ŠTA JE JEVANĐELJE ZAISTA? Odgovor Svetog Justina Ćelijskog može da iznenadi čak i revnosne vernike
Veliki srpski svetitelj objašnjava da reč koju hrišćani svakodnevno izgovaraju krije odgovor koji nije samo pitanje znanja, već i način života.
Svetitelj je upozoravao da preterano hvaljenje dece podstiče egoizam, a roditeljima savetovao da ih odmalena uče zahvalnosti, odgovornosti i smirenju.
Roditelji žele da njihova deca budu uspešna, sigurna u sebe i svesna svojih sposobnosti, ali granica između zdravog samopouzdanja i prevelikog egoizma lako može da se izgubi. Dete koje stalno sluša koliko je posebno može odrasti u čoveka koji teško prihvata granice, tuđe potrebe i autoritet. Sveti Porfirije Kavsokalivit u jednoj svojoj pouci upravo tu vidi opasnost, a kao put kojim dete treba voditi izdvaja smirenje i poverenje u Boga.
- Lek i velika tajna dečijeg napretka jeste smirenje. Samo poverenje u Boga daje potpunu sigurnost. Bog je sve! Bog želi od nas da decu vodimo putem smirenja. Ni mi ni deca ništa nećemo učiniti bez smirenja. Detetu kažite: "Dete moje, Bog ti je dao darove koje imaš. Pomoli se Njemu da ti da da darove neguješ i da uspeš.“
Sveti Porfirije je upozoravao da pohvala sama po sebi nije dovoljna za dobro vaspitanje. Ako dete od najranijih dana sluša samo potvrde o sopstvenoj vrednosti, a ne uči da darove koje ima prihvati kao Božji dar i da ih razvija sa zahvalnošću, lako može da počne da ih doživljava kao razlog za uzdizanje iznad drugih.
- Danas se svet pokvario! Samo hvale decu i posle, a kad porastu sa tim ogromnim egoizmom, gube poštovanje prema Bogu, preziru veru, roditelje, bližnje... Postaju neukrotiva, okrutna i nemilosrdna. Tako smo u život poslali egoiste, a ne hrišćane - govorio je Sveti Porfirije Kavsokalivit.
U njegovoj pouci zato nema poziva da se dete obeshrabruje ili da se njegovi darovi umanjuju. Naprotiv, roditelj treba da mu pomogne da razume odakle darovi dolaze i čemu treba da služe. Uspeh, talenat i sposobnost tada nisu razlog za gordost, već prilika za zahvalnost Bogu i odgovornost prema drugima.
Za Svetog Porfirija, vaspitanje nije samo pitanje toga šta će dete postići. Mnogo važnije je kakav će čovek postati kada odraste. A početak tog puta, prema njegovim rečima, nije u veličanju deteta, već u učenju da svoje darove nosi sa smirenjem.

Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 187 (8,16-24; 9,1-5)
16. A hvala Bogu. koji je dao takvo staranje za vas u srce Titovo, 17. da primi molbu, pa budući vrlo revnostan, da ode k vama dragovoljno. 18. A poslasmo s njim i brata koga hvale po svima Crkvama zbog propovedanja jevanđelja. 19. I ne samo to, nego je i određen od Crkava da ide s nama na ovo dobročinstvo kome mi služimo u slavu samoga Gospoda i po našoj želji; 20. čuvajući se toga da nas ko ne pokudi za naše rukovanje ovolikim obiljem priloga, 21. jer se staramo za dobro ne samo pred Gospodom nego i pred ljudima.
22. A poslasmo s njima i brata svojega, kojega mnogo puta poznasmo u mnogim stvarima da je revnostan, a sad još mnogo revnosniji, zbog velikog uzdanja u vas. 23. Što se tiče Tita, on je moj drug i saradnik među vama, a braća naša, oni su poslanici Crkava, slava Hristova. 24. Pokažite im, dakle, pred licem Crkava, svedočanstvo vaše ljubavi i naše pohvale za vas.
1. Jer za takvo služenje svetima izlišno mi je da vam pišem; 2. jer znam vašu dobru volju, zbog koje se ponosim vama pred Makedoncima, pošto se Ahaja pripremi još od lani, a vaša revnost podstače mnoge. 3. A braću poslah da naša hvala zbog vas u ovoj stvari ne bude uzaludna, nego da budete pripremljeni, kao što govorih, 4. da se, ako dođu sa mnom Makedonci i nađu vas nepripremljene, ne postidimo mi, da ne kažemo vi, zbog ove hvale. 5. Tako nađoh, da je potrebno umoliti braću, da pre odu k vama i da pripreme ranije obećani vaš blagoslov, da on bude gotov kao blagoslov, a ne kao škrtost.
Jevanđelje po Marku, začalo 12. (3,13-19)
13. I iziđe na goru i dozva one koje sam htede, i dođoše mu. 14. I postavi Dvanaestoricu, da budu s njim. I da ih šalje da propovedaju. 15. I da imaju vlast isceljivati bolesti i izgoniti demone; 16. i nadenu Simonu ime Petar; 17. i Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadenu im ime Voanerges, što znači sinovi groma: 18. i Andreja i Filipa i Vartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Simona Kananita 19. i Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.
BONUS VIDEO
Veliki srpski svetitelj objašnjava da reč koju hrišćani svakodnevno izgovaraju krije odgovor koji nije samo pitanje znanja, već i način života.
Sveti starac govorio je bez uvijanja o onima koji zanemaruju svoje zdravlje, ali i o pogrešnom shvatanju vere zbog kojeg čovek odbacuje pomoć koja mu je pružena.
Pouka optinskog starca o fariseju i mitaru pokazuje zašto je svest o sopstvenoj grešnosti dragocenija od uverenja da smo bolji od drugih i zbog čega bez nade u Božiju milost nema pravog puta ka spasenju.
Nepravda, uvreda i omalovažavanje mogu u čoveku pokrenuti potrebu da se brani i uzvrati, ali jedna pouka velikog ruskog duhovnika otvara sasvim drugačije pitanje: šta se u takvom trenutku događa sa našim srcem?
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Obraćajući se roditeljima i prosvetnim radnicima, mitropolit crnogorsko-primorski istakao odgovornost odraslih i značaj vrednosti koje se deci usađuju od najranijeg uzrasta.
U besedi za petak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovu molitvu i otkriva šta ona govori o božanskoj ljubavi, jedinstvu Svete Trojice i očišćenju srca od greha.
Ruski svetitelj objašnjavao je kako neprestana potraga za razonodom može da prikrije unutrašnju prazninu i potisne brigu o bližnjima, molitvu i duhovni život.
Posle više od godinu dana pripreme, molitve i proučavanja vere, članovi porodice krstili su se tokom liturgije.
Strah nas ne približava Bogu i ne može zaštititi našu decu od svih tuga, naglašava čtec Sergije.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.