Na mestu gde se čuva sećanje na jednu od najtežih rana novije srpske istorije, patrijarh srpski Porfirije uputio je poruku koja je istovremeno bila molitva za nevine žrtve i poziv na hrišćanski put ljubavi, praštanja i jedinstva. Na centralnom komemorativnom skupu u Mrkonjić Gradu, povodom Dana sećanja na stradale u hrvatskoj vojnoj akciji "Oluja", patrijarh je podsetio da istina ostaje nepromenjena bez obzira na protok vremena i da je dužnost svih da čuvaju sećanje na svoje mučenike i stradalnike.
Vera koja je ostala i kada su izgubljeni domovi
U svojoj besedi patrijarh Porfirije govorio je o stradanju krajiških Srba koji su tokom progona ostajali bez svojih domova i zavičaja, ali nisu gubili ono najdragocenije - veru i nadu. Istakao je da su u teškim trenucima nosili u sebi uverenje da ih Gospod nije ostavio i da zlo, ma koliko izgledalo snažno, nikada nema poslednju reč.
- Istina uvek ostaje istina, bol ne prestaje protokom vremena, a naša obaveza pred Bogom jeste da pamtimo svoje srodnike, stradalnike i mučenike. Ta obaveza je trajna i nepromenjiva - poručio je patrijarh Porfirije.
Govoreći o stradanju srpskog naroda, patrijarh je podsetio na reči Svetog apostola Pavla koje su kroz vekove bile izvor utehe hrišćanima u trenucima iskušenja:
- U svemu trpimo nevolje, ali nismo potišteni; zbunjeni smo, ali ne očajavamo; progonjeni, ali nismo ostavljeni, oboreni, ali nismo pogubljeni.
Ove reči, kako je rekao patrijarh, posebno se odnose na one koji su prošli kroz teška stradanja, ali nisu izgubili veru. Srpski Krajišnici su, iako su ostajali bez svojih ognjišta, u sebi sačuvali nadu da ih Gospod vidi i da nijedna patnja nije zaboravljena pred Njim.
Molitva koja čuva sećanje i leči rane
Patrijarh Porfirije posebno je govorio o značaju molitve kao najdubljeg i najdostojnijeg načina čuvanja sećanja. Naglasio je da hrišćansko pamćenje ne sme da bude ispunjeno mržnjom, već da treba da vodi čoveka ka Bogu i unutrašnjem miru.
- Molitva pred lice Božje uznosi i bol žrtve, ali i ranu onoga koji pamti. Ona čuva istinu, a srce oslobađa od mržnje koja čoveka iznova vezuje za zlo - rekao je patrijarh.
U skladu sa učenjem Pravoslavne crkve, patrijarh je podsetio da sećanje na stradanja nije poziv na osvetu, već na molitvu, praštanje i preispitivanje sopstvenog odnosa prema drugima. Istakao je da iskustva iz prošlosti treba da budu podsticaj da se narod još snažnije okrene Bogu i jedni drugima.
- Stradanja i sećanje na sve gorke epizode naše mnogostradalne istorije treba da nas vrate korenima, da nas okrenu Bogu i upute jedne ka drugima kao braći i sestrama, kao zajednici, kao jednom i jedinstvenom narodu - rekao je patrijarh Porfirije.
Ljubav jača od bola i iskušenja prošlosti
Posebno je istakao da se hrišćanska poruka ljubavi mora čuvati i onda kada je najteže. Podsetio je na Hristove reči da treba ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe, ali i da je hrišćanski poziv još uzvišeniji - ljubiti i neprijatelje svoje.
- I večeras zapovest o ljubavi prizivamo i u sećanje i u svoja srca - poručio je patrijarh.
Poruka iz Mrkonjić Grada bila je poziv da se stradanje ne zaboravi, ali i da bol ne postane razlog za mržnju. U pravoslavnom duhu, sećanje na žrtve predstavlja molitveni zavet, čuvanje istine i put kojim se čovek, kroz veru i ljubav, približava Bogu.
Okruženi porodicama i prijateljima, mladi oficiri želeli su da upravo sa patrijarhom Porfirijem podele jedan od najvažnijih trenutaka u svom životu i prime njegov očinski blagoslov.
Na praznik svetog arhangela Gavrila, patrijarh srpski služio je liturgiju u drevnoj svetinji i podsetio da hrišćanski život počiva na poverenju u Božju volju, smirenju i spremnosti da se čuje glas Crkve.
Tokom posete Podgorici i Nikšiću, patrijarh srpski istakao je da Sveta Liturgija prevazilazi sve podele među ljudima.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.