Manastir Petkovica proslavio je hramovnu slavu, Svetu prepodobnomučenicu Paraskevu, a tim povodom svetu Liturgiju služio je mitropolit šumadijski Jovan. U besedi nakon liturgije vladika je govorio o značaju svetog bogosluženja, Božjim darovima i smirenju kao jednoj od najvažnijih hrišćanskih vrlina.
Mitropolitu Jovanu sasluživali su arhijerejski namesnik oplenački protojerej-stavrofor Miladin Mihailović, jeromonasi Jevstatije i Jovan, protojerej-stavrofor Milan Savić, protonamesnik Branimir Tovilović, protođakon Ivan Gašić i đakon Stevan Ilić.
Govoreći o prazniku Svete prepodobnomučenice Paraskeve i značaju liturgijskog sabranja, mitropolit Jovan istakao je da je Sveta Liturgija najveći izraz blagodarnosti koji čovek može da prinese Bogu.
- Praznik prepodobnomučenice Paraskeve, kojoj je ova sveta obitelj posvećena, sabrao nas je danas ovde da zajedno služimo i prinesemo najveću blagodarnost Bogu za sve i za sva. Nema veće blagodarnosti koju čovek može prineti Bogu od toga da bude na svetoj Liturgiji, da služi svetu Liturgiju i da oseti svetu Liturgiju kao prisustvo samog Boga - rekao je mitropolit Jovan.
Vladika je podsetio da čovek kroz Svetu Liturgiju prima Božje darove, ali je naglasio da oni sami po sebi nisu dovoljni za istinski hrišćanski život. Prema njegovim rečima, bez smirenja i najdragoceniji darovi mogu biti pogrešno upotrebljeni.
- Zato, braćo i sestre, kroz svetu Liturgiju mi dobijamo sve moguće darove koje nam Bog daje. Ali sve nam uzalud biva ako nemamo smirenja. Svi darovi koje nam je Bog dao mogu nam propasti ako ih zloupotrebljavamo - kazao je mitropolit šumadijski.
Posebno se osvrnuo na značaj smirenja, ukazujući da bez te vrline čovek teško može da napreduje u duhovnom životu i da u potpunosti razvije druge hrišćanske vrline.
- Čoveku koji nema smirenja sve propada. Takav čovek nijednu hrišćansku vrlinu ne može da ostvari u potpunosti - poručio je vladika Jovan.
Njegova beseda bila je usmerena na odnos čoveka prema Bogu i darovima koje od Njega prima. Sveta liturgija, kako je istakao mitropolit, nije samo zajedničko molitveno sabranje, već susret sa Bogom i najuzvišeniji izraz zahvalnosti za sve što čovek od Njega dobija.
Praznik u manastiru Petkovica protekao je u molitvi i liturgijskom zajedništvu, uz podsećanje na značaj smirenja, zahvalnosti i odgovornog odnosa prema Božjim darovima.
U hramu u Bresnici, pred mnoštvom vernika, otvorena su pitanja koja se retko izgovaraju naglas – šta u čoveku zaista živi, šta odumire i po čemu će ga, na kraju, Bog prepoznati
Na liturgiji u hramu na Petlovom brdu poglavar SPC govorio je o snazi smirenja, pobedi nad egoizmom, istinskom pokajanju i tome zašto tek život sa Hristom svakom čoveku donosi radost, smisao i unutrašnji mir.
Verni narod sabrao se u hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Aranđelovcu, gde su posle svete liturgije i litije osvećeni slavski kolač i prinosi, a prazničnu besedu održao je protojerej-stavrofor dr Zoran Krstić.
U hramu koji se gradi u Božurnji kod Topole, mitropolit šumadijski govorio o veri koja oslobađa čoveka od sebičnosti i približava ga Bogu.