KO HOĆE DA OČUVA ZDRAVLJE I DUGO DA ŽIVI, MORA STROGO DA SE PRIDRŽAVA JEDNOG PRAVILA: Savet shiigumana Save života vredan
Gnev se u svetootačkom učenju smatra jednom od najrazornijih strasti, jer pomračuje um, uznemirava srce i razbija mir duše.
Pravoslavlje ne negira potrebu za lečenjem i brigom o telu, ali naglašava da pravo isceljenje obuhvata čitavog čoveka - i telo i dušu.
U pravoslavnom shvatanju, bolest nije samo telesna slabost niti puka nesreća koja čoveka zadesi bez smisla. Ona se posmatra mnogo dublje - kao deo sveukupnog čovekovog života, u kojem se prepliću telo i duša, prolazno i večno. Bolest, ma koliko bila teška, ne odvaja čoveka od Boga, već ga često upravo približava istini o sebi i svetu.
Sveti oci uče da bolest nije kazna, već opomena i poziv.
Ona podseća čoveka na njegovu krhkost i prolaznost, ali i na potrebu da se vrati onome što je trajno i neprolazno. U zdravlju čovek lako zaboravi na Boga, oslanjajući se na sopstvenu snagu i sigurnost, dok ga bolest vraća u stanje smirenja, u kojem jasnije vidi koliko mu je potrebna božanska pomoć.
U tom smislu, bolest postaje vreme posebne duhovne budnosti. Ona otvara prostor za molitvu koja nije samo izgovorena reč, već vapaj srca.
U trenucima kada telo slabi, duša može da ojača, ako se čovek ne zatvori u očaj, već se okrene veri. Pravoslavlje ne negira potrebu za lečenjem i brigom o telu, ali naglašava da pravo isceljenje obuhvata čitavog čoveka - i telo i dušu.
Zato se u pravoslavnoj tradiciji bolest često povezuje sa unutrašnjim preobražajem.
Ona može biti put ka pokajanju, ka praštanju, ka oslobađanju od gordosti i strasti koje razaraju čoveka iznutra. Mnogi svetitelji su svedočili da su upravo kroz bolest stekli dublju veru, strpljenje i mir koji ne zavisi od spoljašnjih okolnosti.
U takvom duhovnom iskustvu, molitva zauzima posebno mesto. Naročito Isusova molitva, jednostavna i stalna, postaje oslonac u bolesti - ne samo kao uteha, već kao način da se čovek sjedini sa Bogom i pronađe snagu da nosi svoj krst. Kroz nju se um smiruje, srce se umekšava, a duša nalazi mir čak i usred stradanja.
O tome svedoče i reči Prepodobnog Anatolija Optinskog, koje ostaju snažna pouka o vezi između molitve i duhovnog, ali i telesnog zdravlja:
"Ti si opet bolesna? Znači, ne pamtiš moj lek. Govorio sam ti: postojano tvori molitvu Isusovu i bićeš zdrava. Na kraju krajeva ja ti nisam s vetra davao taj savez, nego ispitavši ga dobro na delu".
Gnev se u svetootačkom učenju smatra jednom od najrazornijih strasti, jer pomračuje um, uznemirava srce i razbija mir duše.
Demoni mogu da utiču na čoveka kroz misli i osećanja, navodeći ga na mržnju, zavist, lenjost ili očaj.
Crkva na bolest ne gleda isključivo kroz prizmu tela, već čoveka posmatra kao jedinstvo telesnog i duhovnog.
Oprost ne znači opravdavanje tuđih postupaka, već oslobađanje sopstvene duše od tereta.
Patrijarh Pavle posebno je naglašavao da čovek može podneti i najveća iskušenja kada zna njihov smisao.
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
hrana nije samo telesna potreba, već i Božji blagoslov.
Iz velike ljubavi prema ljudima, Bog nam je dao te divne ljude, istakao je otac Vasilije.
Tumačeći proročanske reči Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o prolaznosti telesnog izgleda, ali još više upozorava na ono što se događa sa dušom kada je čovek zapostavi zarad raskoši, gordosti i telesnih uživanja.
Probajte tikvice punjene pirinčem po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu Presvetoj Bogorodici za četvrtak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Jovana Šangajskog.
Veliki srpski svetitelj objašnjava da reč koju hrišćani svakodnevno izgovaraju krije odgovor koji nije samo pitanje znanja, već i način života.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovoj svetlosti na gori Tavor i podsetio vernike da vera nije samo svedočanstvo o prošlom događaju, već poziv da dopustimo Božjoj ljubavi da preobražava, izbavlja i isceljuje naš život.
Od osvećenih plodova i litija do neobičnih običaja u različitim zemljama, iza ovog praznika krije se priča mnogo dublja od onoga što se vidi na prvi pogled.
Beli luk, svež peršun i nekoliko suvih začina pretvaraju jednostavan obrok u aromatično jelo, a priprema je jednostavna i ne zahteva mnogo sastojaka.