NIKAD OVO NE IZGOVARAJTE UJUTRU KAD USTANETE! Otac Andrej o konstataciji koja je mnogima uništila život!
U pravoslavnom učenju, zahvalnost nije samo vrlina, već način postojanja.
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
U vremenu kada se čovek sve više oslanja na svoju snagu, bolest često dolazi kao veliko iskušenje koje menja pogled na svet. Mnogi tek u trenucima nemoći shvate koliko je ljudski život prolazan i koliko su telo i zdravlje dar, a ne nešto što čoveku zauvek pripada.
Upravo tada pred čoveka dolazi pitanje vere, trpljenja i poverenja u Boga.
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
U trenucima kada telo slabi, vernik je pozvan da ne pada u očajanje, niti da se predaje roptanju i gnevu, već da sa smirenjem nosi svoj krst. Mnogi svetitelji govorili su da bolest često omekša srce, probudi čoveka iz duhovne uspavanosti i podseti ga na ono što je zaista važno.
Današnji čovek navikao je da veruje kako sve može da drži pod kontrolom. Međutim, dovoljan je jedan trenutak da se život promeni. Tada se pokazuje koliko je važno imati veru i unutrašnji mir. U pravoslavlju se telo ne posmatra kao nešto što pripada isključivo čoveku, već kao dar Božiji koji treba čuvati, ali i prihvatiti da je prolazan. Zbog toga se vernici u bolesti ne okreću samo lekarima, već i molitvi, ispovesti, pričešću i nadi u Božiju volju.
Svetitelji su učili da čovek ne treba da očajava kada dođu muka i slabost, jer upravo kroz trpljenje često dolazi duhovno sazrevanje.
Umesto pitanja "zašto baš meni", vernik je pozvan da sa smirenjem prihvati iskušenje i da u svemu traži pomoć i utehu od Gospoda.
Upravo na to je skretao pažnju i Sveti Jovan Kronštatski:
"Ukoliko vidite da se telo sa bolešću razara, nemojte roptati na Gospoda, već govorite: Gospod dade, Gospod uze… Neka je blagosloveno ime Gospodnje (Jov 1, 21). Vi ste navikli da na svoje telo gledate kao na neotuđivo vlasništvo. Međutim, tako nešto je sasvim nepravično, s obzirom da je vaše telo Božije zdanje."
U pravoslavnom učenju, zahvalnost nije samo vrlina, već način postojanja.
Stradanja i teškoće nisu znak Božjeg odsustva, već često upravo njegove blizine.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
Crkva uči da briga ne rešava ništa, već razara mir u čoveku, dok molitva i predanje Bogu donose smirenje.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
Čovek koji živi molitvom ne postaje ravnodušan prema svetu, već slobodan od robovanja okolnostima.
Sveti oci vekovima su upozoravali da je najveća borba upravo ona koja se vodi u dubini duše.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.