Najviše crkveno odlikovanje Eparhije šumadijske uručeno je direktoru Instituta za srce i krvne sudove "Dedinje" u znak zahvalnosti za ljubav prema sveštenstvu, monaštvu i vernom narodu.
Arhiepiskop kragujevački i mitropolit šumadijski Jovan uručio je dr Milovanu Bojiću, direktoru Instituta za srce i krvne sudove „Dedinje“, Orden Svetih novomučenika kragujevačkih prvog stepena. Priznanje mu je dodeljeno u znak zahvalnosti za ljubav koju je pokazao prema sveštenstvu, monaštvu i vernom narodu Eparhije šumadijske.
Dr Bojić je odlikovan u eparhijskom dvoru u Kragujevcu, a mitropolit Jovan je tom prilikom govorio o posebnom mestu koje ovaj grad zauzima u istoriji stradanja srpskog naroda.
Mitropolit Jovan uručio orden Svetih novomučenika kragujevačkih dr Bojiću
- Velika mi je radost što se danas nalazite u gradu Kragujevcu, gradu čija je svaka stopa natopljena krvlju, i to ponajviše krvlju nevine dece. Ovo je zaista mučenički grad, ali i pored toga uspeo je da očuva veru. Danas se radujem upravo zbog toga što će vaše grudi krasiti Orden kragujevačkih novomučenika. Želim da ovaj orden nosite sa ponosom. Neka vam Sveti mučenici kragujevački budu na pomoć, vašoj porodici i saradnicima i, ponavljam, velika mi je radost što vam danas uručujem ovaj orden - rekao je mitropolit Jovan.
Za dr Milovana Bojića ovo priznanje ima posebno značenje. Zahvaljujući na ordenu, istakao je da mu je velika čast što ga prima kao najviše crkveno odlikovanje Eparhije šumadijske.
- Arhiepiskope kragujevački, mitropolite šumadijski, časni oci, ukazali ste mi veliku čast i pričinili veliko zadovoljstvo dodelom najvišeg crkvenog odlikovanja Eparhije šumadijske, Ordena Svetih novomučenika kragujevačkih - rekao je dr Bojić.
Govoreći o Kragujevcu, Bojić je podsetio na stradanje nedužnih žrtava i na reči profesora Miloja Pavlovića, koji je pred streljanje svojih učenika rekao da „i dalje drži čas“.
- Taj čas dugo traje u našoj istoriji, u istoriji naše zemlje koja je znala kako treba da brani slobodu i kolika je njena cena - kazao je Bojić.
Dr Milovan Bojić o susretu sa mitropolitom Jovanom
Ipak, najviše je govorio o susretu sa mitropolitom Jovanom i njihovoj zajedničkoj želji da pomognu ljudima. Kako je rekao, njih dvojicu nije povezalo ranije poznanstvo, već upravo takva misija.
- Kažu da se ljudi sretaju, a brda gledaju. Nas niko nije upoznao, već smo se sreli na zajedničkoj misiji, kako da pomognemo čoveku - rekao je dr Bojić.
On je istakao da je tokom dugogodišnjeg rada u medicini upoznao veliki broj ljudi, ali da ga je posebno dirnuo odnos mitropolita Jovana prema sveštenstvu i vernom narodu.
- Način na koji se prema sveštenstvu i vernom narodu ophodi mitropolit šumadijski Jovan je poseban. On to toliko radi sa pažnjom, ljubavlju i suptilnosti da se to ne može izraziti rečima. On je prepoznao u meni želju da pomognem čoveku - rekao je Bojić.
Govoreći o svom odnosu prema profesiji, dr Bojić je izrekao i misao koja je obeležila njegovo obraćanje:
- Uvek sam stanovišta da je moje ono što drugima dajem, jer će samo to trajati. Zbog toga su pacijenti svetinja zbog koje postoji moja profesija.
Upravo se u tim rečima susreću dve različite službe, medicina i Crkva, koje u svom središtu imaju brigu o čoveku. Dok je lekar pozvan da čuva ljudski život i pomogne bolesnome, hrišćanska vera poziva na ljubav prema bližnjem, milosrđe i služenje drugome.
Zato je Orden Svetih novomučenika kragujevačkih za dr Bojića više od priznanja. Uručen u Kragujevcu, gradu koji čuva sećanje na svoje mučenike, on je istovremeno izraz zahvalnosti za učinjeno dobro i podsećanje na vrednost služenja drugome.
Mitropolit šumadijski je na hramovnoj slavi govorio o liturgiji kao najvećem izrazu blagodarnosti Bogu i upozorio da bez smirenja ni Božji darovi ne mogu čoveku doneti istinsku korist.
Govoreći nad odrom upokojene monahinje, arhiepiskop šumadijski podsetio je na njen podvig, šest i po decenija provedenih u monaškom činu i pozvao okupljene na molitvu, pokajanje i pripremu za susret sa Gospodom.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u besedi se prisetio nesebične ljubavi uglednog privrednika Vidaka Radevića prema svetinjama i narodu, ističući da dela učinjena u slavu Božiju ostaju sačuvana i nakon zemaljskog rastanka.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.