U jednoj od svojih pouka veliki ruski podvižnik i duhovnik ističe da ništa ne može zameniti smirenje i objašnjava kako ono oblikuje dušu prema Božjem daru.
Često se primećuje ista pojava: vera se meri spoljašnjim naporima, pravilima i podvizima, dok se unutrašnje stanje čoveka ostavlja po strani. Post, molitva, odlazak u hram — sve to može postati spisak obaveza, a ne put preobražaja. U toj zameni suštine formom rađa se tiha opasnost: čovek počinje da misli da se spasenje može „zaslužiti“, a da se pritom ne menja iznutra. Upravo na tom mestu, bez podizanja glasa i bez teoloških rasprava, jedna kratka pouka starca Nikolaja Gurjanova pogađa pravo u središte problema.
– Smirenje se ne može ni sa čim zameniti, ni postom ni molitvom… ako nemaš smirenja, nećeš stići do raja – govorio je starac Nikolaj Gurjanov.
Smirenje vraća veru njenom pravom mestu
U ovim rečima nema utehe za gordost, ali ima jasnog orijentira. Starac ne umanjuje značaj posta ni molitve; on ih vraća na njihovo pravo mesto. Bez smirenja, post lako postaje dijeta za dušu, a molitva niz pravilno izgovorenih rečenica koje ne dodiruju srce. Smirenje, kako ga pravoslavno predanje razume, nije slabost niti samoponiženje, već istina o sebi pred Bogom — priznanje da bez Njega ništa ne možemo.
Pouka starca Nikolaja deluje jednostavno, ali njena težina se otkriva tek u svakodnevici. Smirenje traži odricanje od unutrašnje potrebe da budemo u pravu, da se izdvojimo, da svoje podvige istaknemo makar i pred samima sobom. Ono traži da čovek prestane da meri tuđu veru i počne da preispituje sopstveno srce.
Jedini siguran put vodi kroz unutrašnju tišinu
Zato je ova misao istovremeno i utešna i nemilosrdna: ne nudi prečicu, ali pokazuje jedini siguran pravac. U pravoslavnom iskustvu, raj nije nagrada za spoljašnje dokaze pobožnosti, već dar za preobraženo srce. Starac Nikolaj Gurjanov podseća nas da se tom daru ne prilazi kroz brojna pravila i spisak obaveza, već kroz tiho, nevidljivo smirenje — kroz duboku istinu o sebi pred Bogom.
Čitanje Jevanđelja za 28. ponedeljak po Duhovima
Shutterstock/Vitstyle
Jevanđelje
Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Timoteju, začalo 294 (2,20-26)
20. A u velikome domu nema samo zlatnih i srebrnih sudova, nego i drvenih i glinenih, i jedni su za čast a drugi za nižu upotrebu. 21. Ako, dakle, ko očisti sebe od ovih, biće sud za čast, osvećen i koristan domaćinu, pripremljen za svako dobro delo. 22. Beži od mladalačkih želja, a drži se pravde, vere, ljubavi, mira sa svima koji prizivaju Gospoda od čistoga srca.
23. A ludih i neukih zapitkivanja kloni se, znajući da rađaju svađe; 24. Sluga pak Gospodnji ne treba da se svađa, nego da bude tih prema svima, poučan, nezlobiv, 25. koji sa krotošću kara one koji se protive, eda bi im kako Bog dao pokajanje za poznanje istine, 26. i da se izbave iz zamke đavola, koji ih je žive ulovio da vrše volju njegovu.
Jevanđelje po Luki, začalo 97. (19,37-44)
37. A kada se on već približi podnožju Gore Maslinske, poče sve mnoštvo učenika u radosti hvaliti Boga gromkim glasom za sva čudesa koja videše, 38. govoreći: „Blagosloven car koji dolazi u ime Gospodnje! Mir na nebu i slava na visinama!” 39. I neki od fariseja iz naroda rekoše mu: „Učitelju, zabrani učenicima svojim.” 40. I odgovarajući reče im: „Kažem vam, ako oni ućute, kamenje će povikati.”
41. I kada se približi, videvši grad zaplaka nad njim, 42. govoreći: „Kad bi i ti znao, bar u ovaj dan tvoj, ono što je za mir tvoj! Ali je sada sakriveno od očiju tvojih. 43. Jer će doći na tebe dani, i okružiće te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliće te, i stegnuće te sa sviju strana; 44. i srušiće tebe i decu tvoju u tebi, i neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu, zato što nisi poznao vreme u kome si pohođen.”
U vremenima kad tuga i haos vladaju svakodnevnicom, pouka velikog duhovnika 20. veka pokazuje kako umna molitva postaje nevidljivi štit duše i vodi ka unutrašnjoj slobodi.
Jedna jednostavna, ali duboka metoda svetogorskog podviznika pokazuje kako se fokusiranom borbom protiv glavne strasti oslobađa duša i otvara put ka istinskoj unutrašnjoj slobodi.
U trenucima kada se bolest vraća, nemir ne popušta, a rešenja blede, reči matuške Antonije otvaraju prostor za drugačiju vrstu borbe - onu koja zahteva istrajnost, a ne obećava brz ishod.
U jednoj od svojih pouka veliki ruski podvižnik i duhovnik ističe da ništa ne može zameniti smirenje i objašnjava kako ono oblikuje dušu prema Božjem daru.
Kako su reči zapisane vekovima pre Hrista dobile svoje mesto u Njegovom životu, stradanju i smrti - i zašto ta veza i danas izaziva nelagodu kod onih koji je uporno zaobilaze.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Strah od nerazumevanja često zaustavlja vernike, ali jedna mudrost optinskog monaha pokazuje kako strpljenje i smirenje otvaraju vrata duhovnog mira i Božije blagodati.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Mnogi misle da se Bogu prilazi kroz neprekidni napor i kaznu nad sobom, ali pouka svetogorskog starca otkriva zašto taj smer često vodi u umor, a ne u mir.
Kako su reči zapisane vekovima pre Hrista dobile svoje mesto u Njegovom životu, stradanju i smrti - i zašto ta veza i danas izaziva nelagodu kod onih koji je uporno zaobilaze.
Mitropolit Antonije Volokolamski javno iznosi tvrdnje o spoljnim uticajima, ličnim motivima i pretenzijama na vrhovnu moć, upozoravajući da su te odluke izazvale dubok raskol i dovele pravoslavni poredak na ivicu ozbiljne krize.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na liturgiji u Kragujevcu mitropolit šumadijski jasno je poručio da vera bez dela postaje prazna forma, a da se radost praznika ne meri onim što se stavi na sto, već onim što se podeli sa drugima.
Jeromonah Jerotej Draganović spojio je vekovnu kulinarsku tradiciju i mirise domaćeg povrća u receptu savršenom za dane posta i posne slave, nudeći bogatstvo ukusa i mirisa koji greju dušu.
Od paljenja menore i igara drejdelom do tajni savršenih latkesa i poklona u poslednjem trenutku – sve što morate znati pre nego što Praznik svetlosti zasvetli u domu.