NIKAD OVO NE IZGOVARAJTE UJUTRU KAD USTANETE! Otac Andrej o konstataciji koja je mnogima uništila život!
U pravoslavnom učenju, zahvalnost nije samo vrlina, već način postojanja.
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
U vremenu kada se čovek sve više oslanja na svoju snagu, bolest često dolazi kao veliko iskušenje koje menja pogled na svet. Mnogi tek u trenucima nemoći shvate koliko je ljudski život prolazan i koliko su telo i zdravlje dar, a ne nešto što čoveku zauvek pripada.
Upravo tada pred čoveka dolazi pitanje vere, trpljenja i poverenja u Boga.
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
U trenucima kada telo slabi, vernik je pozvan da ne pada u očajanje, niti da se predaje roptanju i gnevu, već da sa smirenjem nosi svoj krst. Mnogi svetitelji govorili su da bolest često omekša srce, probudi čoveka iz duhovne uspavanosti i podseti ga na ono što je zaista važno.
Današnji čovek navikao je da veruje kako sve može da drži pod kontrolom. Međutim, dovoljan je jedan trenutak da se život promeni. Tada se pokazuje koliko je važno imati veru i unutrašnji mir. U pravoslavlju se telo ne posmatra kao nešto što pripada isključivo čoveku, već kao dar Božiji koji treba čuvati, ali i prihvatiti da je prolazan. Zbog toga se vernici u bolesti ne okreću samo lekarima, već i molitvi, ispovesti, pričešću i nadi u Božiju volju.
Svetitelji su učili da čovek ne treba da očajava kada dođu muka i slabost, jer upravo kroz trpljenje često dolazi duhovno sazrevanje.
Umesto pitanja "zašto baš meni", vernik je pozvan da sa smirenjem prihvati iskušenje i da u svemu traži pomoć i utehu od Gospoda.
Upravo na to je skretao pažnju i Sveti Jovan Kronštatski:
"Ukoliko vidite da se telo sa bolešću razara, nemojte roptati na Gospoda, već govorite: Gospod dade, Gospod uze… Neka je blagosloveno ime Gospodnje (Jov 1, 21). Vi ste navikli da na svoje telo gledate kao na neotuđivo vlasništvo. Međutim, tako nešto je sasvim nepravično, s obzirom da je vaše telo Božije zdanje."
U pravoslavnom učenju, zahvalnost nije samo vrlina, već način postojanja.
Stradanja i teškoće nisu znak Božjeg odsustva, već često upravo njegove blizine.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
Crkva uči da briga ne rešava ništa, već razara mir u čoveku, dok molitva i predanje Bogu donose smirenje.
Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
Istorija i svakodnevica svedoče da ono što je nepravedno stečeno ne ostaje trajno.
Pravoslavlje ne negira potrebu za lečenjem i brigom o telu, ali naglašava da pravo isceljenje obuhvata čitavog čoveka - i telo i dušu.
Oprost ne znači opravdavanje tuđih postupaka, već oslobađanje sopstvene duše od tereta.
U besedi za Nedelju četvrtu po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako vera čoveka ne odvaja od iskušenja, već ga kroz njih vodi ka duhovnoj pobedi.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Simeona po starom i Svetog apostola Simona Zilota po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Gospu Trsatsku, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Iza spoljašnje urednosti krije se gubitak radosti, koji prema svetogorskom starcu otkriva dublju duhovnu krizu savremenog čoveka.
Sveštenik upozorava da stanje koje liči na duhovno prosvetljenje može postati ozbiljna obmana koja čoveka odvaja od Crkve i narušava njegov odnos prema drugima.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Sveštenik upozorava da stanje koje liči na duhovno prosvetljenje može postati ozbiljna obmana koja čoveka odvaja od Crkve i narušava njegov odnos prema drugima.
Prvi snimak nastao spontano brzo je postao omiljen među vernicima, dok nova verzija donosi pun umetnički izraz i snažnu duhovnu poruku uoči manastirske slave.
Iskušenik iz Manastira Svetog Pavla tokom medicinskog prevoza iskočio je iz sanitetskog vozila, zadobio višestruke povrede i završio na respiratoru, dok monasi i lekari pokušavaju da razjasne okolnosti neobičnog incidenta.