SRBI U SVETOJ ZEMLJI - UPRKOS SVIM OPASNOSTIMA: patrijarh jerusalimski Teofil primio hodočasnike iz Srbije
Brojna grupa vernika iz naše zemlje, kao i iz Rumunije, dobila je blagoslov od predstojatelja jerusalimske patrijaršije.
Mladenović je prepešačio put od Gračanice do manastira Ostrog, a njegov dolazak nije kraj hodočašća, već početak nove borbe za život male Jane Tirkajlo i poziv koji ne ostavlja ravnodušnim nijedno srce.
Nakon šest dana neprekidnog pešačenja, kroz kišu, umor i kilometre koji su se nizali kao da im nema kraja, Ivan Mladenović stigao je pod svodove manastira Ostrog. Krenuo je iz manastir Gračanica, prešavši neverovatnih 300 kilometara, vođen jednom jedinom željom – da se za malu Janu Tirkajlo čuje što dalje.
Na tom putu, koji više liči na tihi molitveni hod nego na fizički podvig, Ivan je nosio i teret umora, ali i nadu koja ga je iz dana u dan održavala.
- Kiša, umor, bolni koraci i putevi koji deluju beskrajno. Ali, kada znaš za koga hodaš, nema odustajanja. Od Gračanice do Ostroga nosio sam samo jednu želju, a to je da se što više ljudi ujedini za Janu. Ako je ovo moje hodočašće uspelo makar jednog čoveka da pokrene da pomogne, onda je vredelo svakog koraka - rekao je Ivan, prenosi Rina. .
Njegov dolazak pod Ostrog, gde se poklonio moštima svetitelja i u tišini manastira izgovorio molitvu, nije bio kraj puta, već nastavak jedne mnogo šire borbe, borbe za devojčicu koja tek počinje svoj život.
Jani Tirkajlo dijagnostikovana je bolest koja utiče na rast kostiju u dužinu, što je potvrđeno genetskim testiranjem. Potrebna joj je terapija vosoritidom (Voxzogo), jedini lek koji deluje na uzrok bolesti i omogućava deci sa ahondroplazijom da rastu i razvijaju se uz manje komplikacija.
- S obzirom na težinu njenog zdravstvenog stanja i potrebu za kontinuiranim lečenjem, terapijama, dijagnostikom i nadzorom, porodica nije u mogućnosti da sama obezbedi sva potrebna sredstva, zbog čega se obraćaju svim humanim ljudima za pomoć u vidu donacija - navodi Ivan.
Humanost je, međutim, u njegovom slučaju odavno postala put kojim se ide doslovno, korak po korak. Do sada je, kroz različite akcije, prikupio oko 50 hiljada evra za obolelu decu: pešačio je do manastir Hilandar, dva puta do Ostroga, a biciklom je stigao i do Pekinga… I svaki put, kako kaže, svaki pređeni kilometar imao je isti smisao – da se nekom detetu pruži šansa.
- Ovo nije kraj puta, jer borba za Janu traje i dalje. Hajde da pokažemo svi zajedno koliko dobrote ima u ljudima. Da nastavimo složno, svim srcem, zajedno za Janu. Kad ide iz srca, ljudi to osete - poručio je Ivan.
U tišini manastira, gde se molitve ne izgovaraju naglas nego duboko u sebi, ovo hodočašće ostaje kao snažan podsetnik da granice često postoje samo u telu, ali ne i u srcu čoveka koji hoda za drugoga.
Brojna grupa vernika iz naše zemlje, kao i iz Rumunije, dobila je blagoslov od predstojatelja jerusalimske patrijaršije.
Na duhovnoj tribini na Krstopoklonu nedelju arhimandrit Sergije govorio je o odricanju, unutrašnjoj slobodi i moći Hristovog krsta da preobrazi naše biće.
Protojerej Srpske pravoslavne crkve poznat kao Father Vlad, iz sopstvene borbe stvorio je program za roditelje koji se suočavaju sa dijagnozama, iscrpljenošću i strahom, nudeći im oslonac kada deluje da izlaza nema.
Dok se broj dolazaka na Atos višestruko povećava usled ratova i nesigurnosti Svetoj zemlji, manastiri prvi put posle dugo vremena suočavaju se sa ozbiljnim izazovom.
Pred polazak, srpskog sportistu i njegove prijatelje ispratio je blagoslov vladike topličkog Petra iz Saborne crkve u Beogradu, dok ih je na Kosovu i Metohiji dočekao vladika raško-prizrenski Teodosije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju praznik Prepodobnog Isakija Ispovednika po starom kalendaru, a Prepodobnog Onufrija Velikog i Svetog Petra Atoskog po novom kalendaru. Katolička crkva slavi blagdan Presvetog Srca Isusovog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna kratka pouka gruzijskog svetitelja objašnjava zašto se molitva često pretvara u naviku bez unutrašnjeg reda i kako se, kroz jednostavan duhovni poredak, vraća svojoj punoj snazi i smislu.
Egzarhat u Letoniji Moskva vidi kao nastavak širenja Carigrada i produbljivanje spora koji je počeo u Ukrajini.
Od 2020. godine sa lica Bogorodice "Utešiteljke" u Grčkoj neprestano teku suze, a pred ikonom svakodnevno dolaze ljudi koji traže utehu, nadu i odgovore.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Tanke, mirisne kore i sočan nadev od praziluka kriju se iza recepta koji ne traži ni kvasac ni rernu, a osvaja već na prvi zalogaj.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 2. sedmice po Duhovima otkriva se odnos muškarca i žene kao odraz višeg jedinstva, u kome se bliskost uzdiže u duhovnu dimenziju koja prevazilazi uobičajeno poimanje.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.