Izjava nekadašnjeg reis-ul-uleme Mustafe Cerića rasplamsava strasti u regionu, dok Episkop Sergije i Mitropolit Fotije upozoravaju na opasnost od političkih eksperimenta sa vekovnim crkvenim tradicijama i mir među narodima.
Kao senka prošlosti koja se iznenada nadvila nad sadašnjost, reči bivšeg poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Mustafe Cerića, o „obnovi Bosanske pravoslavne crkve“ odjeknule su kroz srca pravoslavnih vernika i izazvale gotovo ceo region. U zemlji gde delikatna ravnoteža među narodima deluje krhko, a duhovna tradicija se prepliće sa istorijskim sećanjima, ovakva izjava otvara vrata prošlim stradanjima. Ona podseća na opasnosti koje se kriju kada politika kroči na tlo Crkve. Srpske vladike, Episkop bihaćko-petrovački Sergije i Mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije, reagovale su odlučno, sa strašću i tugom, opominjući da istorija i vera zahtevaju poštovanje, a ne eksperiment političkog zanosa.
Vladika Sergije: "Da nije tužno, bilo bi smešno!"
- Valjda je gospodin Cerić rešio sve probleme u versko-političkom životu Bošnjaka, pa je odlučio da se pozabavi pravoslavnim Srbima i njihovom Crkvom, u želji da, kako sam kaže, poveže državnost, duhovnost i identitet. Da nije tužno, bilo bi smešno! - navodi episkop Sergije, naglašavajući da ovakvi pokušaji ne doprinose ni miru ni stabilnosti u zemlji.
Nemanja Pančić
Vladika Sergije
Vladika ističe da Cerić, u svom političkom zanesenju, nastoji da „prekroji identitet zemlje“ i umanji značaj Srpske Pravoslavne Crkve, pokušavajući da je predstavi u granicama uskog bosanskog okvira. Episkop Sergije podseća:
- Ne zna gospodin Cerić, ili se pravi da ne zna, da je hrišćanstvo u Bosni daleko starije od same Bosne, kao ni to da je Sveti Sava lično, nakon dobijanja autokefalnosti, osnovao eparhije čiji su episkopi upravljali Crkvom zapadno od Drine. Ne zna gospodin Cerić i nikad neće znati da se Crkve ne osnivaju u stranačkim kabinetima, jer ovo nije ni Nezavisna Država Hrvatska niti kabinet ukrajinskog predsednika, pa da se Crkve osnivaju kao što se osnivaju kulturno-umetnička društva.
Vladika Sergije dalje kaže:
- U stanju izuzetno visoke političke temperature, a u želji da ugrabi još koju mrvu medijske pažnje, gospodin Cerić u svojoj nenadanoj brizi za Pravoslavnu crkvu i njene vernike nepozvan predlaže (ponovno) osnivanje „Bosanske pravoslavne crkve“ sa „vlastitim kanonima, vlastitim sedištem i jasnom lojalnošću bosanskoj državnosti“. Nije Bosanska pravoslavna crkva nikada postojala niti će ikada postojati, a pogotovo neće biti u službi partijsko-političkih interesa gospodina Cerića i njemu sličnih, jer Crkva traje dve hiljade godina i nadživela je carstva i kraljevstva, pa tako i ono Bosansko kojem su ćirilica i hrišćanstvo bili dva osnovna elementa. O tome gospodin Cerić ne zbori ni slova.
Apel Islamskoj zajednici
Episkop bihaćko-petrovački poziva i Islamsku zajednicu u BiH da se distancira od zapaljivih i opasnih izjava svog bivšeg poglavara:
- Vreme je, reklo bi se krajnje, da se od ovakvih solističkih istupa bivšeg reis-ul-uleme ogradi i Islamska zajednica u BiH, jer kako graditi zajednički život ako neko, ko je do juče bio prvi musliman među muslimanima u BiH, ispaljuje ovako opasne reči koje ne mogu i neće doprineti učvršćivanju mira i zajedničkog života. Ponoviću na kraju, po ko zna koji put, Bosnu će uništiti upravo oni koji se u nju najviše kunu. Zato, gospodine Ceriću, odmorite malo i pustite ovu zemlju da diše - zaključio je Episkop Sergije, upućujući jasnu poruku da političke ambicije ne smeju ugroziti vekovni mir i verski život u zemlji.
Vladika Fotije: „Bosanska pravoslavna crkva nije tvorevina mira“
Odlučno i ošto reagovao je i mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije:
- Ono što bi daleko posta blizu. Mustafi Ceriću, bivšem reisu, ovo nije prvi put da najavljuje formiranje „Bosanske pravoslavne crkve“. Ali ovaj put to izgleda sve mnogo ozbiljnije. Naime, Cerić u svome tekstu kaže da bi „Bosanske pravoslavne crkve“ bila dokaz istorijskog kontinuiteta BiH, faktor mira i poslušnica bosanske države. Okviri te Cerićeve „Bosanske pravoslavne crkve“ bila bi bosanska država, kojoj bi „Bosanska pravoslavna crkva“ morala biti slepo poslušna i očigledno je, kako Cerić govori, sluškinja bosanske države. To Cerić vidi kao ostvarenje svih ideala duhovnosti, kontinuiteta bosanske države i kontinuiteta „Bosanske pravoslavne crkve“ - naglasio je vladika Fotije.
Nemanja Pančić/Facebook Područje Opštine Osmaci Republika Srpska
Vladika Fotije
Vladika Fotije posebno ističe da je ovo pokušaj redefinisanja pravoslavne tradicije na prostoru BiH, ali na način koji, kako on ocenjuje, ignoriše stvarne istorijske i crkvene okvire. Po njegovim rečima, inicijativa koja bi „Bosansku pravoslavnu crkvu“ postavila kao poslušnicu države dovodi u pitanje vekovne legitimne strukture Srpske Pravoslavne Crkve i Republiku Srpsku, koju Dejtonski sporazum jasno prepoznaje.
- Gospodine Ceriću, ako niste znali, na prostoru Republike Srpske (koju u svome tekstu o BPC ni jednom niste pomenuli, iako je Dejton zvanično priznao dva entiteta u BiH, Republiku Srpsku i Federaciju) Vama se izgleda više dopada da govorite o fantomskim tvorevinama kao što je „Bosanska pravoslavna crkva“, a ne o Srpskoj pravoslavnoj Crkvi i o Republici Srpskoj koje vekovima legitimno postoje na prostoru BiH.
Istorijska upozorenja
Vladika Fotije ovde upozorava da se ovakve ideje ne mogu posmatrati samo kroz prizmu teoloških ili duhovnih pitanja, već i kroz istorijski kontekst. On podseća da slične tvorevine u prošlosti nisu donosile mir, već stradanje i etničke konflikte.
- Vaš tekst, gospodine Ceriću, o „Bosanskoj pravoslavnoj crkvi“ miriše tamjanom Drugog svetskog rata, kada je stvorena po zlu čuvena Nezavisna Država Hrvatska, u kojoj je sam Ante Pavelić 1942. godine stvorio fantomsku „Hrvatsku pravoslavnu crkvu“ sa ciljem da sve Srbe na prostoru NDH najpre pretvori u Hrvate pravoslavne vere, a malo kasnije i u katolike - kaže Vladika Fotije, a potom se obraća direktno bivšem poglavaru bosanskih muslimana:
- Dobro znate, gospodine Ceriću, da je NDH ostavila iza sebe hiljade i stotine hiljada nevinih žrtava, koji su bili pripadnici svih naroda koji su živeli u BiH, pa se otuda pitamo da li ste svesni da svojim osnivanjem „Bosanske pravoslavne crkve“ puštate iz boce duhove NDH fašizma, domobranstva, Handžar divizije, Jasenovca i drugih logora iz Drugog svetskog rata? Ne znamo da li ste svesni da ovom najavom ponovnog formiranja „Bosanske pravoslavne crkve“ najavljujete, svesno ili nesvesno, to pomenuto vreme sa početka Drugog svetskog rata, vreme razaranja, nevinih žrtava i međusobnog istrebljenja naroda. Svojom najavom osnivanja „Bosanske pravoslavne crkve“ vi najavljujete rat na prostoru BiH, nikako mir, jer „Bosanska pravoslavna crkva“ nikako nije tvorevina mira, nego tvorevina rata.
Vladika Fotije ovim rečima snažno upozorava da istorijska iskustva ne smeju biti zaboravljena, te da ideje koje ignorišu stradanja prošlih generacija mogu ponovo otvoriti stare rane i podstaći konflikte.
