ON JE PROKLEO CARA, ZBOG ČEGA JE 30 GODINA PROVEO U ZATOČENIŠTVU: Danas slavimo Svetog Teofilakta Ispovednika
Sveti Teofilakt je bio veliki branilac ikona i čudotvorac.
Sveti Nikifor Carigradski bio je ispovednik i patrijarh koji je mudro upravljao Crkvom i stradao zbog odbrane ikona.
Srpska pravoslavna crkva 26. marta slavi Prenos moštiju Svetog Nikifore Carigradskog.
Sveti Nikifor Carigradski bio je ispovednik i patrijarh koji je mudro upravljao Crkvom i stradao zbog odbrane ikona. Rođen je u Carigradu kao plemić, a poznat je po tome što je manastir podigao pre nego što je, protiv svoje volje, postao patrijarh.
Rođen je u bogatoj i blagočestivoj porodici, a otac Teodor bio je visoki činovnik na carskom dvoru.
Zbog neslaganja s carem Lavom Jermeninom oko ikonoborstva, proteran je iz Aja Sofije i prognan, gde je proveo poslednje godine života.
Naime, kada je Lav Jermenin ustao protiv ikona, on se usprotivio caru, i "najpre cara savetovaše, a potom izobličavaše".
Zato ga je car prognao na ostrvo Prokonis. Na tom ostrvu je bio manastir, koji je sam Nikifor sagradio u čast Svetog Teodora. Tu je proveo ovaj ispovednik trinaest godina i tu se upokojio 827. godine.
- Pošto izgiboše svi carevi ikonoborci, i na carski presto sede Mihail s majkom Teodorom, a na patrijaršijski bi povraćen patrijarh Metodije, tada (846. godine) prenesoše se mošti Svetog Nikifora sa Prokonisa u Carigrad, i behu položene prvo u Crkvu Svete Sofije, iz koje je za života i izgnan bio, a posle u Crkvu Svetih Apostola", piše u žitijama.
Glavno praznovanje ovoga velikog jerarha je 15. juna, a 26. marta praznuje se otkriće i prenos njegovih netljenih moštiju.
Sveti Nikifor izgnan je iz Carigrada 13/26. marta i na taj isti dan, posle 19 godina, mošti su mu prenete Carigrad.
Istina stvari objavi te stadu tvome kao pravilo vere, obrazac krotosti i učitelja uzdržanja. Zbog toga si smirenjem stekao visoke počasti, a siromaštvom bogatstva: Oče Nikifore, moli Hrista Boga da spase duše naše.
Sveti Teofilakt je bio veliki branilac ikona i čudotvorac.
Svi su bili vojnici u rimskoj vojsci i svi su tvrdo verovali u Isusa.
Kad je napunio 12 godina, sišao je u grad, i tamo su ga neki dobri ljudi zavoleli i upisali u školu.
Bio je veliki učitelj, podvižnik i branilac pravoslavne vere.
Vojska je upala u Mileševu na Veliki petak 1594. godine, uzela mošti Svetog Save i donela ih u Beograd Sinan paši.
Svetitelj je bio žrtva zeta cara Konstantina.
Ovaj ugodnik Božji iz prvih vekova hrišćanstva ostavio je snažno svedočanstvo o hrabrosti: pomagao je zatvorenicima, javno ispovedio Hrista i nadživeo teška mučenja.
Kada je 303. godine car Dioklecijan organizovao progon hrišćana, deseti po redu i najveći ikada, svetitelj je podelio imovinu siromašnima i oslobodio svoje robove.
Vojska je upala u Mileševu na Veliki petak 1594. godine, uzela mošti Svetog Save i donela ih u Beograd Sinan paši.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Vasilija Amasijskog po starom i Prenos moštiju Svetog Nikolaja Mirlikijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog proroka Isaije, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetitelj je bio žrtva zeta cara Konstantina.
Vladika Atanasije otkriva zbog čega se, kada dođe do ovakvog susreta praznika, ceo bogoslužbeni poredak prilagođava Vaskrsu.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Pravoslavlje uči da prava snaga nije u tome da čovek pobedi drugoga, već sebe.
Nisu svaka tuga i svako ganuće znak duhovnog napretka.
Stari recept sa Kosova i Metohije vremenom je dobio posebnu verziju u beogradskim kuhinjama, pa je nastalo zasitno i mirisno jelo koje mnoge podseća na nedeljne ručkove, pun sto i ukuse kakvi se danas retko sreću.