"NIJE MU CILJ ISTINA, VEĆ SOPSTVENA PROMOCIJA, A ZA IZREČENE LAŽI ODGOVARAĆE PRED SUDOM BOŽJIM": Vladika Sergije odgovorio na optužbe poslanika Nebojše Vukanovića
Episkop bihaćko-petrovački ukazao na zavetnu ulogu Crkve u čuvanju uspomene na stradale, obnavljanju svetinja i prenošenju svedočanstva o stradanju srpskog naroda kroz molitvu i dela.
U danima kada se srpski narod uz molitve seća prognanih i stradalih tokom akcije "Oluja", kada se u hramovima služe pomeni za postradale i uznose molitve za više od dve stotine hiljada ljudi koji su 1995. godine morali da napuste svoja ognjišta, iz Eparhije bihaćko-petrovačke stigla je oštra reakcija na javne istupe narodnog poslanika Nebojše Vukanovića.
Episkop bihaćko-petrovački Sergije poručio je da se neistine o radu ove eparhije i njenom odnosu prema stradanju srpskog naroda ne mogu prećutati, naročito u trenutku kada se čuva sećanje na jedno od najtežih poglavlja novije srpske istorije. U saopštenju Eparhije bihaćko-petrovačke vladika je odbacio tvrdnje poslanika Nebojše Vukanovića i podsetio na ono što je Crkva, prema njegovim rečima, učinila na očuvanju duhovnog i istorijskog pamćenja krajiških Srba.
- U danima kada se srpski narod priseća egzodusa iz 1995. godine, kada je u zločinačkoj akciji "Oluja" prognano više od dvesto hiljada Srba i kada je ubijen skoro svako ko je ostao na kućnom pragu, Nebojša Vukanović, ničim izazvan, nastavlja da širi neistine i da zbunjuje javnost, a sve sa ciljem da po svaku cenu pažnju usmeri na sebe- navodi se u saopštenju koje potpisuje Eparhija bihaćko-petrovačka.
"Ne zna koliko smo svetinja obnovili i pomena odslužili"
Episkop Sergije ocenio je da ovo, kako navodi, nije prvi put da Nebojša Vukanović iznosi neistinite tvrdnje o Eparhiji bihaćko-petrovačkoj i njenom episkopu, optužujući ga da bez argumenata napada rad Crkve i iznosi stavove koji, kako se navodi, nemaju uporište u činjenicama.
- Nije prvi put da gospodin Vukanović širi neistine o Eparhiji bihaćko-petrovačkoj i njenom episkopu, te bez ikakvih argumenata blati, izmišlja i rečima koje nemaju ništa istinito u sebi u javnu sferu plasira sopstveni mulj u koji je, nažalost, duboko zagazio - ističe se u saopštenju.
U reakciji se posebno naglašava da bi, kako se navodi, svako ko želi da govori o radu Eparhije bihaćko-petrovačke trebalo najpre da se upozna sa njenim zalaganjem za očuvanje sećanja na stradanje srpskog naroda na prostoru zapadne Krajine.
- Da je pomenutom borcu za istinu bar malo stalo do istine, raspitao bi se kod onih koji znaju koliko su Eparhija bihaćko-petrovačka i njen episkop učinili i još uvek čine na očuvanju sećanja na srpsko stradanje tokom celokupne prošlosti našeg naroda na zapadnom području Krajine - navodi se u saopštenju.
Foto: SPC
Vladika Sergije
Episkop Sergije podseća na obnovu porušenih svetinja, podizanje spomenika, izdavačku delatnost i kanonizaciju stradalih crkvenih ličnosti, ističući da je zadatak Crkve da čuva sećanje na one koji su postradali i da njihov trag ne prepusti zaboravu.
- Ne zna gospodin Vukanović koliko smo spomenika podigli, koliko smo knjiga napisali, koliko smo zapaljenih hramova iz pepela podigli, koliko svetih sveštenomučenika i novomučenika kanonizovali, koliko pomena i parastosa odslužili da bismo zapamtili one koje nikada nećemo zaboraviti - poručio je episkop Sergije.
U saopštenju se dalje ističu teškoće kroz koje je Eparhija prolazila tokom obnove porušenih hramova i očuvanja tragova srpskog prisustva na prostoru Krajine. Posebno mesto u toj obnovi, kako se navodi, zauzima manastir Rmanj, jedna od najznačajnijih krajiških svetinja, čija je obnova postala simbol duhovnog opstanka i povratka života na mesto koje je pretrpelo velika stradanja.
Obnova Rmnja kao simbol opstanka i pamćenja
- Ne zna gospodin Vukanović na koliko smo zatvorenih vrata pokucali, jer je retkima bilo stalo do naše istine, do našeg opstanka i postojanja, a onda kada smo dobili značajnu pomoć da obnovimo Rmanj, najveću krajišku svetinju, gospodin Vukanović je bezuspešno pokušao i još uvek pokušava da umanji ono što svi vide i da ponizi ono čime se svaki čestiti Srbin ponosi - navodi se u saopštenju.
Episkop Sergije zatim poručuje da se stradanje naroda i rad Crkve na očuvanju sećanja ne smeju, kako smatra, pretvarati u sredstvo za ličnu promociju i političke obračune. Dodaje da svako za svoje reči snosi odgovornost pred ljudima, ali i pred Bogom.
