DA LI JE GREH NOSITI TUĐI KRST: Otac Vladimir jasno odgovara na nedoumicu mnogih vernika koji ovaj simbol hrišćanstva nose oko vrata
Vernici se često pitaju da li tuđi krst nosi tuđu sudbinu, a odgovor sveštenika ruši rasprostranjene strahove.
Mnogi ga nose svakodnevno, ali retko ko zna šta Crkva zapravo uči o njegovom značenju.
Pitanje zašto hrišćani poštuju krst, jedno od najstrašnijih oruđa za pogubljenje u drevnom svetu, postavlja se još od samih početaka apostolske propovedi. Odgovarajući na njega, apostol Pavle je pisao da se propoved o Spasitelju raspetom na Krstu neznabošcima na prvi pogled čini kao ludost, dok je za hrišćane ona svedočanstvo sile i premudrosti Božije. Svojom smrću na Krstu Hristos je pobedio smrt i otvorio čoveku put ka spasenju. Zato Krst za hrišćane nije znak sramote, već simbol pobede života nad smrću.
Naprsni krst, čije se nošenje među hrišćanima ustalilo približno u IV veku, podseća na Gospodnji Krst, ali i na Hristove reči: „Ako ko hoće za mnom ići, neka se odreče sebe, i uzme krst svoj i za mnom ide“ (Mt 16,24). Vernici ga nose na grudima, blizu srca, kao svedočanstvo Božije ljubavi prema čoveku i kao podsetnik da je Hristos dobrovoljno prihvatio stradanje i smrt radi spasenja ljudi. Naprsni krst, koji čovek dobija prilikom Svete tajne Krštenja, ujedno je i znak pripadnosti Crkvi koju je Hristos stekao Svojom Krvlju (Dap 20,28), prolivenom na Krstu.
Važno je naglasiti da Crkva nikada nije posmatrala krst kao amajliju ili talisman. Hrišćanin svoju nadu ne polaže u sam predmet, već u pomoć Božiju koja se daruje kroz veru i molitvu.
Upravo za tu Božiju pomoć čoveku koji nosi krst, za zaštitu i izbavljenje od svakoga zla, sveštenik se moli u činu blagoslova naprsnog krsta:
„Tebi se smireno molimo: pogledaj milostivo na ovo znamenje krsta i pošalji Božanstveni Svoj blagoslov i blagodat, i podaj mu silu i krepost, da svaki koji ga bude nosio na sebi, u spomen spasiteljskog Tvog stradanja i životvorne Tvoje smrti, radi čuvanja i zaštite duše i tela, primi kroz njega Nebeski blagoslov i bude udostojen pomoći.
I kao što si blagoslovio Aronov štap radi odbijanja neverja protivnika i uništenja čarobnjačkih obmana (Br 17), tako blagoslovi i ovo znamenje krsta i ulij u njega pomoć Svoga zastupništva protiv svih đavolskih lukavstava, da svakome ko ga nosi bude spasiteljska zaštita i čuvanje od svakoga zla duše i tela, te da posluži umnoženju Tvojih duhovnih darova i hrišćanskih vrlina u njemu, po blagodati Tvojoj.“
Naprsni krst zato podseća hrišćanina na Hristovu žrtvu, na poziv da živi po Jevanđelju, da strpljivo nosi svoj životni krst i da se sa poverenjem uzda u pomoć i ljubav Božiju.
Vernici se često pitaju da li tuđi krst nosi tuđu sudbinu, a odgovor sveštenika ruši rasprostranjene strahove.
Strah, sumnja i lična pobožnost sudaraju se u pitanju koje mnogi nose oko vrata, a ne izgovaraju naglas - protojerej Vladimir Dolgih objašnjava gde prestaje vera, a počinje zabluda.
Krstovi, ikone i crkveni barjaci predvode vernike u molitvi, ali iza ovog prizora stoji tradicija čije korene nalazimo još u Svetom pismu.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Poglavar Ruske pravoslavne crkve ukazao je da zavisnost nije vezana samo za alkohol, već da čovek može izgubiti slobodu i kada više ne uspeva da kontroliše vreme provedeno uz ekran, društvene mreže i elektronske igre.
Duhovnici stalno upozoravaju na opasnost nemarnog odnosa prema ispovesti i pričešću.
U besedi za subotu 15. Sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako su proročanstva najavljivala Hristov dolazak, dok je Njegova prava priroda ostala nedokučiva onima koji nisu prepoznali Cara slave.
Sveti oci nisu slučajno uzdržanje od hrane, kao i od alkohola, smatrali važnim delom duhovne borbe.
U srpskom narodu ovaj dan poznat je i kao jesenji Sveti Jovan i Jovan Glavosek.
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
Kontakt sa demonima može dovesti do uništenja nečije ličnosti i života, kako sopstvenog, tako i života bližnjih, upozorava mitropolit Antonije.
Ruski knez Aleksandar Nevski preminuo je 1263. godine i prvo je bio sahranjen u gradu Vladimiru.
Povrediti drugog, to je teška rana, upozorava mitropolit.
Otac Dejan je ukazao da se u crkvi vodi računa o poretku tokom bogosluženja i da on ima svoju svrhu.