Krsna slava Hrama Rođenja Presvete Bogorodice proslavljena je liturgijom, molitvom i slavskom trpezom, a mitropolit dabrobosanski u besedi je govorio o milosti Božjoj i značaju Presvete Bogorodice u istoriji spasenja ljudskog roda.
Mitropolitu Hrizostomu su sasluživali protojereji-stavrofori prof. dr Vladimir Stupar, arhijerejski namesnik sarajevski, Čedo Đureinović, penzionisani sveštenik, i Velimir Divljanović, paroh drugi sarajevski, kao i protojereji Vihor Klopanović, paroh drugi vojkovićki, Dražen Delić, paroh drugi kotorački, i Nemanja Đureinović, paroh četvrti sarajevski i starešina Sabornog hrama. U liturgijskoj službi učestvovao je i đakon Arsenije Trajković.
Mitropolit Hrizostom o molitvama Joakima i Ane
U besedi posvećenoj prazniku, mitropolit Hrizostom podsetio je vernike na život pravednih Joakima i Ane i njihove usrdne molitve, koje su bile uslišene rođenjem Presvete Bogorodice.
- Gospod je uslišio molitve pravednih slugu Božjih Joakima i Ane. U Starom zavetu pravedan je onaj koji je pred Bogom svet, čestit, blagorodan, na kome je blagoslov Božji - istakao je mitropolit.
Govoreći o odnosu prema bezdetnosti u tadašnjem jevrejskom društvu, mitropolit je podsetio da je među Jevrejima postojalo snažno uverenje da oni koji nemaju dece nemaju ni blagoslova Božjeg i da se zbog toga nalaze pod kaznom, pa čak i prokletstvom.
Pravedni Joakim i Ana, međutim, nisu prestajali da se mole. Od Boga su tražili utehu pred ljudima i pred Njim, a njihova molitva bila je uslišena.
- I Bog je uslišio njihove molitve i izlio svoju milost na njih i dao im je Djevu koju su nazvali Marija, devojčicu koja će postati više od svih i svega!
Rođenje Marije, naglasio je mitropolit, bilo je mnogo više od utehe njenim roditeljima. Ona će postati Bogorodica i zauzeti jedinstveno mesto u delu spasenja ljudskog roda.
- Ona, darovana im od Boga kao uteha, postaće Bogorodica. Postaće Božanska svetinja nad svetinjama, svetinja u koju će se smestiti nesmestivi Bog. Postaće veća svetinja od Svetinje nad svetinjama u starozavetnom hramu - rekao je mitropolit Hrizostom.
Govoreći o značaju praznika, mitropolit je vernike podsetio da Rođenje Presvete Bogorodice upućuje na milost i promisao Božju, ali i na njenu posebnu ulogu u istoriji spasenja.
- Slaveći danas Njeno Rođenje uvek mislimo na milost i promisao Božji, a posebno na tu uzvišenu ulogu koju joj je Bog dodelio u istoriji spasenja roda ljudskog - poručio je mitropolit.
Osvećeni slavski kolač i žito
Posle Svete liturgije mitropolit Hrizostom služio je čin osvećenja slavskog kolača i žita. Tom prilikom upućene su molitve za blagoslov hrama, njegovog sveštenstva i vernog naroda.
Proslava hramovne slave potom je nastavljena u porti Sabornog hrama, uz slavsku trpezu i druženje vernika u duhu bratske ljubavi i hrišćanskog zajedništva.
Sakralni objekat koji je u 19. veku bio jedno od važnih mesta opismenjavanja vozućkog kraja ponovo će dobiti svoju ulogu u okviru svetinje, zahvaljujući zajedništvu Crkve i vernog naroda.
U besedi iz 1964. svetitelj otkriva duboko značenje praznika i objašnjava kakvu vezu imaju Presveta Bogomajka, Hristova pobeda nad smrću, Sveto Pričešće i čovekov put ka spasenju.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice patrijarh srpski služio je liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu, a tokom bogosluženja u svešteni čin đakona rukopoložen je Filip Vuletaš.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Praznik je počeo liturgijom u manastiru i besedom sveštenika Jovana Cvetkovića o veri i istrajnosti svetih Joakima i Ane, a potom je ulicama grada prošla svečana litija.
Vaznesenjski hram u Beogradu 21. septembra ugostiće igumana Hilandara arhimandrita Metodija, koji će sasluživati sa episkopom lipljanskim Dositejem i delom hilandarskog bratstva.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.