U vremenima kad tuga i haos vladaju svakodnevnicom, pouka velikog duhovnika 20. veka pokazuje kako umna molitva postaje nevidljivi štit duše i vodi ka unutrašnjoj slobodi.
U vremenu u kojem svakodnevica često nosi teskobu, nemir i neizvesnost, duša traži sigurno utočište, a um se bori da pronađe mir. Svet oko nas preplavljen je informacijama, strahovima i ljudskom zloćom, a vera često deluje kao tiha svetlost koju lako zaguši buka sveta. Rešenje, međutim, može se pronaći u jednostavnoj, ali dubokoj pouci jednog od savremenih svetitelja pravoslavlja – Starca Jefrema Arizonskog.
Umna molitva kao štit duše
Starac Jefrem Arizonski podseća:
- Gospode Isuse Hriste, pomiluj me ... U ovim poslednjim danima, kada je dah antihrista zagadio zemlju, more i sve što diše, Bog u krilu i srcu Crkve razvejava dejstvovanje umne molitve kao osvežavajuću rosu blagodati, kao vetar koji je osetio prorok Ilija (v. 1.Car. 19;12), kao protivotrov za zdravlje i spasenje duše i tela u danima u kojima živimo, kao i u onima koji će tek doći. Gospode Isuse Hriste, pomiluj me.
Ova pouka Starca Jefrema nije samo molitva; ona je mapiranje unutrašnjeg sveta, uputstvo kako očuvati mir duše kada spoljašnji svet preti da ga rasprši. Umna molitva, po njegovim rečima, deluje poput nevidljivog štita koji preobražava strah u pouzdanje, tugu u strpljenje, a nemir u predanje Bogu.
Vera kao kompas i svetionik
U konačnici, pravoslavlje nas uči da snagu ne tražimo u spoljnim okolnostima, nego u srcu koje je povezano sa Hristom. Pouka Starca Jefrema Arizonskog podseća da je u složenim vremenima vera najjasniji kompas, a molitva – najmoćniji lek za dušu. Oni koji se njome štite ne samo da nalaze mir, već postaju svetionici u tami, hodajući putem koji vodi ka istinskoj slobodi i spasenju.
Čitanje Jevanđelja za 27. četvrtak po Duhovima
Shutterstock/Oleksandr Yakoniuk
Jevanđelje
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Timoteju, začalo 289 (6,17-21)
17. Bogatima ovoga sveta zapovedaj da se ne preuznose, niti da se uzdaju u bogatstvo nesigurno, nego u Boga živoga, koji nam daje sve izobilno na upotrebu; 18. neka dobro čine, neka se bogate u dobrim delima, neka budu darežljivi, društveni, 19. spremajući sebi dobar temelj za budućnost, da dobiju život večni. 20. O Timoteje, sačuvaj poveren ti zalog, kloneći se poganih i praznih razgovora i sporova lažno nazvanoga znanja, 21. kome se neki privoleše i otpadoše od vere. Blagodat s tobom. Amin.
Jevanđelje po Luki, začalo 92. (18,31-34)
31. Uze pak Dvanaestoricu i reče im: „Evo idemo gore u Jerusalim, i sve će se svršiti što su proroci pisali za Sina Čovečijega. 32. Jer će biti predan neznabošcima i rugaće mu se, i mučiće ga i popljuvaće ga. 33. I pošto ga išibaju ubiće ga, i trećeg dana vaskrsnuće.” 34. A oni ništa od toga ne shvatiše i ova reč beše sakrivena od njih, i ne razumeše šta im se govori.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
U vremenima kad tuga i haos vladaju svakodnevnicom, pouka velikog duhovnika 20. veka pokazuje kako umna molitva postaje nevidljivi štit duše i vodi ka unutrašnjoj slobodi.
Duhovna deca i poklonici govore o susretima sa Svetim Jakovom Kalikisom, koji su ostavljali trag u savesti, telu i životu – o molitvi pred kojom su padali strahovi, a ustajale duše.
Razgovori sa poglavarom Rimokatoličke crkve o zamrzavanju fronta, razmenama zarobljenika i povratku ukrajinske dece otvorili su novu fazu međunarodnih pritisaka.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Pantelejmona u Oraovcu, mitropolit zvorničko-tuzlanski besedio je o veri koja se potvrđuje delima kroz obnovu crkvenog života i zajedništvo vernika.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Strah od nerazumevanja često zaustavlja vernike, ali jedna mudrost optinskog monaha pokazuje kako strpljenje i smirenje otvaraju vrata duhovnog mira i Božije blagodati.
Mnogi misle da se Bogu prilazi kroz neprekidni napor i kaznu nad sobom, ali pouka svetogorskog starca otkriva zašto taj smer često vodi u umor, a ne u mir.
Duhovna deca i poklonici govore o susretima sa Svetim Jakovom Kalikisom, koji su ostavljali trag u savesti, telu i životu – o molitvi pred kojom su padali strahovi, a ustajale duše.
Razgovori sa poglavarom Rimokatoličke crkve o zamrzavanju fronta, razmenama zarobljenika i povratku ukrajinske dece otvorili su novu fazu međunarodnih pritisaka.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Na mestu Hristovog Krštenja, na Međunarodnoj konferenciji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o ljubavi jačoj od mržnje, veri koja ne deli i miru koji ne nastaje dogovorima, već ličnim preobražajem čoveka.
U besedi za 27. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako jedinstvo vere, smirenje i predanje Hristu otvaraju put ka unutrašnjoj punini i oblikovanju zrele duše.