OD OVOGA ZAVISI U KAKVOG ĆE ČOVEKA IZRASTI DETE! Starac Porfirije je molio ginekologe da svim budućim roditeljima ukažu na ovo
Sveta osećanja majke i njen sveti život posvećuju bebu od samog trenutka njegovog začeća, govorio je starac Porfirije.
Sveti Filotej Zervakos tvrdio da je svaki roditelj treba da "zakrsti" svoje dete kad ga opterećuju zdravstvene tegobe.
Bolest deteta za roditelje predstavlja jedan od najtežih trenutaka, jer se tada prirodno javlja potreba da se učini sve što može kako bi ono dobilo pomoć i utehu.
U pravoslavnoj veri, pored odgovornog obraćanja lekaru i primene potrebne terapije, posebno mesto ima molitva i obraćanje Bogu.
U životu pravoslavnih porodica vekovima postoji običaj da se deca osenjuju znakom krsta i da se pred ikonama pale kandila.
Kandilo nije samo ukras u domu, već podseća na prisustvo molitve i na Hrista kao svetlost sveta. Osvećeno ulje iz kandila vernici koriste sa verom i poštovanjem, uz molitvu.
Sveti Filotej Zervakos govorio je upravo o tome kako roditelji mogu da se mole za svoju decu u trenucima kada ih zadese zdravstvene tegobe.
Posebno je isticao značaj krsta, koji je u pravoslavnoj veri znak Hristove pobede, zaštite i spasenja.
Prema njegovim rečima, roditelj može da oseni svoje dete krstom i da pritom izgovara stihove tropara posvećene Časnom krstu.
Kada je prisutan sveštenik, on može da zakrsti dete i pročita odgovarajuće molitve. U slučaju da sveštenik nije prisutan, otac ili majka mogu da zakrste svoju decu, dok bake to mogu učiniti sa svojim unucima.
Sveti Filotej Zervakos ovako je savetovao:
"Kada deca imaju zdravstvenih tegoba, uzmite vatu, umočite u kandilo koje imate pred ikonama i pomazujte detetu čelo i lice, krstoliko, govoreći sledeće stihove tropara: "krst je čuvar vaseljene, krst je ukras Crkve, krst je carevima sila, krst je vernima utvrđenje, krst je angelima slava a demonima rana. Iskupio si nas prečasnom krvlju svojom od kletve zakonske; na krstu prikovan i kopljem proboden, izlio si besmrtnost ljudima, Spasitelju naš, slava Tebi." Možete ih isto zakrstiti krstom i izgovoriti stihove tropara. Kada ima sveštenika on će ih zakrstiti i izgovoriti molitve. Kada nema, otac ili majka, imaju vlast nad svojom decom, mogu da "zakrste" svoju decu - ali samo svoju decu. Isto važi i za bake u odnosu na unuke.“
Bonus video
Sveta osećanja majke i njen sveti život posvećuju bebu od samog trenutka njegovog začeća, govorio je starac Porfirije.
U porodici se postavljaju temelji na kojima će dete graditi svoj karakter, a prema pravoslavlju, majka tu igra odlučujuću ulogu.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Porodični dom trebalo bi da bude mesto u kojem dete uči da ljubav nije samo reč, već i spremnost da se oprosti, pomogne, sasluša i podnese teret drugoga.
U trenucima kada se bolest vraća, nemir ne popušta, a rešenja blede, reči matuške Antonije otvaraju prostor za drugačiju vrstu borbe - onu koja zahteva istrajnost, a ne obećava brz ishod.
Za osobu koja nije pripadala Pravoslavnoj crkvi ne mogu se vršiti opela, pomeni i druge crkvene molitve na način na koji se one vrše za pravoslavne hrišćane.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za petak 14. sedmice po Duhovima ukazuje na neverovatnu preciznost Isaijinog svedočanstva i njegovo ispunjenje u Hristovim isceljenjima.
Kada rezultati izostanu, lako je posumnjati u smisao svega što radimo. Pouka svetitelja podseća da nisu svi odgovori u našim rukama i otkriva kako zahvalnost može promeniti naš pogled na život.
Govoreći o moralu u porodici, navodi da razvrat, podvođenje, kvarenje maloletnika ili davanje lošeg primera predstavljaju ozbiljne duhovne opasnosti po dom.
Sveti Filotej Zervakos tvrdio da je svaki roditelj treba da "zakrsti" svoje dete kad ga opterećuju zdravstvene tegobe.
Hrišćanin je pozvan da se Bogu obraća i u radosti i u nevolji, verujući da nijedna teškoća nije izvan njegovog promisla.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Njegova majka Ana dugo nije mogla da ima dece, pa je u molitvi od Boga izmolila sina i zavetovala se da će ga posvetiti Gospodu.
Mitropolit budimljansko-nikšićki daće iskaz pred državnim organima, dok se posebno pitanje otvara zbog toga što je pozvan da odgovara zbog čina koji pripada njegovoj svešteničkoj službi.
Bio je među onima koji su neustrašivo propovedali Jevanđelje narodima koji su u to vreme mahom bili pagani.
Hrišćanin je pozvan da se Bogu obraća i u radosti i u nevolji, verujući da nijedna teškoća nije izvan njegovog promisla.