U TEŠKIM ŽIVOTNIM TRENUCIMA UVEK SE OVOGA SETITE I ODMAH ĆE BITI LAKŠE! Savet Svetog Nektarija vredan zlata!
Stradanja i teškoće nisu znak Božjeg odsustva, već često upravo njegove blizine.
Crkva uči da strah nije dat čoveku da ga porazi, već da kroz njega nauči da se još više približi Bogu.
Strah je jedno od najtežih iskušenja sa kojima se čovek susreće tokom života. Nekada dolazi tiho, kroz neizvesnost i brigu za sutra, a nekada iznenada, kroz bolest, gubitak, patnju ili velike životne promene.
Malo je ljudi koji makar jednom nisu osetili kako ih strah steže, oduzima mir i unosi nemir u srce.
Upravo zato pravoslavlje na strah ne gleda samo kao na prolazno osećanje, već kao na ozbiljno duhovno iskušenje kroz koje čovek prolazi.
Sveti oci su učili da strah često pokušava da udalji čoveka od poverenja u Boga. Kada se srce ispuni brigom, tada čovek počinje da sumnja, da gubi nadu i da veruje kako je ostao sam pred svojim problemima.
Strah tada postaje teret koji oduzima mir, slabi volju i zatvara čoveka u njegove misli. Upravo zbog toga mnogi duhovnici upozoravaju da najveća borba nije spoljašnja, već ona koja se vodi u čovekovom srcu.
Posebno je težak onaj strah koji čovek skriva od drugih. Strah od neuspeha, odbacivanja, bolesti, smrti, nemaštine ili budućnosti često polako razara čoveka iznutra.
Međutim, Crkva uči da strah nije dat čoveku da ga porazi, već da kroz njega nauči da se još više približi Bogu. Mnogi svetitelji prolazili su kroz velika iskušenja, ali nisu dozvolili da ih strah udalji od vere.
Oni su znali da čovek duhovno raste upravo onda kada ne pobegne pred svojim slabostima. Jer svaki put kada vernik, uprkos strahu, nastavi da se moli, trpi i veruje, on postaje jači nego što je bio pre iskušenja.
Često upravo ono čega se čovek najviše plaši postaje mesto njegove najveće unutrašnje promene. Kroz borbu sa strahom, čovek se uči smirenju, trpljenju i poverenju u Boga.
Tek kada prođe kroz tamu sopstvene nemoći, čovek može da razume koliko je velika snaga vere.
Zato su svetitelji govorili da iskušenja nisu data da unište čoveka, već da ga duhovno probude.
O tome je govorio i Sveti Jefrem Arizonski:
- Tamo gde je najstrašnije leži tvoj najveći duhovni rast. Strah je putokaz: "Dođi ovamo, ovde sam sakrio tvoje najveće duhovno blago!" Ako se okreneš, ostaćeš bez ičega. Ako kreneš napred, dobićeš dar snage koji će ti promeniti ceo život.
Stradanja i teškoće nisu znak Božjeg odsustva, već često upravo njegove blizine.
Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Prepoznavanje sopstvenih slabosti, prema pravoslavlju, jedan je od koraka na putu ka njihovom prevazilaženju.
Strah je prirodna ljudska reakcija, ali on postaje opasan kada nam zarobi dušu i udalji nas od Boga.
U pravoslavnom hrišćanstvu, odnos prema teškoćama povezan je sa trpljenjem, smirenjem i poverenjem u Boga.
Ništa se ne dešava bez Božijeg dopuštenja, govorio je starac Jefrem.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.