ZAŠTO UVEK TREBA DA SE POMIRIMO - I S BOGOM I S LJUDIMA: Starac Tadej otkriva kako se rasterećuje nervni sistem i prekida lanac nesreća
Duhovnici vekovima upozoravaju da čovek ne može imati istinski mir ukoliko u sebi nosi nemir prema drugima.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Sve više ljudi danas govori da, iako im u životu naizgled ništa ne nedostaje, ne uspevaju da osete pravu radost. Ostvaruju ciljeve, kupuju stvari koje žele, provode vreme u zabavi i okruženi su ljudima, ali unutrašnji mir i zadovoljstvo često izostaju.
Pravoslavno hrišćanstvo pravi jasnu razliku između prolaznog zadovoljstva i istinske radosti. Zadovoljstvo zavisi od okolnosti i onoga što nam se trenutno događa, dok je hrišćanska radost duboko povezana sa životom u Bogu.
Ona ne nestaje čim se pojavi problem, ne zavisi od toga da li je sve po našoj volji i ne zasniva se samo na tome da čovek dobije ono što želi.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira. Čovek želi da se život odvija prema njegovim planovima, da ljudi postupaju onako kako očekuje i da mu se ostvari ono za šta se moli. Kada se dogodi suprotno, dolaze razočaranje, nezadovoljstvo i osećaj da je izgubio radost.
Prema učenju svetih otaca, čovek se oslobađa tog nemira onda kada nauči da svoju volju poveri Bogu. To ne znači da treba da prestane da se trudi ili da odustane od svojih obaveza i želja, već da u svemu što čini prihvati da Božija volja može biti drugačija od njegove.
Takvo odricanje od sopstvene volje nije poraz, već put duhovnog sazrevanja. Kada čovek prestane da se neprestano bori da bude po njegovom, počinje da zadobija mir. Umesto da svoju sreću vezuje za ono što poseduje ili za ono što želi da mu se dogodi, on uči da zahvaljuje Bogu i u dobrim i u teškim trenucima.
Upravo zato istinska radost ne nastaje onda kada čovek uspe da podredi život svojim željama, već kada svoje srce usmeri prema Bogu i prihvati Njegovu volju.
Sveti Antonije Veliki je tu istinu izrazio jednostavnim, ali dubokim rečima:
"Prava radost dolazi od Boga i daje se samo onome ko samoga sebe neprestano nudi na to da svoju volju odbacuje, a volju Božiju svemu izvršuje."
Bonus video
Duhovnici vekovima upozoravaju da čovek ne može imati istinski mir ukoliko u sebi nosi nemir prema drugima.
Vreme je dar koji čovek dobija od Boga, a način na koji ga koristi govori mnogo o njegovom životu.
Čovek često sreću poistovećuje sa ispunjenjem sopstvenih želja, ne razmišljajući da ono što želi možda nije u skladu sa Božijom voljom.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Kada se pojave nemir, praznina i nezadovoljstvo, ljudi često traže uzrok u okolnostima i drugima, ali svetogorski starac ukazuje na dublji razlog i poziva na unutrašnje preispitivanje.
Dok većina ljudi razmišlja samo o onome što ih čeka sutra, pravoslavni sveštenik otkriva zašto je upravo sadašnji trenutak mesto u kojem čovek pronalazi istinsku radost i blizinu Boga.
U besedi za utorak 7. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu kao izvoru utehe i podseća da iskušenja ne mogu nadjačati srce ispunjeno verom i nadom.
Krčka se sa krompirom, šargarepom i belim lukom, zapeče u rerni, a onda se preko vrelog mesa stavlja obilna kašika kajmaka. Ovako se priprema čuveni kafanski specijalitet.
U besedi za ponedeljak 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva šta je Isus Hristos doneo ljudima i kako se otkriva neizmerna ljubav Nebeskog Oca
Apostol ljubavi otkrio je koja je Gospodnja zapovest toliko važna da se njenim doslednim ispunjavanjem može razumeti i sama suština hrišćanskog života.
Istoričarka umetnosti otkriva potresna svedočenja o tragovima benzina, zakašneloj reakciji medija i pritiscima na monaštvo nakon požara u kojem su nestali dragoceni manastirski letopisi.
Sedamnaest godina nakon preljube, žena se iz straha od muževljevog odlaska zaklela u zdravlje dece da ga nije prevarila, a sada strahuje da bi zbog laži mogli da ispaštaju i pita jereja Viktora Nikišova kako da poništi zakletvu.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Istoričarka umetnosti otkriva potresna svedočenja o tragovima benzina, zakašneloj reakciji medija i pritiscima na monaštvo nakon požara u kojem su nestali dragoceni manastirski letopisi.
Profesor islamske veronauke objašnjava zašto ljudi traže pomoć kroz rukju i upozorava na lažne iscelitelje koji zarađuju na tuđoj muci i šire strah od sihira.
Sedamnaest godina nakon preljube, žena se iz straha od muževljevog odlaska zaklela u zdravlje dece da ga nije prevarila, a sada strahuje da bi zbog laži mogli da ispaštaju i pita jereja Viktora Nikišova kako da poništi zakletvu.