Postoje trenuci kada čovek spolja nema veliki razlog za nezadovoljstvo, a ipak u sebi nosi težinu, nemir i osećaj praznine. Lako je tada krivicu pronaći u okolnostima, ljudima oko sebe ili nekoj novoj životnoj teškoći. Međutim, starac Emilijan Simonopetrit ukazuje na drugačiji pogled: odsustvo radosti nije samo prolazno raspoloženje, već može biti znak da je čovek izgubio unutrašnju povezanost sa Bogom.
U jednoj od svojih pouka, poznati grčki starac podseća da se duhovno stanje čoveka može prepoznati po radosti koju nosi u sebi. Kao što povišena temperatura pokazuje da se u telu nešto događa, tako i gubitak radosti može biti upozorenje da se nešto promenilo u čovekovom duhovnom životu.
- Nedostatak radosti pokazuje da nešto nije kako treba. Kao što kad imaš temperaturu, pa znaš da si bolestan. Kad neko nije radostan neka ne misli da je to zbog ljubavi Božije, ili zato što je neko drugi kriv, ili što su krive teškoće, vreme... Sam je kriv! Odvojio se od Boga. Nedostatak radosti pokazuje da nešto nije kako treba. Kao što kad imaš temperaturu pa znaš da si bolestan. Kad neko nije radostan neka ne misli da je to zbog ljubavi Božje, ili zato što je neko drugi kriv, ili što su krive teškoće, vreme... Sam je kriv! Odvojio se od Boga - govorio je starac Emilijan Simonopetrit.
Pouka starca Emilijana ne poziva čoveka da osuđuje sebe, već na preispitivanje srca. Radost, prema njegovim rečima, nije posledica savršenih okolnosti, već plod života koji je okrenut Bogu. Kada ona nestane, možda nije potrebno prvo menjati svet oko sebe, već pogledati šta se događa u dubini sopstvene duše.
Sve više ljudi ulazi u veze iz straha od samoće, a ne iz istinske spremnosti da voli. Pouka jednog od najpoštovanijih pravoslavnih svetitelja pokazuje zbog čega ljubav dolazi tek kada prestane da bude odgovor na sopstveni strah.
Starica sa Krita podsećala je da se u trenucima nemira ne traže komplikovani odgovori, već da se srce okrene ka molitvi koja donosi utehu i snagu.
Pouka gruzijskog duhovnika o tome da večnost počinje u čovekovom srcu i da smrt samo otkriva ono što je već u nama.
Reči duhovnika iz Vitovnice podsećaju da se najveće unutrašnje borbe često vode u čovekovim mislima.