PATRIJARH PORFIRIJE POSLAO SNAŽNU PORUKU IZ ZUCA: Svako od nas nosi u sebi ikonu Božju
Poglavar Srpske pravoslavne crkve služio liturgiju u hramu Nerukotvorenog Obraza Gospodnjeg i pozvao vernike da u svakom čoveku prepoznaju lik Božji.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice patrijarh srpski služio je liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu, a tokom bogosluženja u svešteni čin đakona rukopoložen je Filip Vuletaš.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice, Malu Gospojinu, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu. U hramu ispunjenom vernim narodom sasluživali su mu sveštenici i đakoni, a radost praznika upotpunjena je i rukopoloženjem Filipa Vuletaša u svešteni čin đakona.
Poseban trenutak liturgijskog sabranja bilo je rukopoloženje Filipa Vuletaša u svešteni čin đakona. On će svoje buduće služenje nastaviti među srpskim narodom u Dubaiju, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Kako je naglasio patrijarh Porfirije, Vuletaš će tamo služiti po dogovoru i blagoslovu patrijarha antiohijskog i sveg Istoka Jovana, nakon što u svojoj eparhiji prođe praksu.
Rukopoloženje je na praznik Rođenja Presvete Bogorodice bilo deo radosti liturgijskog sabranja. U prazničnom okupljanju vernog naroda jedan član Crkve primio je novi stepen služenja, sa zadatkom da svoje darove i život posveti služenju Bogu i ljudima.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Govoreći o Svetim Joakimu i Ani, roditeljima Presvete Bogorodice, patrijarh Porfirije podsetio je na veru kao osnov njihovog života. Njihova vera, kako je objasnio, nije bila samo prihvatanje onoga što ne mogu da vide, već poverenje koje čoveku omogućava da prevaziđe granice neposrednog i telesnog iskustva.
– Što Bogu je moguće, nama ljudima često nije razumljivo. I što je ljudima nemoguće, Bogu je, ako On to hoće, i ako Njegova ljubav hoće, i ako je to za dobro tvorevine Njegove, ako je to na spasenje nama ljudima, i te kako jeste moguće. Sveti Joakim i Ana imaju veru. I vera je taj organ, prostor i oruđe kojim se mnogo dalje vidi nego svojim telesnim okom. Verom se vidi izvan granica ovog stvorenog sveta, izvan granica tvorevine. Verom se dopire do večnosti, dopire se do Boga. Vera je druga strana ljubavi, jer vera je poverenje. Zato je ona izraz i potvrda ljubavi. Ona je plod ljubavi i isprepletana je sa ljubavlju. A u slučaju svetih Bogorodičinih roditelja Joakima i Ane, vera je osnov, stožer i centar njihovog života, ta vera kao ljubav i vera kao poverenje, kazao je patrijarh Porfirije.

U središtu poruke patrijarha Porfirija nalazi se povezanost vere i ljubavi. Prema njegovim rečima, vera se ne može posmatrati odvojeno od poverenja u Boga, jer upravo poverenje pokazuje odnos čoveka prema Onome kome veruje.
Na praznik posvećen Rođenju Presvete Bogorodice, patrijarh je zato podsetio na primer njenih roditelja, Svetih Joakima i Ane. Njihova vera predstavljena je kao oslonac života i kao način da čovek sagleda ono što prevazilazi granice vidljivog sveta.

Na Malu Gospojinu patrijarh je govorio o veri kao poverenju u Boga i o njenoj neraskidivoj povezanosti sa ljubavlju. Njegove reči o Svetim Joakimu i Ani ukazuju na veru kao oslonac koji čoveku omogućava da ne ostane zarobljen u granicama onoga što neposredno vidi i razume.
Ta poruka posebno dolazi do izražaja u prazničnom sabranju Crkve, u kojem se radost Rođenja Presvete Bogorodice povezuje sa sećanjem na njene roditelje, Svetog Joakima i Svetu Anu, čija se vera i poverenje u Boga nalaze u središtu patrijarhove poruke.
Liturgija u Sabornoj crkvi tako je na Malu Gospojinu spojila prazničnu radost, molitveno sabranje i rukopoloženje novog đakona. U središtu patrijarhove besede ostala je poruka o veri koja ne počiva samo na onome što je pred očima, već na poverenju u Boga i Njegovu ljubav.
BONUS VIDEO
Poglavar Srpske pravoslavne crkve služio liturgiju u hramu Nerukotvorenog Obraza Gospodnjeg i pozvao vernike da u svakom čoveku prepoznaju lik Božji.
Patrijarh srpski Porfirije služio je Svetu liturgiju i obavio čin velikog osvećenja hrama, a nastojateljicu manastira, monahinju Zlatu, odlikovao činom igumanije.
Svečanost je protekla u znaku jubileja svetinje posvećene slovenskim prosvetiteljima, dok je patrijarh srpski u besedi govorio o Hristu, jedinstvu i ljubavi kao suštini hrišćanskog života.
U besedi povodom velikog praznika govorio je o tome šta povezuje generacije, zašto različitost ne sme da bude prepreka zajedništvu i zbog čega vera mora da se potvrđuje svakodnevnim životom.
Vaznesenjski hram u Beogradu 21. septembra ugostiće igumana Hilandara arhimandrita Metodija, koji će sasluživati sa episkopom lipljanskim Dositejem i delom hilandarskog bratstva.
U besedi iz 1964. svetitelj otkriva duboko značenje praznika i objašnjava kakvu vezu imaju Presveta Bogomajka, Hristova pobeda nad smrću, Sveto Pričešće i čovekov put ka spasenju.
Kada je imala tri godine, roditelji su je, prema zavetu, odveli u Jerusalimski hram.
Među sabranim narodom bilo je dosta bolesnih i nemoćnih, koji su u ovu svetinju došli na molitvu.
Paroh podgorički govorio je o darovima koje čovek prima od Boga, odgovornosti koju oni nose, ali i o strahu koji ne sme da postane stanje iz kojeg čovek više ne vidi sopstvene mogućnosti.
Među sabranim narodom bilo je dosta bolesnih i nemoćnih, koji su u ovu svetinju došli na molitvu.
Bratstvo Sabornog hrama poziva vernike na večernje bogosluženje 18. septembra, uoči praznika Čuda Svetog arhangela Mihaila u Honi, dok će sutradan biti služena sveta liturgija.
Tokom pokloničkog putovanja kroz Srbiju, ruski arhijerej sa sveštenstvom posetio je jednu od najznačajnijih svetinja Srpske pravoslavne crkve i poklonio se njenim svetinjama.
Njihov život obeležili su vera, molitva i strpljenje, a nakon više decenija bezdetnosti, u dubokoj starosti dobili su kćerku koja će postati majka Gospoda Isusa Hrista.
Utehu nećemo naći ni u čemu zemaljskom već samo u Bogu, poručila je mati današnjim ženama.
Sedmi Festival manastirskih proizvoda održan je 19. i 20. septembra ispred Hrama Svetog Save, gde su posetioci mogli da upoznaju rad monaških zajednica i da na jednom mestu vide njihove brojne proizvode.
Reč greh dolazi od starog biblijskog izraza koji doslovno znači "promašiti cilj" ili pogrešiti put.
Niko od ljudi nije savršen i niko ne može drugome pružiti sve ono za čim njegovo srce čezne.
U besedi iz 1964. svetitelj otkriva duboko značenje praznika i objašnjava kakvu vezu imaju Presveta Bogomajka, Hristova pobeda nad smrću, Sveto Pričešće i čovekov put ka spasenju.
Paroh podgorički govorio je o darovima koje čovek prima od Boga, odgovornosti koju oni nose, ali i o strahu koji ne sme da postane stanje iz kojeg čovek više ne vidi sopstvene mogućnosti.