- Nije gospodinu Vukanoviću cilj istina, već sopstvena promocija, a za izrečene laži odgovaraće, kao i svi mi, pred Sudom Božjim - navodi se u saopštenju.
Vladika je dodao da lične uvrede može oprostiti, ali da, kako ističe, napadi na Srpsku pravoslavnu crkvu i njenu ulogu u očuvanju naroda ne mogu biti posmatrani kao obična javna polemika.
- Neka mu je prosta svaka laž koju je izrekao meni lično, ali za laži kojima kontinuirano i bez ikakvih argumenata obasipa Srpsku pravoslavnu crkvu neće mu oprostiti narod koji je Crkvu čuvao i sačuvao od mnogo većih i gorih nego što je zabludeli Nebojša Vukanović - poručio je episkop Sergije.
Poruka iz Novog Zaveta i poziv na preispitivanje savesti
U završnom delu saopštenja episkop bihaćko-petrovački osvrnuo se i na način na koji Vukanović, prema njegovim rečima, iznosi kritike na račun drugih ljudi i institucija.
- Brat Nebojša u svom univerzumu prepoznaje samo sebe i sopstveni lik, a sve druge, znane i neznane, izlaže kritici, sudu i osudi, ali to više govori o njemu nego o onima o kojima zbori - navodi se u saopštenju.
Svoju poruku episkop Sergije završava rečima Svetog apostola Pavla, ukazujući na potrebu čoveka da pre svega preispita sopstvenu savest.
- U jednoj od svojih poslanica, Sveti apostol Pavle piše: "Čistima je sve čisto, a nečistima i nevernima ništa nije čisto, nego je nečist i njihov um i savest“. U ogledalu Novog Zaveta svako se može ogledati, pa tako i brat naš Nebojša, za kojeg nisam siguran da će od mnoštva laži moći prepoznati sopstveni lik - zaključuje se u saopštenju Eparhije bihaćko-petrovačke.
Episkop bihaćko-petrovački upozorio je da istorija opominje sve narode u Bosni i Hercegovini i pozvao na dogovor, uvažavanje različitosti i rešavanje važnih pitanja kroz konsenzus.
Poznati istoričar ukazuje na sporne kanonske i pravne momente odluke suda, ali i na, kako navodi, širi pritisak na srpski narod, tradiciju i identitet.
Potomci Srba stradalih u ustaškom zločinu predložili obnovu Hrama Svetog Spasa, srušenog 1942. godine, i izgradnju Crkve Spasa na krvi na Mrakovici, kao trajnog pomena kozaračkim mučenicima.
Dvanaestogodišnji dečak iz Donje Kamenice kod Zvornika danas se poštuje kao Sveti novomučenik Slobodan Donjokamenički, a njegovo ime ostalo je simbol nevinog stradanja i vere.
Episkop bihaćko-petrovački ukazao na zavetnu ulogu Crkve u čuvanju uspomene na stradale, obnavljanju svetinja i prenošenju svedočanstva o stradanju srpskog naroda kroz molitvu i dela.
U besedi za sredu 10. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji spolja mogu ostaviti utisak vrednosti i snage, ali u sebi nemaju duhovni plod, istinu i čistotu srca.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Trofima, Teofila i druge s njima po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Evsignije. Katolička crkva obeležava Gospu Snježnu, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Jedinstveni duhovni događaj u manastiru Rmnju okupio je episkope i mitropolite iz SPC i MPC – OA, uz praznične besede i odlikovanja, podsećajući vernike na vekovnu žrtvu i nepokolebljivu veru rmanjskih mučenika
Prepodobnomučenici i mučenici rmanjski proslavljeni u Manastiru Rmanj tokom svečane večernje službe koju je uveličao dolazak mitropolita Ilariona iz Ohridske arhiepiskopije.
Na hramovnoj slavi Uspenja Presvete Bogorodice u Krajini održana je litija, pomen postradalim borcima i dodela crkvenih odlikovanja, među kojima i orden Kralja Milutina.
U hramu Silaska Svetog Duha u Bihaću, između prošlosti ispunjene patnjom i boli, zapečaćena je molitva za vaskrsnuće duhovnog života i neugasivu snagu vere kroz proslavu novih svetitelja.
Patrijarh srpski istakao je da sećanje na nevine žrtve mora biti prožeto molitvom i ljubavlju, a ne mržnjom, i pozvao narod da u veri pronađe snagu za zajedništvo i nadu.
U saopštenju Mitropolija crnogorsko-primorska odbacila je navode o nestanku predmeta iz manastirske riznice i iznela detalje o pregledu zbirke, ranijim krađama i mogućim razlozima neslaganja u evidenciji.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Iskušenik Miloš primio je monaško ime Ilija, a mitropolit crnogorsko-primorski u besedi je govorio o Svetom proroku, lažnim prorocima današnjice i pouci koju svaki hrišćanin može da pronađe u njegovom životu.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
U saopštenju Mitropolija crnogorsko-primorska odbacila je navode o nestanku predmeta iz manastirske riznice i iznela detalje o pregledu zbirke, ranijim krađama i mogućim razlozima neslaganja u evidenciji.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.