Nepravda, uvreda i omalovažavanje mogu u čoveku pokrenuti potrebu da se brani i uzvrati, ali jedna pouka velikog ruskog duhovnika otvara sasvim drugačije pitanje: šta se u takvom trenutku događa sa našim srcem?
Kada nas neko uvredi, ne zaboli nas samo nepravda, već i osećaj da nas drugi namerno potcenjuju. Kada primetimo da nas neko omalovažava, spušta ili pokušava da nam oduzme dostojanstvo, prirodno je da poželimo da se odbranimo i dokažemo da nismo zaslužili takav odnos. Međutim, upravo u trenutku kada se borimo protiv tuđeg ponižavanja možemo prevideti jedno važno pitanje: šta ako se kroz ono što nas boli otvara put ka smirenju za koje smo se sami molili Bogu? Jednu takvu, naizgled tešku, ali duboko hrišćansku perspektivu nudi pouka Prepodobnog Amvrosija Optinskog.
- Tuguješ jer, kao što si primetio, svi pokušavaju da te unize. Ako pokušavaju da te unize, to znači da žele da te smire, a ti i sam tražiš od Boga smirenje. Zašto onda tuguješ zbog ljudi i žališ se na nepravednost onih oko tebe? - govorio je Prepodobni Amvrosije Optinski.
Ove reči ne pozivaju čoveka da opravdava nepravdu niti da prihvata poniženje kao nešto dobro samo po sebi. Njihova težina je u drugom: Prepodobni Amvrosije usmerava pažnju sa tuđeg postupka na stanje sopstvenog srca. Ako se čovek moli za smirenje, a zatim se nađe u okolnostima koje povređuju njegovu sujetu, pitanje više nije samo ko je u pravu, već šta će on učiniti sa onim što ga je zabolelo.
Pouka Prepodobnog Amvrosija zato postavlja nezgodno pitanje koje je lako izbeći: ako od Boga tražimo smirenje, da li smo spremni da ga učimo i onda kada dolazi kroz okolnosti koje nismo birali? Možda se odgovor na tuđe poniženje ne nalazi u tome da poslednju reč uvek imamo mi, već u tome da ono što nas je povredilo ne dobije vlast nad našim srcem.
Čitanje Jevanđelja za ponedeljak 13. sedmice po Duhovima
Shutterstock/Saulich Elena
Jevanđelje
Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 186 (8,7-15)
7. Nego kao što u svemu izobilujete: u veri, i u reči, i u znanju. i u svakom staranju i u ljubavi vašoj prema nama. da izobilujete i u ovoj milostinji. 8. Ne govorim ovo kao zapovest, nego da kroz revnost drugih proverim iskrenost ljubavi vaše. 9. Jer znate blagodat Gospoda našega Isusa Hrista, da bogat budući, vas radi osiromaši, da se vi njegovim siromaštvom obogatite.
10. I savet dajem u ovome. jer ovo koristi vama, koji počeste ne samo da činite, nego i da želite to još od lanjske godine. 11. A sada dovršite to i na delu, da kao što beše dobra volja da želite, tako da učinite od onoga što imate. 12. Jer ako ima ko dobru volju, mio je po onome što ima, a ne po onome što nema. 13. Jer ne da drugima bude olakšanje, a vama nevolja, nego podjednako, 14. U sadašnje vreme vaš suvišak da bude za njihov nedostatak, da i njihov suvišak bude za vaš nedostatak: da bude jednakost. 15. Kao što je napisano: „Ko je mnogo skupio, nije mu preteklo; i ko je malo skupio, nije mu nedostalo.”
6. I izišavši fariseji odmah učiniše veće protiv njega sa irodovcima kako bi ga pogubili. 7. A Isus otide sa učenicima svojim prema moru; i mnogi narod iz Galileje pođe za njim, i iz Judeje, 8. I iz Jerusalima, i iz Idumeje, i s one strane Jordana i od Tira i Sidona mnoštvo veliko, čuvši šta on čini, dođe k njemu. 9. I reče učenicima svojim da lađica za njega bude spremna zbog naroda, da ga ne pritešnjavaju. 10. Jer mnoge isceli, tako da navaljivahu na njega koji imahu rane da ga se dotaknu. 11. I nečisti duhovi kad god bi ga videli, pripadahu k njemu i vikahu govoreći: „Ti si Sin Božiji.” 12. I mnogo im prećaše da ga ne razglašavaju.
Oštra pouka svetitelja otkriva zašto žaljenje zbog učinjenog samo po sebi nije dovoljno i šta čovek mora da promeni da bi pokajanje zaista imalo smisla.
Sveti starac govorio je bez uvijanja o onima koji zanemaruju svoje zdravlje, ali i o pogrešnom shvatanju vere zbog kojeg čovek odbacuje pomoć koja mu je pružena.
Pouka optinskog starca o fariseju i mitaru pokazuje zašto je svest o sopstvenoj grešnosti dragocenija od uverenja da smo bolji od drugih i zbog čega bez nade u Božiju milost nema pravog puta ka spasenju.
Nepravda, uvreda i omalovažavanje mogu u čoveku pokrenuti potrebu da se brani i uzvrati, ali jedna pouka velikog ruskog duhovnika otvara sasvim drugačije pitanje: šta se u takvom trenutku događa sa našim srcem?
Đakon iz Katane prošao je kroz tamnicu, gladovanje i surovo mučenje, ali ono što je učinio neposredno pre smrti ostalo je zabeleženo kao snažno svedočanstvo vere u Hrista.
Od Luke i Lazara do Pavla, Stefana i Jakova, ova imena povezana su sa važnim ličnostima Svetog pisma i zauzimaju posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.
Pouka velikog podvižnika iz manastira Optinska Pustinja pokazuje kako svadljivost ne samo da narušava odnose s drugima, već i uništava mir i snagu u samom srcu čoveka.
Priča o čoveku koji je grešio ceo život, ali se iskreno pokajao, otkriva večni dijalog između ljudske nesavršenosti i božanske milosti – i pruža nadu svakome ko traži unutrašnje oslobođenje.
Strah od nerazumevanja često zaustavlja vernike, ali jedna mudrost optinskog monaha pokazuje kako strpljenje i smirenje otvaraju vrata duhovnog mira i Božije blagodati.
Od Luke i Lazara do Pavla, Stefana i Jakova, ova imena povezana su sa važnim ličnostima Svetog pisma i zauzimaju posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji.
Ruski duhovnik upozorava na trenutak kada nevolja postane toliko teška da čovek počne da gubi oslonac i otkriva zašto upravo tada treba biti posebno oprezan sa onim što se događa u njegovim mislima.
U besedi za 12. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava šta se događa kada nezrele i nepobožne pomisli potisnu duhovnu mudrost, a čovek se udalji od Božjeg zakona koji mu daje red i unutrašnju snagu.
U saopštenju se ističu brak, porodica i vaspitanje dece kao vrednosti koje treba čuvati, uz jasan apel da eventualno okupljanje ne preraste u vređanje, podele i sukobe.
U besedi za 12. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava šta se događa kada nezrele i nepobožne pomisli potisnu duhovnu mudrost, a čovek se udalji od Božjeg zakona koji mu daje red i unutrašnju snagu.