Treba da znamo da krsna slava nije ručak niti trpeza, već molitveno proslavljanje našeg svetitelja, naglašava sveštenik.
Kako se približava Đurđevdan, jedna od najčešćih krsnih slava među Srbima, mnogi vernici ove godine suočavaju se sa dilemom - kako pravilno proslaviti slavu kada ona pada u sredu, dan koji je u pravoslavnoj tradiciji posni.
U narodu je praksa da se krsna slava dočekuje u radosti, uz bogatu trpezu i okupljanje porodice i prijatelja. Međutim, kada slava padne u vreme posta, pravila Crkve jasno ukazuju da se i slavska trpeza mora prilagoditi - odnosno, da bude posna.
Upravo ta činjenica često unosi nedoumicu među domaćine: da li menjati ustaljene običaje ili se strogo držati crkvenog pravila.
Odgovor na ovu dilemu dao je i sveštenik Goran Panjkov, koji naglašava da su vera i poslušnost Crkvi iznad svake tradicije koja nije u skladu sa njenim učenjem.
- Poslednjih dana dobio sam mnogo pitanja, kako ove godine proslaviti u potprazništvu Vaskrsa, proslaviti krsnu slavu Svetog velikomučenika Georgija. Da li se stavlja posno ili se stavlja mrsno, s obzirom da pada u dan prepolovljenja - počeo je on pa jasno objasnio:
Shutterstock/Dimitris Panas
Sveti Georgije
- Naša Crkva ustanovila je post sredom i petkom, osim trapavih sedmica. S obzirom na to, da ove godine Đurđevdan pada u sredu, treba da se posti. Mnogi govore kako su i očevi i dedovi i pradedovi slavili mrsno. Treba da znamo da krsna slava nije ručak niti trpeza. Krsna slava je molitveno proslavljanje našeg svetitelja.
Rekao je da za svaku krsnu slavu, samim tim i za Đurđevdan, treba spremiti koljivo, hleb (slavski kolač), vino i sveću.
- Tamjan, kadionica i molitva, to je krsna slava. Sve drugo što postavimo, hvala Bogu što imamo - kaže i dalje objašnjava:
Facebook
Otac Goran
- Zašto se stavlja koljivo na krsnoj slavi? Stavlja se za pokoj duša naših predaka, koji su slavili slavu. Sveća je svetlost hristove vere, kap tamjana je prisustvo Svetog duha, a hleb i vino sećanje na Tajnu večeru. Kao što se na liturgiji prinose hleb i vino, tako je i slava liturgija u malom. Sve to u porodici pripremamo da bi se setili Tajne večere. Zato, treba da se menja, da se prilagođavamo.
Kaže da je tačno je da su naši preci slavili, ali naši preci su mnogo skromnije slavili.
- Danas je slava postala ručak, trpeza, muzika, što nikako ne sme da bude bitnije od onog molitvenog slavlja, od molitve, od onog glavnog kad se prelama slavski hleb, kad se čita molitva... Da ne zaboravimo da na krsnoj slavi treba da dignemo i zdravicu, da kažemo: U slavu Božju, u čast svetitelja koga slavimo, za zdravlje ukućana, za pokoj duša onih koji su slavili. To nikako ne smemo da zaboravimo...
Na ovaj dan nikako ne valja dremati preko dana jer će se onda biti bunovan, pospan i bolešljiv preko cele godine, a izuzetak su oni koji su već “zgrešili” i spavali na Đurđevdan. Takođe veruje se da će onoga ko se danas ogreši i ne ispoštuje apostola Marka stići kazna u vidu oluja i gromova koji će mu uništiti imanje. Markovdan se smatra “blagim danom”, vremenom za odmor i molitvu.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
Protojerej Viktor Nikišov objašnjava kako je nastao ovaj običaj, kakve veze ima sa Isusom Hristom i kakvo duhovno značenje ima u pravoslavnoj tradiciji.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
Njihova žitija svedoče o stradanju i nepokolebljivoj vernosti Hristu, a Crkva ih molitveno proslavlja kao primer postojanosti u veri čak i pred najtežim mukama.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Karpa i Papila, Svetu Zlatu Meglensku i Svetu Bosiljku Pasjansku po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Dimitrija. Katolička crkva pominje Svetog Fulka iz Pjaćence i Svetog Dimitrija Sremskog, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
Protojerej Viktor Nikišov objašnjava kako je nastao ovaj običaj, kakve veze ima sa Isusom Hristom i kakvo duhovno značenje ima u pravoslavnoj tradiciji.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.