Prota Jovan Magarašević neumorno je služio zajednici, branio veru i obrazovanje, i kroz svoje mučeništvo postao večni simbol svetosti i hrabrosti.
U malom daljskom selu, gde reke i polja šaptaju stare priče o veri i predanju, rođen je čovek čiji život i danas svetli kao primer predanosti Crkvi i narodu. Bio je to Jovan Magarašević, danas poznat kao Sveti sveštenomučenik Jovan Tuzlanski, čija je duhovna snaga i nepokolebljivost oblikovala ne samo njegovu porodicu već i zajednicu u kojoj je služio. Njegovo detinjstvo, protkano molitvom, učenjem i ljubavlju prema bližnjima, postavilo je temelje za život u službi Boga i Crkve.
Njegov otac Dušan, paroh u Dalju, i majka Angelina pažljivo su ga učili molitvi i liturgijskim obredima, a porodična atmosfera ljubavi i duhovnog predanja usmerila je mladog Jovana ka svešteničkoj službi. Nakon osnovne škole u Dalju, gimnaziju je završio u Sremskim Karlovcima, tadašnjem središtu obrazovanja kod Srba, a potom je upisao i završio Bogosloviju 1914. godine. Već u tim godinama Jovan je pokazivao duboku posvećenost i zrelost, koje će ga pratiti tokom celog života.
Posvećenost prosveti i kulturnom radu
Nakon rukopoloženja za đakona 1. novembra i sveštenika 2. novembra 1914. godine od strane episkopa Ilariona Zeremskog, Jovan je započeo svoju prvu parohijsku službu u Budimcima. Tu je stvorio svoju porodicu sa suprugom i dobio troje dece: Angelinu, Duška i Smiljana. Već tada je pokazao izuzetnu posvećenost prosvetnom i kulturnom radu: pisao je i izdavao katehetske časopise, organizovao prosvetne aktivnosti sveštenika i veroučitelja, neprestano brinući o duhovnom obrazovanju naroda.
Eparhija zvorničko-tuzlanska
Ikona Svetog Jovana Tuzlanskog
Od 30. oktobra 1923. godine postao je član klira Eparhije zvorničko-tuzlanske i preuzeo dužnost sekretara Crkvenog suda u Tuzli. Aktivno je učestvovao u izradi zakonskog uređenja Srpske pravoslavne crkve, formiranju episkopija i kroz tekstove u časopisu Zastava zastupao prava pravoslavnog naroda u Bosni i Hercegovini, jasno opovrgavajući neistine koje su se širile beogradskom štampom. Njegovo zalaganje pokazivalo je duboku veru u svetost zajedničkog crkvenog života i važnost uloge naroda u odlučivanju kroz odbore i savete.
Duhovni pastir i narodni tribun
Kao tuzlanski paroh i arhijerejski namjesnik, Jovan Magarašević zalagao se za unapređenje životnih uslova u zabačenim selima, borio se za pismenost i aktivno učestvovao u radu svih srpskih prosvetnih društava. Njegovo besedništvo, naročito tokom velikih praznika, privlačilo je verni narod koji je tražio duhovni oslonac i ohrabrenje.
Njegova posvećenost bila je prepoznata i na saborima, poput Sabora bratstava Pravoslavne hrišćanske zajednice u manastiru Žiči 1936. godine, gde je izabran za predsednika. Episkop žički Nikolaj Velimirović istakao je tada:
- Danas se lako mogu pribaviti tehnička sredstva, ali kvalitetnih ljudi poput prote Jovana ima veoma malo.
Mučenički put verničkog sluge
Nakon okupacije 1941. godine i formiranja Nezavisne Države Hrvatske, počeo je progon viđenijih Srba u Tuzli i okolini. Jovan Magarašević je uhapšen 16. maja 1941. godine i zatvoren u zloglasnom zatvoru Okružnog suda u Tuzli, gde je, prema svedočanstvima savremenika, svake večeri služio bogosluženje za ostale zatvorenike. Kasnije je transportovan u logor Danica u Koprivnici, a potom u Gospić i Jadovno, gde je 2. jula 1941. godine mučenički stradan. Njegovo stradanje predstavlja simbol nepokolebljivosti pravoslavne vere pred nasiljem i nepravdom.
