Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Titu, začalo 300 (1,5-16; 2,1)
5. Zato te ostavih na Kritu da urediš što je nedovršeno, i da postaviš po svima gradovima starešine, kao što ti ja zapovedih: 6. Ako je ko bez mane, jedne žene muž, i ima decu verujuću, kojoj ne prigovaraju da su razuzdana ili nepokorna. 7. Jer episkop kao Božiji domoupravitelj treba da je bez mane, ne samovoljan, ne gnjevljiv, ne pijanica, ne ubojica, ne lihvar;
8. Nego gostoljubiv, dobroljubiv, mudar, pravedan, pobožan, uzdržljiv; 9. Koji se čvrsto drži istinite reči saglasne sa učenjem, da bi bio sposoban i poučavati u zdravoj nauci i pokarati one koji se protive. 10. Jer ima mnogo nepokornih, praznorečivih i obmanjivača, osobito koji su iz obrezanja, 11. Kojima treba usta zatvoriti, koji čitave domove izopačuju učeći što ne treba, radi nečasnog dobitka. 12. Reče neko od njih, njihov sopstveni prorok: Krićani, svagda lažljivci, zli zverovi, proždrljivci leni.
13. Svedočanstvo je ovo istinito. Zbog toga karaj ih bez poštede, da budu zdravi u veri, 14. da ne slušaju judejske bajke, ni zapovesti ljudi koji preziru istinu. 15. Čistima je sve čisto, a nečistima i nevernima ništa nije čisto, nego je nečist i njihov um i savest. 16. Govore da znaju Boga a telima ga se odriču; jer su gnusni i nepokorni i nesposobni za ma koje dobro delo. 1. A ti govori što priliči zdravom učenju.
Jevanđelje po Luki, začalo 100. (20,9-18)
9. A narodu poče kazivati priču ovu: „Čovek neki posadi vinograd, i predade ga vinogradarima, pa otide na duže vreme. 10. I u svoje vreme posla vinogradarima slugu da mu dadu od roda vinogradskoga; ali vinogradari ga izbiše, i poslaše praznih ruku. 11. I opet posla drugoga slugu; a oni i njega izbivši i osramotivši poslaše praznih ruku. 12. I posla opet trećega; a oni i njega raniše i isteraše. 13. Onda reče gospodar vinograda: 'Šta da činim? Poslaću sina svog ljubljenoga; valjda će se zastideti kad vide njega.'
14. A vinogradari videvši ga razmišljahu u sebi govoreći jedan drugome: 'Ovo je naslednik; hodite da ga ubijemo da nama ostane nasledstvo.' 15. I isteraše ga napolje iz vinograda i ubiše. Šta će, dakle, učiniti njima gospodar vinograda? 16. Doći će i pogubiti ove vinogradare, i daće vinograd drugima.” A oni kada to čuše rekoše: „Ne dao Bog!” 17. A on pogledavši na njih reče: „Šta znači, dakle, ono što je napisano: 'Kamen koji odbaciše zidari, onaj postade glava od ugla?' 18. Svaki koji padne na taj kamen razbiće se; a na koga on padne satrće ga.”
Sveti Justin Ćelijski podseća na unutrašnje oružje hrišćana koje štiti dušu od najmračnijih sila i daje snagu koju niko ne može oduzeti.
Strah od nerazumevanja često zaustavlja vernike, ali jedna mudrost optinskog monaha pokazuje kako strpljenje i smirenje otvaraju vrata duhovnog mira i Božije blagodati.
Svetogorski starac objašnjava kako pronaći neuništivu radost usred greha, strasti i tuđe zlobe i doseći duhovni mir.
U trenucima kada se bolest vraća, nemir ne popušta, a rešenja blede, reči matuške Antonije otvaraju prostor za drugačiju vrstu borbe - onu koja zahteva istrajnost, a ne obećava brz ishod.
U jednoj od svojih pouka veliki ruski podvižnik i duhovnik ističe da ništa ne može zameniti smirenje i objašnjava kako ono oblikuje dušu prema Božjem daru.
Bez moralizovanja i utešnih reči, ova pouka razotkriva uzrok porodičnih lomova, životnih zastoja i unutrašnjeg nemira koji se često pogrešno pripisuju okolnostima, a ne sopstvenom odnosu prema roditeljima.