NIKAD OVO NE IZGOVARAJTE UJUTRU KAD USTANETE! Otac Andrej o konstataciji koja je mnogima uništila život!
U pravoslavnom učenju, zahvalnost nije samo vrlina, već način postojanja.
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
U vremenu kada se čovek sve više oslanja na svoju snagu, bolest često dolazi kao veliko iskušenje koje menja pogled na svet. Mnogi tek u trenucima nemoći shvate koliko je ljudski život prolazan i koliko su telo i zdravlje dar, a ne nešto što čoveku zauvek pripada.
Upravo tada pred čoveka dolazi pitanje vere, trpljenja i poverenja u Boga.
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
U trenucima kada telo slabi, vernik je pozvan da ne pada u očajanje, niti da se predaje roptanju i gnevu, već da sa smirenjem nosi svoj krst. Mnogi svetitelji govorili su da bolest često omekša srce, probudi čoveka iz duhovne uspavanosti i podseti ga na ono što je zaista važno.
Današnji čovek navikao je da veruje kako sve može da drži pod kontrolom. Međutim, dovoljan je jedan trenutak da se život promeni. Tada se pokazuje koliko je važno imati veru i unutrašnji mir. U pravoslavlju se telo ne posmatra kao nešto što pripada isključivo čoveku, već kao dar Božiji koji treba čuvati, ali i prihvatiti da je prolazan. Zbog toga se vernici u bolesti ne okreću samo lekarima, već i molitvi, ispovesti, pričešću i nadi u Božiju volju.
Svetitelji su učili da čovek ne treba da očajava kada dođu muka i slabost, jer upravo kroz trpljenje često dolazi duhovno sazrevanje.
Umesto pitanja "zašto baš meni", vernik je pozvan da sa smirenjem prihvati iskušenje i da u svemu traži pomoć i utehu od Gospoda.
Upravo na to je skretao pažnju i Sveti Jovan Kronštatski:
"Ukoliko vidite da se telo sa bolešću razara, nemojte roptati na Gospoda, već govorite: Gospod dade, Gospod uze… Neka je blagosloveno ime Gospodnje (Jov 1, 21). Vi ste navikli da na svoje telo gledate kao na neotuđivo vlasništvo. Međutim, tako nešto je sasvim nepravično, s obzirom da je vaše telo Božije zdanje."
U pravoslavnom učenju, zahvalnost nije samo vrlina, već način postojanja.
Stradanja i teškoće nisu znak Božjeg odsustva, već često upravo njegove blizine.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
Crkva uči da briga ne rešava ništa, već razara mir u čoveku, dok molitva i predanje Bogu donose smirenje.
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
hrana nije samo telesna potreba, već i Božji blagoslov.
Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
Crkva vekovima uči da odgovor na svakodnevni nemir ne počinje u boljoj organizaciji vremena, već u odnosu čoveka sa Bogom.
Svetogorski starac govorio je o trenutku kada teret postane prevelik, a izlaz se ne traži u bekstvu, već u smirenju, veri i poverenju u Boga.
Dve nedelje pripreme za Uspenje Presvete Bogorodice donose stroga pravila ishrane, ali i dva velika praznika, Preobraženje i Iznošenje Časnog Krsta, kada se određena pravila ublažavaju.
Poglavar Carigradske patrijaršije kritikovao Moskvu zbog delovanja u Africi, a patrijarha Porfirija zbog izostanka posete Carigradskoj patrijaršiji.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Aleksandar Tkačenko objašnjava šta se zapravo može kriti iza onoga što nazivamo lenjošću i zašto je najvažnije otkriti pravi uzrok.
Naš odnos sa svetiteljima je isti kao i sa našim prijateljima, objasnio je otac Srba.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.