- Mi se nadamo i molićemo se Bogu, gospodine Ceriću, da se vaša ideja ne ostvari, jer bi to bila pogibija za sve narode koji žive u BiH i Republici Srpskoj. Najavom svoje „Bosanske pravoslavne crkve“ vi ste, gospodine Ceriću, za rat, a ne za mir, a znamo da je običan narod sit ratova. Zašto ga vi prizivate u svome tekstu o „Bosanskoj pravoslavnoj crkvi“, to ne zna ni milicija, ali saznaće se, jer svako delo izađe na videlo.
ideja „Bosanske pravoslavne crkve“, prema njegovom mišljenju, nosi sa sobom rizik ponavljanja istorijskih tragedija, a istinska briga za mir i zajedništvo zahteva poštovanje postojećih crkvenih i državnih struktura. Ostaje, međutim, nejasno zbog čega je izostala reakcija mitropolita dabrobosanskog Hrizostoma i episkopa banjalučkog Jefrema, čije mišljenje bi dodatno osvetlilo stav Srpske pavoslavne crkve u ovom delikatnom trenutku.
Mitropolit zvorničko–tuzlanski pozvao nadležne da odmah reaguju, upozoravajući da pretnje postaju obrazac pritiska na pravoslavnu zajednicu u Federaciji BiH.
Ministar je u ime Vlade Srbije posetio Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice i najavio nastavak podrške obnovi i ukrašavanju najznačajnije pravoslavne svetinje u ovom delu Bosne i Hercegovine.
Božićno pojanje u dvorani „Lisinski“ najavljeno je kao praznični susret vere i muzike, ali se ubrzo otkrilo da iza događaja stoji projekat vezan za obnovu tzv. Hrvatske pravoslavne crkve – ideje koja ponovo otvara pitanje sudbine Srba, Crkve i istorijskog pamćenja.
Iz ugla kanonskog pravoslavlja, reč je o pokušaju stvaranja paralelne crkvene strukture bez priznanja i apostolskog prejemstva, dok se iza priče o "novoj crkvi" otvara i pitanje prisvajanja srpskih svetinja
Recept iz istočne Srbije prenosio se usmenim putem generacijama, a tajna ovog specijaliteta krije se u sporom kuvanju ovčetine, praziluka i kukuruznog brašna.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, grčki pravoslavni publicista Panajotis Ljakos podseća na svetootačko predanje koje upozorava na duboku duhovnu krizu i udaljavanje od smisla ljudskog postojanja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Episkop bihaćko-petrovački upozorio je da istorija opominje sve narode u Bosni i Hercegovini i pozvao na dogovor, uvažavanje različitosti i rešavanje važnih pitanja kroz konsenzus.
Posle poruka bivšeg reisu-l-uleme i ideje o takozvanoj „Bosanskoj pravoslavnoj crkvi“, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski bez uvijanja govori o manipulacijama, prećutanim stratištima i opasnom prekrajanju istorije.
U duhu sabornosti i odgovornosti, mitropolit zvorničko-tuzlanski i savetnik predsednika Srbije razmenili su mišljenja o pomoći verskim objektima i zaštiti srpskog naroda, oštro osudivši pravno neutemeljene odluke protiv predsednika Republike Srpske Milorada Dodika.
Srednjovekovni rukopis Srpske pravoslavne crkve, koji se više od šest vekova koristi u liturgiji, našao se u središtu spora nakon odluke Komisije BiH da ga proglasi državnom baštinom.
Srednjovekovni rukopis Srpske pravoslavne crkve, koji se više od šest vekova koristi u liturgiji, našao se u središtu spora nakon odluke Komisije BiH da ga proglasi državnom baštinom.
U čestitki povodom Obretenja moštiju Prepodobnog Sergija Radonješkog, patrijarh srpski istakao je njegov značaj kao duhovnog uzora i pozvao na jedinstvo, ljubav i prevazilaženje podela.
U opširnom saopštenju Eparhija navodi da su brojni problemi, od odnosa institucija prema Srbima do ugrožavanja crkvenih objekata i prava vernika, doveli do nesigurnosti među srpskom zajednicom na Kosovu i Metohiji.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve Patrijarh Porfirije snimio je uvodne i završne kadrove filma "Sveti Sava", koji donosi svedočenja, prizore svetinja i nepoznate detalje o nasleđu prvog srpskog arhiepiskopa.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Tomu Maleina po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti prorok Ilija. Katolička crkva obeležava Svetog proroka Iliju, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kratka rečenica kojom muslimani počinju mnoge svakodnevne aktivnosti nosi duboko duhovno značenje i podseća vernike na Božju milost, pomoć i blagoslov.