Da li treba tražiti blagoslov pri svakom susretu, kako se obratiti kada ne znate ime sveštenika i šta učiniti kada sretnete episkopa, odgovori su jednostavniji nego što se često misli.
Kod mnogih ljudi koji ugledaju sveštenika javlja se pitanje da li bi trebalo da ga pozdrave na neki poseban način. Sveštenika, naravno, treba pozdraviti. To je pre svega izraz uobičajene ljudske učtivosti. U Pravoslavnoj crkvi ne postoji obavezan niti posebno propisan način pozdravljanja sveštenika.
Ako sveštenika poznajete po imenu, sasvim je prirodno da kažete: „Dobar dan, oče Aleksandre“, „Dobar dan, oče Sergije“ ili „Dobro veče, oče Andrija“. Ako ga vidite prvi put ili ne znate kako se zove, možete jednostavno reći: „Dobar dan, oče“ ili „Pomaže Bog, oče“, a možete ga pozdraviti i bez posebnog obraćanja. U tome nema ničeg neučtivog.
Ako pred vama nije sveštenik, već episkop, odnosno arhijerej, koji ima najviši čin u Pravoslavnoj crkvi, nećete mu se obratiti sa „oče“, već sa „vladiko“ ili „Vaše Preosveštenstvo“.
U pravoslavnoj tradiciji postoji i pobožni običaj da se pri susretu sa sveštenikom zatraži blagoslov. Tada se šake polože jedna preko druge, tako da desna bude preko leve, kao da ih pružamo da u njih nešto primimo, i kaže se: „Blagoslovite“ ili „Blagoslovite, oče“. Sveštenik potom osenjuje čoveka krsnim znakom i stavlja svoju ruku u njegove sklopljene šake. Prema tradiciji, sveštenikova ruka se zatim celiva. To nije izraz ličnog poštovanja prema svešteniku, već pokazivanje poštovanja prema njegovom svetom činu i blagoslovu koji daje u ime Hristovo.
Foto: SPC / Eparhija šabačka
Sveštenici Srpske pravoslavne crkve sa vladikom šabačkim Jerotejem
Ipak, tražiti blagoslov pri svakom susretu nije obavezno. Ako ste sveštenika sreli na ulici, u prevozu, prodavnici ili u nekoj drugoj svakodnevnoj situaciji, sasvim je dovoljno da ga pozdravite. Naročito ako vidite da je zauzet, razgovara sa nekim ili žuri.
Blagoslov je prikladno zatražiti kada postoji prilika za miran i neposredan susret. Ako sveštenik nije u podrasniku ili mantiji, već je u običnoj odeći, a niste sigurni da li želi da privlači pažnju na sebe, i tada je sasvim dovoljno da ga jednostavno pozdravite.
Kada razgovarati sa sveštenikom?
Treba imati u vidu i da u pojedinim periodima crkvene godine pozdrav može imati poseban oblik. Tako se od Vaskrsa do njegovog odanija, odnosno tokom četrdeset dana, kao tradicionalni pozdrav koristi radosni pozdrav: „Hristos vaskrse!“, na koji sveštenik odgovara: „Vaistinu vaskrse!“
Ovaj vaskršnji pozdrav prikladan je i kada se obraćamo svešteniku za blagoslov i prilikom običnog pozdrava. On izražava zajedničku vaskršnju radost kojom su u tim danima ispunjeni životi verujućih ljudi.
Oče ili Vaše Preosveštenstvo: kako se pravilno obraćati sveštenicima i episkopima?
Ljudi se često brinu da bi mogli pogrešiti u obraćanju ili prekršiti neko pravilo crkvenog bontona. Međutim, nema razloga za takvu brigu. Sveštenici dobro razumeju da nisu svi upoznati sa crkvenim običajima i tradicijom. Iskreno poštovanje, dobronamernost i jednostavna učtivost mnogo su važniji od besprekornog poznavanja određenih pravila.
I najverniji hrišćani ponekad se nađu pred dilemom: gde prestaje poverenje, a gde počinje lična odgovornost, a veliki svetitelji pravoslavlja nude trezven, dubok i iznenađujuće savremen odgovor o odnosu prema svešteniku.
Između doslovnog čitanja Jevanđelja i crkvenog predanja otvara se pitanje koje izaziva rasprave među vernicima – sveštenik Matijas Froze daje odgovor koji menja ugao posmatranja.
Otac Oliver upozorava da površno priznanje grehova, ispovest „u prolazu“ tokom liturgije i pogrešno shvatanje razrešne molitve mogu čoveka ostaviti u zabludi da je očistio dušu.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice u drevnoj svetinji služena je sveta liturgija, a nakon pričešća usledili su praznični litijski ophod i osvećenje slavskih darova.
Da li treba tražiti blagoslov pri svakom susretu, kako se obratiti kada ne znate ime sveštenika i šta učiniti kada sretnete episkopa, odgovori su jednostavniji nego što se često misli.
U besedi za ponedeljak 14. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ovo nije samo slika budućeg raja, već tajna povezana sa dolaskom Hrista.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Flora i Prepodobnog Jovana Rilskog po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Polaganje časnog pojasa Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Rajmunda Nonskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dani prolaze dok se najvažnije duhovne obaveze pomeraju za kasnije, ali prema ovoj svetogorskoj poruci postoji trenutak posle kojeg više nema mogućnosti za promenu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Jedan od poznatijih ruskih pravoslavnih podvižnika XX veka objašnjava da vernik ne može da poznaje tajnu svešteničke službe ni dubinu nečijeg pokajanja, jer samo Bog vidi čovekovo srce i njegovu borbu.
U iskrenom i nenametljivom promišljanju, otac Hrizostom Filipesku razotkriva kako se iz gomile protivrečnih sudova rađa i pritisak koji svaki sveštenik nosi, pokazujući koliko su brzopleti utisci često daleko od istine o njegovom pozivu.
U besedi za ponedeljak 14. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ovo nije samo slika budućeg raja, već tajna povezana sa dolaskom Hrista.
Dani prolaze dok se najvažnije duhovne obaveze pomeraju za kasnije, ali prema ovoj svetogorskoj poruci postoji trenutak posle kojeg više nema mogućnosti za promenu.
Protojerej Petar Gurjanov govori o onima koji se hvale brojem zavedenih žena, opravdavaju nečistotu, napuštaju porodice i tek kasnije shvataju zbog čega im je duša prazna, a život nesređen.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Protojerej Petar Gurjanov govori o onima koji se hvale brojem zavedenih žena, opravdavaju nečistotu, napuštaju porodice i tek kasnije shvataju zbog čega im je duša prazna, a život nesređen.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.