Kada je 303. godine car Dioklecijan organizovao progon hrišćana, deseti po redu i najveći ikada, svetitelj je podelio imovinu siromašnima i oslobodio svoje robove.
Srpska pravoslavna crkva 6. maja slavi Đurđevdan odnosno spomen na Svetog velikomučenika Georgija.
Đurđevdan je obeležen crvenim slovom u crkvenom kalendaru i po broju svečara, prema podacima, spada u četiri najčešće slave u Srba.
Sveti velikomučenik Georgije, u narodu poznatiji kao Sveti Đorđe, bio je rimski vojnik u gardi cara Dioklecijana, koji je mučenički stradao 303. godine braneći veru. Poznat je kao velikomučenik i pobedonosac, a često se prikazuje kako ubija zmaja.
Kod Srba je izuzetno poštovan, slavi se 6. maja (Đurđevdan) i 16. novembra (Đurđic).
Rođen je u Kapadokiji (današnja Turska) u bogatoj hrišćanskoj porodici.
Otac mu je bio rimski vojni oficir. Rano je ostao bez oca koji mu je poginuo, pa se mali Đorđe sa majkom preselio u Palestinu, na njeno veliko i bogato porodično imanje, gde je dobio visoko obrazovanje.
U rimskoj vojsci se brzo istakao svojom hrabrošću i bojnim zaslugama. Napredovao je naglo, od običnog vojnika do tribuna, da bi ga, već u njegovoj dvadesetoj godini, lično car Dioklecijan proizveo u čin komita tj. vojvode (najstariji vojni čin, kojim se postaje i carev savetnik).
Shutterstock/Dimitris Panas
Đurđevdan je jedna od najčešćih slava u Srba
Kada je 303. godine car Dioklecijan organizovao progon hrišćana, deseti po redu i najveći ikada, Georgije je podelio imovinu siromašnima i oslobodio svoje robove. Isto je uradio i u Palestini, pustivši sluge i zaveštavajući siromašnima svoja imanja i bogatstva.
Javno je na jednom skupu ustao protiv ubijanja i zlostavljanja hrišćana, a potom je izašao i pred cara i rekao mu da je i on hrišćanin.
Dioklecijan tada naređuje da ga zatvore u tamnicu.
Prema predanju, po carevom naređenju, vojnici su položili Georgija na zemlju, zabili mu noge u klade, a na grudi mu postavili veliki, teški kamen. Tako pritisnut, u velikim bolovima, dočekao je jutro, kada ga je posetio car, međutim, Georgije je i dalje odbijao da se odrekne svoje vere.
Car je tada naredio da se donese veliki točak za mučenje, sa daskama prepunim velikih eksera, udica, noževa, mačeva. Vezan za takav točak dok se točak sa njim okretao, to je trajalo dok mu celo telo nije bilo u ranama. Sa točka su ga odvezali, misleći da je mrtav.
Kada su se uverili da nije mrtav, car naređuje da Georgija zakopaju u negašeni kreč tako da mu je samo glava bila van zemlje, i da ga tako ostave tri dana da bi sagoreo. Nakon tri dana, još je bio živ.
Dioklecijan zatim odlučuje da pozove najvećeg maga Rimskog carstva, po imenu Atanasije, da on savlada Georgija. Atanasije se odaziva caru i priprema dva napitka - jedan, od koga bi Georgije trebalo da se pokori caru, a drugi smrtonosan. Dioklecijan naređuje da silom napoje svetitelja prvim napitkom, a pošto se on i dalje nije pokoravao, onda naredi da mu se da i smrtonosni napitak. Međutim, i to preživeo.
Stigavši na gubilište, Sveti Georgije stade na određeno mesto i pomoli se. Zatim je položio svoju glavu. Posečen je 6. maja 303. godine.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
Sećanje na ovog svetitelja iz 4. veka otkriva život ispunjen odricanjem, molitvom i verom koja je, prema predanju, ostavila trag i posle njegove smrti, kroz miro koje je lečilo i menjalo živote vernika.
Neka se one lepo trude, pa će ih i Bog nagrađivati i ukrepljavati u sve dane života njihovog, rekao je mitropolit Janikije posle monašanja tri dosadašnje iskušenice.
Brak i sveštenička služba u Pravoslavnoj crkvi uređeni su preciznim pravilima koja određuju kada je brak moguć, a kada više nije dozvoljen, a odgovor se nalazi u drevnim kanonima Crkve.
U besedi za subotu 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta znači kada telo preuzme primat nad duhom i zašto je preporod moguć sve do poslednjeg trenutka života.
Od antičkih predstava jahača do pravoslavne ikonografije, lik Svetog Georgija otkriva slojevito tumačenje borbe, vere i unutrašnje promene, koje i danas privlače pažnju vernika i umetnika.
Od spasonosnih vizija do spasenja nevinih sluga, priče o nevjerojatnim čudesnim delima zaštitnika, Svetog velikomučenika Georgija, nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Čudo Svetog arhangela Mihaila po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti mučenici Trofim, Savatije i Dorimedont. Katolička crkva obeležava Svetog Januarija, dok Jevreji danas obeležavaju osmi dan meseca tišrija, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Zahariju i pravednu Jelisavetu po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaja Sveti Evmenije Gortinski. Katolička crkva slavi Svetog Josifa Kupertinskog, dok Jevreji i muslimani nemaju veći praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Vavilu po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Svete mučenice Vera, Nada i Ljubav i majka im Sofija. Katolička crkva obeležava Rane Svetog Franje, dok Jevreji danas obeležavaju šesti dan meseca tišrija, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Neka se one lepo trude, pa će ih i Bog nagrađivati i ukrepljavati u sve dane života njihovog, rekao je mitropolit Janikije posle monašanja tri dosadašnje iskušenice.