Foto: SPC
Sveštenik Jovan Magarašević kanonizovan je na Svetom arhijerejskom saboru Srpske pravoslavne crkve, na predlog mitropolita zvorničko-tuzlanskog Fotija
Svetost koja nadilazi vreme
Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve, na predlog mitropolita zvorničko-tuzlanskog Fotija, uvrstio ga je u red sveštenomučenika. Saborni dan proslave svih mučenika zvorničko-tuzlanskih je 8/26. jun.
Osim što je bio omiljeni sveštenik, Sveti Jovan Tuzlanski bio je i prosvetitelj, stub vere, glas naroda i simbol hrabrosti u službi zajednice. Njegov život i delo nas podsećaju da vera nije samo liturgijsko služenje, već i aktivno zalaganje za dobrobit zajednice, očuvanje kulture i nepokolebljiva odanost Bogu i Crkvi. Njegova mučenička smrt ostaje večni znak vere koja ne klone pred nasiljem i nepravdom.
Foto: SPC
Potomci Svetog sveštenomučenika Jovana Tuzlanskog nose njegovu ikonu
Primer koji nadahnjuje sve generacije
Sveti Jovan Tuzlanski ostaje svetionik pravoslavlja u Bosni i Hercegovini, čije delo i danas nadahnjuje sve koji tragaju za verom, pravdom i hrabrošću. Njegov život nas podseća da svetost nije samo dar Božji, već plod predanosti, ljubavi i hrabrosti u svakodnevnom životu.
Duhovna snažnost i nepokolebljivost
Njegova nepokolebljivost, besedništvo i posvećenost prosveti i zajednici čine Svetog Jovana Tuzlanskog večnim simbolom kako vere, tako i aktivnog služenja narodu, pokazujući da istinska svetost nadilazi vreme i prostor.
U duhu sabornosti i odgovornosti, mitropolit zvorničko-tuzlanski i savetnik predsednika Srbije razmenili su mišljenja o pomoći verskim objektima i zaštiti srpskog naroda, oštro osudivši pravno neutemeljene odluke protiv predsednika Republike Srpske Milorada Dodika.
Posle svečanog dočeka ikone Svetog sveštenomučenika Jovana Tuzlanskog uslediće Sveta Arhijerejska Liturgija, litija sa moštima svetih i trpeza ljubavi, a obezbeđen je i besplatan prevoz iz Bijeljine i Lopara.
U svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, mitropolit zvorničko-tuzlanski podseća – dok su stariji govorili o vremenu kada je vera oblikovala karakter i poštovanje, mladi bez veronauke su odrasli u svetu bandi, zakona jačeg i duhovne praznine.
Liturgiju je služio Mitropolit Fotije, dok su hilandarski pojci, litija i molitve stvorili nezaboravnu duhovnu atmosferu, a vernici svih generacija proslavljali 143. krsnu slavu hrama Uspenja Presvete Bogorodice.
Školska godina u Bogosloviji Svetog Save počela je molitvom, a poglavar SPC podsetio je učenike da njihov put nije samo sticanje znanja, već i priprema za služenje Svetoj liturgiji, Crkvi i narodu Božjem.
U besedi za utorak 14. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na merilo pred kojim padaju spoljašnja pripadnost, ime i poreklo, a ostaju samo srce i dela.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Mitropolit zvorničko–tuzlanski pozvao nadležne da odmah reaguju, upozoravajući da pretnje postaju obrazac pritiska na pravoslavnu zajednicu u Federaciji BiH.
Dvojica muškaraca ušla su u Sabornu crkvu Uspenja Presvete Bogorodice u Tuzli, pod izgovorom molitve, a iza sebe ostavili su sliku oskrnavljenih svetinja i dubokog bola među vernim narodom.
U duhovnom skupu u tuzlanskom Sabornom hramu, mitropolit zvorničko-tuzlanski je na jedinstven način osvetlio dublje značenje Rođenja Hristovog, pozivajući verne na duhovni preokret u borbi sa zlom i težnji za spasenjem.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog mučenika Andreja Stratilata po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Crkvena Nova godina i Prepodobni Simeon Stolpnik. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Egidija, opata, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Flora i Prepodobnog Jovana Rilskog po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Polaganje časnog pojasa Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Rajmunda Nonskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.