DA LI JE GREH NOSITI TUĐI KRST: Otac Vladimir jasno odgovara na nedoumicu mnogih vernika koji ovaj simbol hrišćanstva nose oko vrata
Vernici se često pitaju da li tuđi krst nosi tuđu sudbinu, a odgovor sveštenika ruši rasprostranjene strahove.
Mnogi ga nose svakodnevno, ali retko ko zna šta Crkva zapravo uči o njegovom značenju.
Pitanje zašto hrišćani poštuju krst, jedno od najstrašnijih oruđa za pogubljenje u drevnom svetu, postavlja se još od samih početaka apostolske propovedi. Odgovarajući na njega, apostol Pavle je pisao da se propoved o Spasitelju raspetom na Krstu neznabošcima na prvi pogled čini kao ludost, dok je za hrišćane ona svedočanstvo sile i premudrosti Božije. Svojom smrću na Krstu Hristos je pobedio smrt i otvorio čoveku put ka spasenju. Zato Krst za hrišćane nije znak sramote, već simbol pobede života nad smrću.
Naprsni krst, čije se nošenje među hrišćanima ustalilo približno u IV veku, podseća na Gospodnji Krst, ali i na Hristove reči: „Ako ko hoće za mnom ići, neka se odreče sebe, i uzme krst svoj i za mnom ide“ (Mt 16,24). Vernici ga nose na grudima, blizu srca, kao svedočanstvo Božije ljubavi prema čoveku i kao podsetnik da je Hristos dobrovoljno prihvatio stradanje i smrt radi spasenja ljudi. Naprsni krst, koji čovek dobija prilikom Svete tajne Krštenja, ujedno je i znak pripadnosti Crkvi koju je Hristos stekao Svojom Krvlju (Dap 20,28), prolivenom na Krstu.
Važno je naglasiti da Crkva nikada nije posmatrala krst kao amajliju ili talisman. Hrišćanin svoju nadu ne polaže u sam predmet, već u pomoć Božiju koja se daruje kroz veru i molitvu.
Upravo za tu Božiju pomoć čoveku koji nosi krst, za zaštitu i izbavljenje od svakoga zla, sveštenik se moli u činu blagoslova naprsnog krsta:
„Tebi se smireno molimo: pogledaj milostivo na ovo znamenje krsta i pošalji Božanstveni Svoj blagoslov i blagodat, i podaj mu silu i krepost, da svaki koji ga bude nosio na sebi, u spomen spasiteljskog Tvog stradanja i životvorne Tvoje smrti, radi čuvanja i zaštite duše i tela, primi kroz njega Nebeski blagoslov i bude udostojen pomoći.
I kao što si blagoslovio Aronov štap radi odbijanja neverja protivnika i uništenja čarobnjačkih obmana (Br 17), tako blagoslovi i ovo znamenje krsta i ulij u njega pomoć Svoga zastupništva protiv svih đavolskih lukavstava, da svakome ko ga nosi bude spasiteljska zaštita i čuvanje od svakoga zla duše i tela, te da posluži umnoženju Tvojih duhovnih darova i hrišćanskih vrlina u njemu, po blagodati Tvojoj.“
Naprsni krst zato podseća hrišćanina na Hristovu žrtvu, na poziv da živi po Jevanđelju, da strpljivo nosi svoj životni krst i da se sa poverenjem uzda u pomoć i ljubav Božiju.
Vernici se često pitaju da li tuđi krst nosi tuđu sudbinu, a odgovor sveštenika ruši rasprostranjene strahove.
Strah, sumnja i lična pobožnost sudaraju se u pitanju koje mnogi nose oko vrata, a ne izgovaraju naglas - protojerej Vladimir Dolgih objašnjava gde prestaje vera, a počinje zabluda.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Jedan od najvoljenijih pravoslavnih svetitelja ostavio je savet za trenutke kada nas obuzmu strah, nemir i unutrašnja borba.
Podrhtavanje tla jačine 3,8 stepeni po Rihterovoj skali osetio se širom Atosa.
Jerej Hrama Svetog Jovana Šangajskog u Batajnici suočava se sa najtežim iskušenjem nakon povratka bolesti njegovog deteta, a za hitnu transplantaciju matičnih ćelija u Italiji potrebno je obezbediti 250.000 evra.
Predavanje u Kotoru otkrilo je kako su obrazovanje, vera, porodična biblioteka i majčin dar za stvaralaštvo uticali na čoveka čija su otkrića promenila tok moderne civilizacije.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.
Jerej Hrama Svetog Jovana Šangajskog u Batajnici suočava se sa najtežim iskušenjem nakon povratka bolesti njegovog deteta, a za hitnu transplantaciju matičnih ćelija u Italiji potrebno je obezbediti 250.000 evra.
Nepoznati počinioci ispisali uvredljive poruke na verskim obeležjima i izazvali požar kod crkve Svetog Jakova, dok iz poznatog marijanskog svetilišta poručuju da neće biti osvete.
Istinita priča o nestaloj majci, očajničkoj potrazi i usrdnoj molitvi koja je porodici vratila nadu u trenutku kada je izgledalo da je sve izgubljeno.