Kada je 303. godine car Dioklecijan organizovao progon hrišćana, deseti po redu i najveći ikada, svetitelj je podelio imovinu siromašnima i oslobodio svoje robove.
Srpska pravoslavna crkva 6. maja slavi Đurđevdan odnosno spomen na Svetog velikomučenika Georgija.
Đurđevdan je obeležen crvenim slovom u crkvenom kalendaru i po broju svečara, prema podacima, spada u četiri najčešće slave u Srba.
Sveti velikomučenik Georgije, u narodu poznatiji kao Sveti Đorđe, bio je rimski vojnik u gardi cara Dioklecijana, koji je mučenički stradao 303. godine braneći veru. Poznat je kao velikomučenik i pobedonosac, a često se prikazuje kako ubija zmaja.
Kod Srba je izuzetno poštovan, slavi se 6. maja (Đurđevdan) i 16. novembra (Đurđic).
Rođen je u Kapadokiji (današnja Turska) u bogatoj hrišćanskoj porodici.
Otac mu je bio rimski vojni oficir. Rano je ostao bez oca koji mu je poginuo, pa se mali Đorđe sa majkom preselio u Palestinu, na njeno veliko i bogato porodično imanje, gde je dobio visoko obrazovanje.
U rimskoj vojsci se brzo istakao svojom hrabrošću i bojnim zaslugama. Napredovao je naglo, od običnog vojnika do tribuna, da bi ga, već u njegovoj dvadesetoj godini, lično car Dioklecijan proizveo u čin komita tj. vojvode (najstariji vojni čin, kojim se postaje i carev savetnik).
Shutterstock/Dimitris Panas
Đurđevdan je jedna od najčešćih slava u Srba
Kada je 303. godine car Dioklecijan organizovao progon hrišćana, deseti po redu i najveći ikada, Georgije je podelio imovinu siromašnima i oslobodio svoje robove. Isto je uradio i u Palestini, pustivši sluge i zaveštavajući siromašnima svoja imanja i bogatstva.
Javno je na jednom skupu ustao protiv ubijanja i zlostavljanja hrišćana, a potom je izašao i pred cara i rekao mu da je i on hrišćanin.
Dioklecijan tada naređuje da ga zatvore u tamnicu.
Prema predanju, po carevom naređenju, vojnici su položili Georgija na zemlju, zabili mu noge u klade, a na grudi mu postavili veliki, teški kamen. Tako pritisnut, u velikim bolovima, dočekao je jutro, kada ga je posetio car, međutim, Georgije je i dalje odbijao da se odrekne svoje vere.
Car je tada naredio da se donese veliki točak za mučenje, sa daskama prepunim velikih eksera, udica, noževa, mačeva. Vezan za takav točak dok se točak sa njim okretao, to je trajalo dok mu celo telo nije bilo u ranama. Sa točka su ga odvezali, misleći da je mrtav.
Kada su se uverili da nije mrtav, car naređuje da Georgija zakopaju u negašeni kreč tako da mu je samo glava bila van zemlje, i da ga tako ostave tri dana da bi sagoreo. Nakon tri dana, još je bio živ.
Dioklecijan zatim odlučuje da pozove najvećeg maga Rimskog carstva, po imenu Atanasije, da on savlada Georgija. Atanasije se odaziva caru i priprema dva napitka - jedan, od koga bi Georgije trebalo da se pokori caru, a drugi smrtonosan. Dioklecijan naređuje da silom napoje svetitelja prvim napitkom, a pošto se on i dalje nije pokoravao, onda naredi da mu se da i smrtonosni napitak. Međutim, i to preživeo.
Stigavši na gubilište, Sveti Georgije stade na određeno mesto i pomoli se. Zatim je položio svoju glavu. Posečen je 6. maja 303. godine.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
Sećanje na ovog svetitelja iz 4. veka otkriva život ispunjen odricanjem, molitvom i verom koja je, prema predanju, ostavila trag i posle njegove smrti, kroz miro koje je lečilo i menjalo živote vernika.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od antičkih predstava jahača do pravoslavne ikonografije, lik Svetog Georgija otkriva slojevito tumačenje borbe, vere i unutrašnje promene, koje i danas privlače pažnju vernika i umetnika.
Od spasonosnih vizija do spasenja nevinih sluga, priče o nevjerojatnim čudesnim delima zaštitnika, Svetog velikomučenika Georgija, nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima