Duhovna riznica 18.12.2025 | 00:01

IMA LI SPASA ZA ONOGA KO POVREMENO PONAVLJA ISTI GREH: Prepodobni Amvrosije Optinski kaže da se “ponavljači” mogu nadati spasenju samo u jednom slučaju

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
IMA LI SPASA ZA ONOGA KO POVREMENO PONAVLJA ISTI GREH: Prepodobni Amvrosije Optinski kaže da se “ponavljači” mogu nadati spasenju samo u jednom slučaju
Wikipedia

Priča o čoveku koji je grešio ceo život, ali se iskreno pokajao, otkriva večni dijalog između ljudske nesavršenosti i božanske milosti – i pruža nadu svakome ko traži unutrašnje oslobođenje.

U svetu u kojem ljudi često osećaju da ih sopstvene slabosti progone i da su njihovi padovi nepopravljivi, postavlja se pitanje: može li pokajanje zaista doneti oslobođenje duše? Odgovor nudi jedna jednostavna, a duboka pouka Prepodobnog Amvrosija Optinskog:

– Jedan čovek je grešio, ali se i kajao – i tako ceo život. Na kraju se pokajao i umro.
Zli duh je došao po njegovu dušu i govori: “On je moj”. Gospod govori: “Ne, on se kajao”.
“Jeste, kajao se, ali je opet grešio”, nastavio je satana. Tada mu je Gospod rekao: “Ako si ga ti, budući zao, ponovo primao kod sebe nakon što se kajao, kako da ga ne primim, nakon što Mi se, sagrešivši, ponovo obraća pokajanjem?” – govorio je Prepodobni Amvrosije Optinski.

Svaka duša može pronaći put ka spasenju

Ova priča, jednostavna u narativu, ali moćna u poruci, osvetljava srž pravoslavnog pogleda na čovekovu slabost i Božiju milost. Greh nije kraj puta; kajanje je otvaranje vrata koja čovek možda misli da su zauvek zatvorena. U Prepodobnom Amvrosiju pronalazimo potvrdu da pravoslavlje ne vidi dušu u rigidnim crno-belima, već u večnom dijalogu između ljudske slabosti i božanske ljubavi. Njegova pouka ostaje glas koji šapuće: svaki pad može postati korak ka istinskom oslobođenju.

Čitanje Jevanđelja za 28. četvrtak po Duhovima

Foto: SPC
Jevanđelje

 

Poslanica Svetog apostola Pavla Titu, začalo 300 (1,5-16; 2,1)

5. Zato te ostavih na Kritu da urediš što je nedovršeno, i da postaviš po svima gradovima starešine, kao što ti ja zapovedih: 6. Ako je ko bez mane, jedne žene muž, i ima decu verujuću, kojoj ne prigovaraju da su razuzdana ili nepokorna. 7. Jer episkop kao Božiji domoupravitelj treba da je bez mane, ne samovoljan, ne gnjevljiv, ne pijanica, ne ubojica, ne lihvar;

8. Nego gostoljubiv, dobroljubiv, mudar, pravedan, pobožan, uzdržljiv; 9. Koji se čvrsto drži istinite reči saglasne sa učenjem, da bi bio sposoban i poučavati u zdravoj nauci i pokarati one koji se protive. 10. Jer ima mnogo nepokornih, praznorečivih i obmanjivača, osobito koji su iz obrezanja, 11. Kojima treba usta zatvoriti, koji čitave domove izopačuju učeći što ne treba, radi nečasnog dobitka. 12. Reče neko od njih, njihov sopstveni prorok: Krićani, svagda lažljivci, zli zverovi, proždrljivci leni.

13. Svedočanstvo je ovo istinito. Zbog toga karaj ih bez poštede, da budu zdravi u veri, 14. da ne slušaju judejske bajke, ni zapovesti ljudi koji preziru istinu. 15. Čistima je sve čisto, a nečistima i nevernima ništa nije čisto, nego je nečist i njihov um i savest. 16. Govore da znaju Boga a telima ga se odriču; jer su gnusni i nepokorni i nesposobni za ma koje dobro delo. 1. A ti govori što priliči zdravom učenju.

Jevanđelje po Luki, začalo 100. (20,9-18)

9. A narodu poče kazivati priču ovu: „Čovek neki posadi vinograd, i predade ga vinogradarima, pa otide na duže vreme. 10. I u svoje vreme posla vinogradarima slugu da mu dadu od roda vinogradskoga; ali vinogradari ga izbiše, i poslaše praznih ruku. 11. I opet posla drugoga slugu; a oni i njega izbivši i osramotivši poslaše praznih ruku. 12. I posla opet trećega; a oni i njega raniše i isteraše. 13. Onda reče gospodar vinograda: 'Šta da činim? Poslaću sina svog ljubljenoga; valjda će se zastideti kad vide njega.'

14. A vinogradari videvši ga razmišljahu u sebi govoreći jedan drugome: 'Ovo je naslednik; hodite da ga ubijemo da nama ostane nasledstvo.' 15. I isteraše ga napolje iz vinograda i ubiše. Šta će, dakle, učiniti njima gospodar vinograda? 16. Doći će i pogubiti ove vinogradare, i daće vinograd drugima.” A oni kada to čuše rekoše: „Ne dao Bog!” 17. A on pogledavši na njih reče: „Šta znači, dakle, ono što je napisano: 'Kamen koji odbaciše zidari, onaj postade glava od ugla?' 18. Svaki koji padne na taj kamen razbiće se; a na koga on padne satrće ga.”