Duhovna riznica 13.02.2026 | 00:01

NEMA GREHA KOJI SE NE MOŽE OPRATI - EVO KAKO: Starac Jefrem Arizonski otkriva kako su čak i bludnici i prestupnici postajali svetitelji

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić

Reči jednog od najvećih duhovnika 20. veka podsećaju da nijedan greh nije jači od Božijeg milosrđa i da svaki čovek može pronaći put ka pokajanju i svetosti.

U životu svakog vernika dolazi trenutak kada teskoba i osećaj krivice preplave srce. Svakodnevni promašaji, greške i sumnje mogu učiniti da čovek zaboravi najvažnije – da nije sam, i da postoji milosrđe koje nadilazi svaku slabost. Rešenje ovog problema, kako nas podseća starac Jefrem Arizonski, krije se u razumevanju božanske ljubavi i moći pokajanja.

- Da li si u stanju da izbrojiš milosrđa Božija? U poređenju s milosrđem Božijim, gresi najgoreg čoveka izgledaju kao pregršt peska u okeanu. Ne postoji greh koji prevazilazi milosrđe Božije. Boga bismo mogli izobraziti kao majku: da li je moguće da detinji greh prevaziđe materinsku ljubav? Ako već majka toliko voli dete, koliko nas tek voli Bog koji je to i dokazao time što je bio raspet na krst? Apostol Petar se tri puta odrekao Gospoda, ali je zahvaljujući pokajanju bio ponovo prizvan. Veliki progonitelj hrišćana, apostol Pavle, postao je posredstvom pokajanja prvi među apostolima. Bludnice, lopovi, carinici i mnogi drugi prestupnici postali su posredstvom pokajanja svetitelji. Prema tome, odbaci teskobu i grižu savesti. Ispuni se nadom, prikupi hrabrost, i odbaci svaku pomisao očajanja - govorio je starac Jefrem.

Ova pouka, sažeta u toplini i jasnosti, podseća vernika da nikada nije kasno za povratak Bogu. Pravoslavlje uči da greh nije kraj puta, već prilika za duhovni rast kroz pokajanje i poverenje u Božiju milost. U svetu koji često stavlja naglasak na krivicu i samokažnjavanje, reči starca Jefrema Arizonskog podsećaju nas da Božija ljubav prevazilazi sve naše slabosti, otvarajući put unutrašnjem miru i hrabrosti da se ide dalje, bez očaja.

Čitanje Jevanđelja za petak mesopusne sedmice

Shutterstock/Vitstyle
Jevanđelje

 

Druga saborna poslanica Svetog apostola Jovana Bogoslova, začalo 75 (1,1-13)

1. Starešina izabranoj gospođi i deci njezinoj, koju ja volim u istini, i ne samo ja, nego i svi koji su poznali istinu,2. radi istine koja ostaje u nama i s nama će biti vavek:3. „Da bude s vama blagodat, milost, mir od Boga Oca i od Gospoda Isusa Hrista, Sina Očeva, u istini i ljubavi.4. Obradovah se veoma što sam našao neke od dece tvoje da hode u istini, kao što primismo zapovest od Oca.

5. A sad, molim te, gospođo, ne kao da ti novu zapovest pišem, nego koju imadosmo od početka, da ljubimo jedni druge.6. A ovo je ljubav: da hodimo po zapovestima njegovim. Ovo je zapovest, kako čuste od početka, da po njoj hodite.7. Jer mnoge varalice iziđoše u svet, koji ne priznaju Isusa Hrista da je došao u telu; takav je varalica i antihrist.8. Čuvajte se, da ne izgubimo ono što uradismo, nego da primimo potpunu platu.9. Svaki koji prestupa i ne ostaje u učenju Hristovom, taj Boga nema; a koji ostaje u učenju Hristovom, on ima i Oca i Sina.

10. Ako neko dolazi k vama i ovo učenje ne donosi, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte se.11. Jer ko se pozdravlja s njim, učestvuje u njegovim zlim delima.12. Imao bih mnogo da vam pišem, ali ne htedoh na hartiji i mastilom, nego se nadam da ću vam doći i usmeno vam govoriti, da radost naša bude potpuna.13. Pozdravljaju te deca sestre tvoje izabrane. Amin."

Jevanđelje po Marku, začalo 68 (15,22-25; 33-41)

22. I dovedoše ga na mesto Golgotu, što znači: Mesto lobanje.23. I davaše mu da pije vino sa smirnom, a on ne uze.24. I kad ga razapeše, razdeliše haljine njegove bacajući kocku za njih ko će šta uzeti.25. A bejaše čas treći, i razapeše ga. 

33. Akada nastade šesti čas, bi tama po svoj zemlji do časa devetoga. 34. I u deveti čas povika Isus iz svega glasa govoreći: „Eloi, Eloi, lima  avahtani?; što znači: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" 35. I neki od onih što stajahu onde čuvši to govorahu: „Eno zove Iliju." 36. A jedan otrča te napuni sunđer octa, pa nataknuvši na trsku pojaše ga, govoreći: „Ostavite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine; 37. I Isus povika iz sveg glasa i izdahnu.

38. I zavesa hramovna razdre se na dvoje odozgo do dole. 39. A kad vide kapetan koji stajaše prema njemu da tako uzviknuvši izdahnu, reče: „Zaista čovek ovaj Sin Božiji beše." 40. A bejahu tu i žene gledajući izdaleka, među kojima beše i Marija Magdalina i Marija mati Jakova Maloga i Josije, i Salomija, 41. koje i kad on beše u Galileji iđahu za njim i služahu mu; i mnoge druge i koje bejahu došle s njim u Jerusalim.