Duhovna riznica 31.08.2026 | 00:01

“NAŠI SU DANI NA IZMAKU”: Starac Josif Vatopedski poziva na buđenje pre nego što bude kasno

Slika Autora
Izvor: Religija.rs
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
“NAŠI SU DANI NA IZMAKU”: Starac Josif Vatopedski poziva na buđenje pre nego što bude kasno
Eparhijazt.com

Dani prolaze dok se najvažnije duhovne obaveze pomeraju za kasnije, ali prema ovoj svetogorskoj poruci postoji trenutak posle kojeg više nema mogućnosti za promenu.

Molitva se odlaže za sutra, pokajanje za neki mirniji period, a razgovor sa Bogom za trenutak kada život bude manje užurban. Tako prolaze dani, dok se najvažnije pitanje sve više potiskuje: šta se događa sa dušom dok živimo kao da ćemo zauvek imati vremena? Jedan odgovor ostavio je starac Josif Vatopedski u pouci koja ne govori o dalekoj budućnosti, već o trenutku koji svakome neizbežno dolazi.

- Molim vas obratite pažnju na ovo što ću vam sada reći… Hajde da vas o tome obavestim. Naši su dani na izmaku. Veoma brzo dogodiće se neke jako loše stvari. Stoga vas molim da razvijete svoj odnos sa Bogom. Umrećemo ubrzo i naša duša će stati pred konačni pravedni Sud. Dokle god su oči otvorene, čovek može da oseti Gospoda. Ali, kad se oči zatvore duša je vezana i demoni nas vode na konačno ispitivanje. Dakle, da li je duša živela u skladu sa Hristovim zakonima ili nije? To će se pokazati na konačnom Ispitivanju. Stoga, budite pažljivi - govorio je starac Josif Vatopedski.

U ovoj pouci nema mnogo prostora za odlaganje. Vreme za odnos sa Bogom nije neki zamišljeni budući trenutak, već ono koje nam je upravo sada dato.

Čitanje Jevanđelja za ponedeljak 14. sedmice po Duhovima

Foto: SPC
Jevanđelje

 

Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 195 (12,10-19)

10. Zato sam dobre volje u nemoćima, u porugama, u nevoljama, u gonjenjima, u teskobama za Hrista; jer kada sam slab onda sam silan.  11. Postadoh bezuman hvaleći se! Vi me nateraste. Jer je trebalo da me vi hvalite, pošto ni u čemu nisam manji od prevelikih apostola iako sam ništa.  12. Jer znaci apostola učinjeni su među vama u svakom trpljenju, u znacima i čudesima i silama.  13. Jer šta je to u čemu ste manji od ostalih Crkava, osim što vam ja sam ne dosadih? Oprostite mi ovu nepravdu. 

14. Evo gotov sam po treći put da vam dođem, i neću vam dosaditi: jer ne tražim vaše nego vas. Jer nisu deca dužna teći imanje roditeljima nego roditelji deci.  15. A ja ću vrlo rado trošiti i istrošiću se potpuno za duše vaše, iako vas ja odviše ljubim, a vi me manje ljubite.  16. Ali neka bude, ja vam ne bih na teretu, nego budući lukav, dobih vas prevarom.  17. Eda li vas što zakidoh preko nekoga od onih koje sam slao k vama?  18. Umolih Tita, i s njim poslah brata: eda li vas Tit što zakide? Zar ne hodismo istim duhom? Zar ne istim stopama?  19. Mislite li opet da se branimo pred vama? Pred Bogom u Hristu govorimo; a sve je, ljubljeni, za vaše izgrađivanje.

Jevanđelje po Marku, začalo 16. (4,11-23)

11. I reče im: „Vama je dano da znate tajne Carstva Božijega, a onima napolju sve u pričama biva,  12. da očima gledaju i da ne vide, i da ušima slušaju i da ne razumeju; da se kako ne obrate i da im se oproste gresi.”  13. I reče im: „Zar ne razumete priču ovu? A kako ćete sve priče razumeti?  14. Sejač reč seje.  15. A pokraj puta, gde se seje reč, jesu oni koji kad je čuju, odmah dođe satana i uzme reč posejanu u srcima njihovim.  16. Tako i oni posejani na kamenitim mestima jesu oni koji kad čuju reč, odmah je prime s radošću, 

17. ali nemaju korena u sebi, nego su nepostojani, pa kad dođu do nevolje, ili gonjenja zbog reči, odmah se sablazne.  18. A oni posejani u trnju, jesu oni koji slušaju reč,  19. ali brige ovoga veka i obmana bogatstva i požude za ostalim stvarima uđu i zaguše reč, i bez roda ostane.  20. A oni na dobroj zemlji posejani, jesu oni koji slušaju reč i primaju, i donose rod po trideset i po šezdeset i po sto.”  21. I govoraše im: „Eda li se svetiljka donosi da se metne pod sud ili pod odar? A ne da se na svećnjak postavi?  22. Jer nema ništa tajno što neće biti javno; niti bi što sakriveno, a da ne izađe na videlo.  23. Ko ima uši da čuje, neka čuje!”