a pogotovo neće biti u službi partijsko-političkih interesa gospodina Cerića i njemu sličnih, jer Crkva traje dve hiljade godina i nadživela je carstva i kraljevstva, pa tako i ono Bosansko kojem su ćirilica i hrišćanstvo bili dva osnovna elementa. O tome gospodin Cerić ne zbori ni slova.
Apel Islamskoj zajednici
Episkop bihaćko-petrovački poziva i Islamsku zajednicu u BiH da se distancira od zapaljivih i opasnih izjava svog bivšeg poglavara:
- Vreme je, reklo bi se krajnje, da se od ovakvih solističkih istupa bivšeg reis-ul-uleme ogradi i Islamska zajednica u BiH, jer kako graditi zajednički život ako neko, ko je do juče bio prvi musliman među muslimanima u BiH, ispaljuje ovako opasne reči koje ne mogu i neće doprineti učvršćivanju mira i zajedničkog života. Ponoviću na kraju, po ko zna koji put, Bosnu će uništiti upravo oni koji se u nju najviše kunu. Zato, gospodine Ceriću, odmorite malo i pustite ovu zemlju da diše - zaključio je Episkop Sergije, upućujući jasnu poruku da političke ambicije ne smeju ugroziti vekovni mir i verski život u zemlji.
Vladika Fotije: „Bosanska pravoslavna crkva nije tvorevina mira“
Odlučno i ošto reagovao je i mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije:
- Ono što bi daleko posta blizu. Mustafi Ceriću, bivšem reisu, ovo nije prvi put da najavljuje formiranje „Bosanske pravoslavne crkve“. Ali ovaj put to izgleda sve mnogo ozbiljnije. Naime, Cerić u svome tekstu kaže da bi „Bosanske pravoslavne crkve“ bila dokaz istorijskog kontinuiteta BiH, faktor mira i poslušnica bosanske države. Okviri te Cerićeve „Bosanske pravoslavne crkve“ bila bi bosanska država, kojoj bi „Bosanska pravoslavna crkva“ morala biti slepo poslušna i očigledno je, kako Cerić govori, sluškinja bosanske države. To Cerić vidi kao ostvarenje svih ideala duhovnosti, kontinuiteta bosanske države i kontinuiteta „Bosanske pravoslavne crkve“ - naglasio je vladika Fotije.
Nemanja Pančić/Facebook Područje Opštine Osmaci Republika Srpska
Vladika Fotije
Vladika Fotije posebno ističe da je ovo pokušaj redefinisanja pravoslavne tradicije na prostoru BiH, ali na način koji, kako on ocenjuje, ignoriše stvarne istorijske i crkvene okvire. Po njegovim rečima, inicijativa koja bi „Bosansku pravoslavnu crkvu“ postavila kao poslušnicu države dovodi u pitanje vekovne legitimne strukture Srpske Pravoslavne Crkve i Republiku Srpsku, koju Dejtonski sporazum jasno prepoznaje.
- Gospodine Ceriću, ako niste znali, na prostoru Republike Srpske (koju u svome tekstu o BPC ni jednom niste pomenuli, iako je Dejton zvanično priznao dva entiteta u BiH, Republiku Srpsku i Federaciju) Vama se izgleda više dopada da govorite o fantomskim tvorevinama kao što je „Bosanska pravoslavna crkva“, a ne o Srpskoj pravoslavnoj Crkvi i o Republici Srpskoj koje vekovima legitimno postoje na prostoru BiH.
Istorijska upozorenja
Vladika Fotije ovde upozorava da se ovakve ideje ne mogu posmatrati samo kroz prizmu teoloških ili duhovnih pitanja, već i kroz istorijski kontekst. On podseća da slične tvorevine u prošlosti nisu donosile mir, već stradanje i etničke konflikte.
