Otac Dejan je ukazao da se u crkvi vodi računa o poretku tokom bogosluženja i da on ima svoju svrhu.
U pravoslavnom životu postoje brojni običaji i pravila koja vernici poštuju, a čije poreklo i smisao često nisu poznati ni onima koji redovno posećuju hram. Jedno od pitanja koje se zbog toga postavlja jeste i zašto muškarci prvi, recimo, uzimaju naforu, dok žene pristupaju nakon njih.
Poredak u hramu
Na to pitanje jednog vernika odgovorio je otac Dejan Krstić, ukazujući da se u crkvi vodi računa o poretku tokom bogosluženja i da on ima svoju svrhu.
- U crkvi postoji red, i taj red nije tu da bi nekoga opterećivao, već da bi se sačuvali molitveni mir i dostojanstvo bogosluženja - objasnio je otac Dejan.
Govoreći o tradicionalnom načinu pristupanja svetinjama, sveštenik objašnjava kako je taj poredak izgledao od starine i šta on znači za vernike.
Printscreen/Facebook/Света Марија Магдалена
Nafora, Ilustracija
- Što se tiče reda pristupanja ikoni, Svetoj čaši ili nafori, od starine je postojao poredak da najpre pristupaju deca, zatim muškarci, pa žene. To nije izraz nečije veće ili manje vrednosti pred Bogom, već jedan tradicionalni crkveni poredak.
Danas se praksa razlikuje
Ovakav red, napominje, danas se ne primenjuje podjednako u svim hramovima, pa vernici mogu naići na različitu praksu prilikom pristupanja nafori.
SPC/Eparhija britansko-irska
Otac Dejan Krstić
- Danas se, međutim, veoma retko insistira na tome i u mnogim hramovima se poštuje drugačiji, praktičniji red.
Otac Dejan podseća i na način na koji vernici treba da se ponašaju prilikom pristupanja, bez obzira na to koji se red u konkretnom hramu primenjuje.
- Najvažnije je da sve činimo mirno, bez guranja i žurbe, imajući u vidu da smo u hramu sabrani radi molitve, a ne da bismo isticali sebe. Liturgijski red nam upravo u tome pomaže - objasnio je on.
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.
U Crkvi Ružici služeno je praznično bdenje, dok su u Kapeli Svete Petke sveštenici čitali molitve pred moštima svetiteljke i blagosiljali okupljene vernike. Potom je u kapeli služena i sveta tajna jeleosvećenja.
Arhijerejski namesnik novopazarski objašnjava kada se na slavu posti, šta se obavezno priprema, kada se osveštava vodica i podseća na reči patrijarha Pavla o slav¬skoj trpezi.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
U Crkvi Ružici služeno je praznično bdenje, dok su u Kapeli Svete Petke sveštenici čitali molitve pred moštima svetiteljke i blagosiljali okupljene vernike. Potom je u kapeli služena i sveta tajna jeleosvećenja.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Njihova žitija svedoče o stradanju i nepokolebljivoj vernosti Hristu, a Crkva ih molitveno proslavlja kao primer postojanosti u veri čak i pred najtežim mukama.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Karpa i Papila, Svetu Zlatu Meglensku i Svetu Bosiljku Pasjansku po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Dimitrija. Katolička crkva pominje Svetog Fulka iz Pjaćence i Svetog Dimitrija Sremskog, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.