ON JE USPEO I LAVA DA UKROTI: Danas slavimo Prepodobnog Gerasima Jordanskog
Prepodobni Gerasim, prema predanju, za vreme časnog posta nije jeo ništa osim što se pričešćivao.
Kad je napunio 12 godina, sišao je u grad, i tamo su ga neki dobri ljudi zavoleli i upisali u školu.
Srpska pravoslavna crkva sutra slavi Svetog mučenika Kodrata Korintskog i druge s njim.
Sveti mučenik Kodrat Korintski je hrišćanski svetitelj. Za vreme gonjenja hrišćana mnogi vernici pobegli su u planine i peštere. Tako je učinila i majka Kodrata, ali baš u to vreme ona je bila trudna, te je u šumi rodila Kodrata i uskoro potom umrla.
"Promislom Božjim i angelom hraniteljem čuvan, hranjen i vođen, Kodrat odraste u prirodi i usamljenosti. Onaj koji je davao manu s neba Izrailju u pustinji, puštao je i otroku Kodratu slatku rosu iz oblaka na usta", piše u žitijama.
Kad je napunio dvanaest godina, sišao je u grad, i tamo su ga neki dobri ljudi zavoleli i upisali u školu.
Izučavao je medicinu i lečio ljude, "koliko prirodnim lekovima, toliko, i još više, duhovnom silom i molitvom, kojoj se priviče od detinjstva".
Kada je krenulo novo gonjenje hrišćana pod Dekijem, Kodrat je izveden na sud, i bačen u tamnicu.
Pet njegovih drugova pridružiše se njemu i ispovediše ime Hristovo. To behu Kiprijan, Dionisije, Anekt, Pavle i Kriskent.
"Behu svi vučeni po ulicama, i od neznabožaca, naročito dece njihove, štapovima i kamenjem bijeni, dok ih ne dovukoše na gubilište".
Tu su se svi zajedno pomolili Bogu, posle čega su mačem posečeni.
Na tom mestu, prema predanju, provrio je izvor vode iz zemlje, koji se i danas zove Kodratovim imenom i podseća na junačku smrt za Hrista svetih šestočislenika. Postradali su 250. godine u Korintu u vreme cara Dekija i njegovog namesnika Jasona.
Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi venac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: Njihovim molitvama spasi duše naše.
Prepodobni Gerasim, prema predanju, za vreme časnog posta nije jeo ništa osim što se pričešćivao.
On je ženu preveo u hrišćanstvo i s njom živeo kao sa sestrom.
Svi su bili vojvode vizantijskog cara Teofila.
Samo jedan od njih, Eterije, umro je prirodnom smrću.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Episkop niški podsetio je na apostolske korene ovog zvanja, njegove zadatke uz oltar i odgovornost prema episkopu i vernom narodu.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.