- Vaš tekst, gospodine Ceriću, o „Bosanskoj pravoslavnoj crkvi“ miriše tamjanom Drugog svetskog rata, kada je stvorena po zlu čuvena Nezavisna Država Hrvatska, u kojoj je sam Ante Pavelić 1942. godine stvorio fantomsku „Hrvatsku pravoslavnu crkvu“ sa ciljem da sve Srbe na prostoru NDH najpre pretvori u Hrvate pravoslavne vere, a malo kasnije i u katolike - kaže Vladika Fotije, a potom se obraća direktno bivšem poglavaru bosanskih muslimana:
- Dobro znate, gospodine Ceriću, da je NDH ostavila iza sebe hiljade i stotine hiljada nevinih žrtava, koji su bili pripadnici svih naroda koji su živeli u BiH, pa se otuda pitamo da li ste svesni da svojim osnivanjem „Bosanske pravoslavne crkve“ puštate iz boce duhove NDH fašizma, domobranstva, Handžar divizije, Jasenovca i drugih logora iz Drugog svetskog rata? Ne znamo da li ste svesni da ovom najavom ponovnog formiranja „Bosanske pravoslavne crkve“ najavljujete, svesno ili nesvesno, to pomenuto vreme sa početka Drugog svetskog rata, vreme razaranja, nevinih žrtava i međusobnog istrebljenja naroda. Svojom najavom osnivanja „Bosanske pravoslavne crkve“ vi najavljujete rat na prostoru BiH, nikako mir, jer „Bosanska pravoslavna crkva“ nikako nije tvorevina mira, nego tvorevina rata.
Vladika Fotije ovim rečima snažno upozorava da istorijska iskustva ne smeju biti zaboravljena, te da ideje koje ignorišu stradanja prošlih generacija mogu ponovo otvoriti stare rane i podstaći konflikte.
- Mi se nadamo i molićemo se Bogu, gospodine Ceriću, da se vaša ideja ne ostvari, jer bi to bila pogibija za sve narode koji žive u BiH i Republici Srpskoj. Najavom svoje „Bosanske pravoslavne crkve“ vi ste, gospodine Ceriću, za rat, a ne za mir, a znamo da je običan narod sit ratova. Zašto ga vi prizivate u svome tekstu o „Bosanskoj pravoslavnoj crkvi“, to ne zna ni milicija, ali saznaće se, jer svako delo izađe na videlo.
ideja „Bosanske pravoslavne crkve“, prema njegovom mišljenju, nosi sa sobom rizik ponavljanja istorijskih tragedija, a istinska briga za mir i zajedništvo zahteva poštovanje postojećih crkvenih i državnih struktura. Ostaje, međutim, nejasno zbog čega je izostala reakcija mitropolita dabrobosanskog Hrizostoma i episkopa banjalučkog Jefrema, čije mišljenje bi dodatno osvetlilo stav Srpske pavoslavne crkve u ovom delikatnom trenutku.
Mitropolit zvorničko–tuzlanski pozvao nadležne da odmah reaguju, upozoravajući da pretnje postaju obrazac pritiska na pravoslavnu zajednicu u Federaciji BiH.
Ministar je u ime Vlade Srbije posetio Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice i najavio nastavak podrške obnovi i ukrašavanju najznačajnije pravoslavne svetinje u ovom delu Bosne i Hercegovine.
Božićno pojanje u dvorani „Lisinski“ najavljeno je kao praznični susret vere i muzike, ali se ubrzo otkrilo da iza događaja stoji projekat vezan za obnovu tzv. Hrvatske pravoslavne crkve – ideje koja ponovo otvara pitanje sudbine Srba, Crkve i istorijskog pamćenja.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Slomljen zbog smrti trogodišnjeg sina, slavni književnik potražio je utehu u Optinskoj pustinji kod starca Amvrosija, a njihov susret ostavio je trag u "Braći Karamazovima".
Episkop bihaćko-petrovački ukazao na zavetnu ulogu Crkve u čuvanju uspomene na stradale, obnavljanju svetinja i prenošenju svedočanstva o stradanju srpskog naroda kroz molitvu i dela.
Dvanaestogodišnji dečak iz Donje Kamenice kod Zvornika danas se poštuje kao Sveti novomučenik Slobodan Donjokamenički, a njegovo ime ostalo je simbol nevinog stradanja i vere.
Srednjovekovni rukopis Srpske pravoslavne crkve, koji se više od šest vekova koristi u liturgiji, našao se u središtu spora nakon odluke Komisije BiH da ga proglasi državnom baštinom.
Episkop bihaćko-petrovački upozorio je da istorija opominje sve narode u Bosni i Hercegovini i pozvao na dogovor, uvažavanje različitosti i rešavanje važnih pitanja kroz konsenzus.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Stručnjaci za bezbednost, teolozi, sveštenici i psiholozi upozoravaju - opasnost od sekti je stvarna, opipljiva i može zakucati na vrata bilo koga od nas.
U besedi za nedelju 21. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na značaj pokajanja, zahvalnosti i molitve i objašnjava zašto se Božje milosrđe često prepozna tek kada čoveka stignu nevolje.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Taraha, Prova i Andronika po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svete mučenike Markijana i Martirija. Katolička crkva obeležava spomen na Blaženu Katarinu Kotromanić, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.