Brak i sveštenička služba u Pravoslavnoj crkvi uređeni su preciznim pravilima koja određuju kada je brak moguć, a kada više nije dozvoljen, a odgovor se nalazi u drevnim kanonima Crkve.
Na pitanje "Da li je zaista tačno da pravoslavni sveštenici ne mogu da se žene i zbog čega je to tako?", mnogi zastanu i zbunjeno se zapitaju da li je ipak reč o rimokatoličkim sveštenicima, za koje je poznato da u latinskom obredu žive u celibatu. Odgovor je na prvi pogled podjednako zbunjujući: pravoslavni sveštenik zaista ne može da stupi u brak, ali samo nakon rukopoloženja. Budući sveštenik može da bude oženjen i da zasnuje porodicu, ali brak mora da sklopi pre nego što primi sveštenički čin. Kada se ova razlika objasni, početna nedoumica ustupa mesto zanimljivom pitanju: zbog čega je Crkva upravo tako uredila sveštenički život?
A od kada pravoslavni sveštenici ne mogu da se žene? Da li je to pravilo važilo od početka hrišćanstva? Ova zabrana prvi put je jasno formulisana u takozvanim Pravilima svetih apostola: „Naređujemo da od onih koji stupaju u klir kao neoženjeni, samo čteci i pojci mogu da stupe u brak“ (26. pravilo). Ova odredba kasnije je više puta potvrđivana na crkvenim saborima. Tako se o zabrani stupanja u brak nakon rukopoloženja detaljnije govori u 6. pravilu VI vaseljenskog, odnosno Trulskog sabora:
"Pošto apostolska pravila određuju da od onih koji se primaju u klir kao neoženjeni samo čteci i pojci mogu da stupe u brak, to i mi, čuvajući ovo pravilo, određujemo: od sada nijedan ipođakon, đakon ni prezviter, nakon rukopoloženja, nema pravo da stupa u brak. Ako se neko usudi da to učini, neka bude svrgnut iz čina. Ako neko od onih koji se pripremaju za primanje svetog čina želi da stupi u zakoniti brak, neka to učini pre rukopoloženja za ipođakona, đakona ili prezvitera."
Foto: Pexels / Ron Lach
Pravoslavni sveštenik
Zašto sveštenik ne može da promeni bračni status?
Važno je, međutim, naglasiti da se ovo pravilo odnosi na one koji su već primili sveti čin. Ono ne znači da sveštenici koji nisu monasi ne mogu da imaju porodicu. Budući sveštenici stupaju u brak pre rukopoloženja, dok su još bogoslovi ili studenti teoloških fakulteta. Drugim rečima, muškarac koji želi da bude oženjeni sveštenik mora da se oženi pre nego što primi sveti čin.
U tome postoji i važan praktični smisao. Oženjeni sveštenik poznaje porodični život iznutra i zato može da savetuje vernike ne samo na osnovu opštih načela već i iz ličnog iskustva. Njegova supruga, koja se u ruskoj pravoslavnoj tradiciji naziva matushkom, često učestvuje u životu parohije i pomaže u organizovanju nedeljne škole, crkvenog hora i humanitarnih aktivnosti.
Istovremeno, od sveštenika se očekuju posebna uzdržanost i čistota u ličnom životu. Njegov brak treba da bude jedini i doživotni.
Može li neoženjeni muškarac biti sveštenik?
U Rimokatoličkoj crkvi vremenom se razvila drugačija praksa. Tamo je u latinskom obredu uveden celibat (lat. caelibatus), odnosno obavezni bezbračni život sveštenika i biskupa. Ova praksa postepeno je postala norma tokom srednjeg veka. Važnu ulogu u njenom uvođenju imao je papa Grgur VII, dok je celibat konačno potvrđen na Drugom lateranskom saboru 1139. godine. Istovremeno, u grkokatoličkim, odnosno unijatskim crkvama, sačuvana je tradicija oženjenog sveštenstva.
Načelo „jedan brak za ceo život“ izraz je celovitog pogleda na svešteničku službu. Sveštenik je pozvan da bude primer duhovne sabranosti i vernosti Bogu, Crkvi i svojoj porodici. Otuda i strogost ovog pravila.
Posle dugog unutrašnjeg traganja i odluke koja je preokrenula njegov život, zamonašio se u Grčkoj i u manastirskom kompleksu Meteori primio čin đakona tokom svečane Liturgije, koja je privukla pažnju vernika i crkvene javnosti.
Na praznik Silaska Svetog Duha na apostole, mitropolit Teodosije služio je prazničnu liturgiju i poručio da je svaki novi priziv svedočanstvo da Duh Sveti i danas deluje među ljudima.
Jedan od poznatijih ruskih pravoslavnih podvižnika XX veka objašnjava da vernik ne može da poznaje tajnu svešteničke službe ni dubinu nečijeg pokajanja, jer samo Bog vidi čovekovo srce i njegovu borbu.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Protojerej Viktor Nikišov objašnjava kako je nastao ovaj običaj, kakve veze ima sa Isusom Hristom i kakvo duhovno značenje ima u pravoslavnoj tradiciji.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Mitropolija Grevene Grčke pravoslavne crkve razrešila ga je dužnosti nakon prijave 43-godišnje žene, dok on negira da je zloupotrebio njene intimne snimke.
Posebno je važno obratiti pažnju na nekoliko stvari pre nego što izgovorite ono što vas opterećuje, a jedan detalj mnogima može pomoći da se oslobode početne treme i lakše saberu misli.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima