NIKAD OVO NE IZGOVARAJTE UJUTRU KAD USTANETE! Otac Andrej o konstataciji koja je mnogima uništila život!
U pravoslavnom učenju, zahvalnost nije samo vrlina, već način postojanja.
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
U vremenu kada se čovek sve više oslanja na svoju snagu, bolest često dolazi kao veliko iskušenje koje menja pogled na svet. Mnogi tek u trenucima nemoći shvate koliko je ljudski život prolazan i koliko su telo i zdravlje dar, a ne nešto što čoveku zauvek pripada.
Upravo tada pred čoveka dolazi pitanje vere, trpljenja i poverenja u Boga.
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
U trenucima kada telo slabi, vernik je pozvan da ne pada u očajanje, niti da se predaje roptanju i gnevu, već da sa smirenjem nosi svoj krst. Mnogi svetitelji govorili su da bolest često omekša srce, probudi čoveka iz duhovne uspavanosti i podseti ga na ono što je zaista važno.
Današnji čovek navikao je da veruje kako sve može da drži pod kontrolom. Međutim, dovoljan je jedan trenutak da se život promeni. Tada se pokazuje koliko je važno imati veru i unutrašnji mir. U pravoslavlju se telo ne posmatra kao nešto što pripada isključivo čoveku, već kao dar Božiji koji treba čuvati, ali i prihvatiti da je prolazan. Zbog toga se vernici u bolesti ne okreću samo lekarima, već i molitvi, ispovesti, pričešću i nadi u Božiju volju.
Svetitelji su učili da čovek ne treba da očajava kada dođu muka i slabost, jer upravo kroz trpljenje često dolazi duhovno sazrevanje.
Umesto pitanja "zašto baš meni", vernik je pozvan da sa smirenjem prihvati iskušenje i da u svemu traži pomoć i utehu od Gospoda.
Upravo na to je skretao pažnju i Sveti Jovan Kronštatski:
"Ukoliko vidite da se telo sa bolešću razara, nemojte roptati na Gospoda, već govorite: Gospod dade, Gospod uze… Neka je blagosloveno ime Gospodnje (Jov 1, 21). Vi ste navikli da na svoje telo gledate kao na neotuđivo vlasništvo. Međutim, tako nešto je sasvim nepravično, s obzirom da je vaše telo Božije zdanje."
U pravoslavnom učenju, zahvalnost nije samo vrlina, već način postojanja.
Stradanja i teškoće nisu znak Božjeg odsustva, već često upravo njegove blizine.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
Crkva uči da briga ne rešava ništa, već razara mir u čoveku, dok molitva i predanje Bogu donose smirenje.
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
Čovek koji živi molitvom ne postaje ravnodušan prema svetu, već slobodan od robovanja okolnostima.
Sveti oci vekovima su upozoravali da je najveća borba upravo ona koja se vodi u dubini duše.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.