ZAŠTO UVEK TREBA DA SE POMIRIMO - I S BOGOM I S LJUDIMA: Starac Tadej otkriva kako se rasterećuje nervni sistem i prekida lanac nesreća
Duhovnici vekovima upozoravaju da čovek ne može imati istinski mir ukoliko u sebi nosi nemir prema drugima.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Sve više ljudi danas govori da, iako im u životu naizgled ništa ne nedostaje, ne uspevaju da osete pravu radost. Ostvaruju ciljeve, kupuju stvari koje žele, provode vreme u zabavi i okruženi su ljudima, ali unutrašnji mir i zadovoljstvo često izostaju.
Pravoslavno hrišćanstvo pravi jasnu razliku između prolaznog zadovoljstva i istinske radosti. Zadovoljstvo zavisi od okolnosti i onoga što nam se trenutno događa, dok je hrišćanska radost duboko povezana sa životom u Bogu.
Ona ne nestaje čim se pojavi problem, ne zavisi od toga da li je sve po našoj volji i ne zasniva se samo na tome da čovek dobije ono što želi.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira. Čovek želi da se život odvija prema njegovim planovima, da ljudi postupaju onako kako očekuje i da mu se ostvari ono za šta se moli. Kada se dogodi suprotno, dolaze razočaranje, nezadovoljstvo i osećaj da je izgubio radost.
Prema učenju svetih otaca, čovek se oslobađa tog nemira onda kada nauči da svoju volju poveri Bogu. To ne znači da treba da prestane da se trudi ili da odustane od svojih obaveza i želja, već da u svemu što čini prihvati da Božija volja može biti drugačija od njegove.
Takvo odricanje od sopstvene volje nije poraz, već put duhovnog sazrevanja. Kada čovek prestane da se neprestano bori da bude po njegovom, počinje da zadobija mir. Umesto da svoju sreću vezuje za ono što poseduje ili za ono što želi da mu se dogodi, on uči da zahvaljuje Bogu i u dobrim i u teškim trenucima.
Upravo zato istinska radost ne nastaje onda kada čovek uspe da podredi život svojim željama, već kada svoje srce usmeri prema Bogu i prihvati Njegovu volju.
Sveti Antonije Veliki je tu istinu izrazio jednostavnim, ali dubokim rečima:
"Prava radost dolazi od Boga i daje se samo onome ko samoga sebe neprestano nudi na to da svoju volju odbacuje, a volju Božiju svemu izvršuje."
Bonus video
Duhovnici vekovima upozoravaju da čovek ne može imati istinski mir ukoliko u sebi nosi nemir prema drugima.
Vreme je dar koji čovek dobija od Boga, a način na koji ga koristi govori mnogo o njegovom životu.
Čovek često sreću poistovećuje sa ispunjenjem sopstvenih želja, ne razmišljajući da ono što želi možda nije u skladu sa Božijom voljom.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Kada se pojave nemir, praznina i nezadovoljstvo, ljudi često traže uzrok u okolnostima i drugima, ali svetogorski starac ukazuje na dublji razlog i poziva na unutrašnje preispitivanje.
Dok većina ljudi razmišlja samo o onome što ih čeka sutra, pravoslavni sveštenik otkriva zašto je upravo sadašnji trenutak mesto u kojem čovek pronalazi istinsku radost i blizinu Boga.
U besedi za utorak 7. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu kao izvoru utehe i podseća da iskušenja ne mogu nadjačati srce ispunjeno verom i nadom.
Rukopis iz 12. veka, nastao po narudžbini kneza Miroslava, zbog svoje osetljivosti javnosti se izlaže svega nekoliko dana godišnje
Rukopis iz 12. veka, nastao po narudžbini kneza Miroslava, zbog svoje osetljivosti javnosti se izlaže svega nekoliko dana godišnje
Neka od najpoznatijih pravila vezanih za sahranu i period žalosti nemaju nikakvo hrišćansko uporište, a stručnjaci upozoravaju da sujeverje može dodatno otežati proces prihvatanja gubitka.
U besedi za sredu 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje Isaijino proročanstvo sa Ovaploćenjem i objašnjava kako se kroz Gospoda Isusa Hrista prepoznaje Onaj koji je govorio kroz proroke.
Pouka kiparskog arhijereja govori o takvim trenucima: rasejanost, umor i osećaj da ništa ne dobijamo dok stojimo u hramu lako postanu opravdanje za ostanak kod kuće.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Od drevne tradicije do savremenog umetničkog izraza, u Galeriji Kolarčeve zadužbine susreću se različite škole, tehnike i poetike.
Ikone su vidljivi, opipljivi prozor u duhovni svet i sredstvo komunikacije sa Bogom i svetiteljima.
Udaljavanje od Crkve je veoma opasno po čoveka.
Mitropolit budimljansko-nikšićki besedio je o nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske tokom pomena u Pivskom manastiru, što je ponovo otvorilo pitanje granica crkvene besede i verskih sloboda u Crnoj Gori.
Od drevne tradicije do savremenog umetničkog izraza, u Galeriji Kolarčeve zadužbine susreću se različite škole, tehnike i poetike.
Ikone su vidljivi, opipljivi prozor u duhovni svet i sredstvo komunikacije sa Bogom i svetiteljima.