SRBI U SVETOJ ZEMLJI - UPRKOS SVIM OPASNOSTIMA: patrijarh jerusalimski Teofil primio hodočasnike iz Srbije
Brojna grupa vernika iz naše zemlje, kao i iz Rumunije, dobila je blagoslov od predstojatelja jerusalimske patrijaršije.
Mladenović je prepešačio put od Gračanice do manastira Ostrog, a njegov dolazak nije kraj hodočašća, već početak nove borbe za život male Jane Tirkajlo i poziv koji ne ostavlja ravnodušnim nijedno srce.
Nakon šest dana neprekidnog pešačenja, kroz kišu, umor i kilometre koji su se nizali kao da im nema kraja, Ivan Mladenović stigao je pod svodove manastira Ostrog. Krenuo je iz manastir Gračanica, prešavši neverovatnih 300 kilometara, vođen jednom jedinom željom – da se za malu Janu Tirkajlo čuje što dalje.
Na tom putu, koji više liči na tihi molitveni hod nego na fizički podvig, Ivan je nosio i teret umora, ali i nadu koja ga je iz dana u dan održavala.
- Kiša, umor, bolni koraci i putevi koji deluju beskrajno. Ali, kada znaš za koga hodaš, nema odustajanja. Od Gračanice do Ostroga nosio sam samo jednu želju, a to je da se što više ljudi ujedini za Janu. Ako je ovo moje hodočašće uspelo makar jednog čoveka da pokrene da pomogne, onda je vredelo svakog koraka - rekao je Ivan, prenosi Rina. .
Njegov dolazak pod Ostrog, gde se poklonio moštima svetitelja i u tišini manastira izgovorio molitvu, nije bio kraj puta, već nastavak jedne mnogo šire borbe, borbe za devojčicu koja tek počinje svoj život.
Jani Tirkajlo dijagnostikovana je bolest koja utiče na rast kostiju u dužinu, što je potvrđeno genetskim testiranjem. Potrebna joj je terapija vosoritidom (Voxzogo), jedini lek koji deluje na uzrok bolesti i omogućava deci sa ahondroplazijom da rastu i razvijaju se uz manje komplikacija.
- S obzirom na težinu njenog zdravstvenog stanja i potrebu za kontinuiranim lečenjem, terapijama, dijagnostikom i nadzorom, porodica nije u mogućnosti da sama obezbedi sva potrebna sredstva, zbog čega se obraćaju svim humanim ljudima za pomoć u vidu donacija - navodi Ivan.
Humanost je, međutim, u njegovom slučaju odavno postala put kojim se ide doslovno, korak po korak. Do sada je, kroz različite akcije, prikupio oko 50 hiljada evra za obolelu decu: pešačio je do manastir Hilandar, dva puta do Ostroga, a biciklom je stigao i do Pekinga… I svaki put, kako kaže, svaki pređeni kilometar imao je isti smisao – da se nekom detetu pruži šansa.
- Ovo nije kraj puta, jer borba za Janu traje i dalje. Hajde da pokažemo svi zajedno koliko dobrote ima u ljudima. Da nastavimo složno, svim srcem, zajedno za Janu. Kad ide iz srca, ljudi to osete - poručio je Ivan.
U tišini manastira, gde se molitve ne izgovaraju naglas nego duboko u sebi, ovo hodočašće ostaje kao snažan podsetnik da granice često postoje samo u telu, ali ne i u srcu čoveka koji hoda za drugoga.
Brojna grupa vernika iz naše zemlje, kao i iz Rumunije, dobila je blagoslov od predstojatelja jerusalimske patrijaršije.
Na duhovnoj tribini na Krstopoklonu nedelju arhimandrit Sergije govorio je o odricanju, unutrašnjoj slobodi i moći Hristovog krsta da preobrazi naše biće.
Protojerej Srpske pravoslavne crkve poznat kao Father Vlad, iz sopstvene borbe stvorio je program za roditelje koji se suočavaju sa dijagnozama, iscrpljenošću i strahom, nudeći im oslonac kada deluje da izlaza nema.
Dok se broj dolazaka na Atos višestruko povećava usled ratova i nesigurnosti Svetoj zemlji, manastiri prvi put posle dugo vremena suočavaju se sa ozbiljnim izazovom.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Ukupan fond stipendija iznosi 40.000.000,00 dinara.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Uz liturgiju u Gornjem Ostrogu i snažne reči o pokajanju, smirenju i istinskoj veri, vernicima je sa hramovne slave upućen poziv na unutrašnju promenu koja, kako je poručeno, počinje u tišini srca, a potvrđuje se delima.
Od čudesne zaštite manastira tokom rata do isceljenja neizlečivih bolesti: vernici iz svih krajeva sveta donose svoje molitve pred kivot svetitelja, svedočeći o moćima nevidljivih sila koje se očituju u njegovom prisustvu.
Pred praznik Svetog Vasilija Ostroškog, kamenitim stazama iz rodnih Mrkonjića do manastira u beloj litici, tradicionalno hiljade vernika idu ka svetinji koja nadilazi sve granice — moleći za isceljenje, pokajanje i čudo.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.