Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Patrijarh Porfirije, zajedno sa vikarnim episkopom topličkim Petrom, koordinatorom Verskog dobrotvornog starateljstva Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, posetio je 5. novembra 2026. godine pravoslavne volontere u zdravstvu, koji svakodnevno pružaju pomoć i podršku pacijentima i medicinskom osoblju Univerzitetskog kliničkog centra Srbije u Beogradu.
Kako je saopšteno na sajtu SPC, sa radom klinika na kojima su pravoslavni volonteri angažovani, patrjarha Porfrja upoznali su prof. dr Marko Dragaš, rukovodilac Klinike za vaskularnu hirurgiju, i prof. dr Milan Stojičić, rukovodilac Klinike za opekotine, plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju.
Obilazeći bolničke sobe, blagosiljajući pacijente i pružajući im očinsku reč ljubavi i utehe, patrijarh Porfirije je naglasio u razgovoru sa pravoslavnim volonterima, lekarima i drugim medicinskim osobljem da smatra da nema teže, a u isto vreme i uzvišenije službe ili zanimanja, od posla kojim se bave lekari i medicinske sestre:
- To je posao koji podrazumeva napor i trud da se pomogne pre svega ljubavlju, znanjem, pa i molitvom, da onome koji ima potrebu za pomoći bude i pomognuto, da onaj koji ima neku bolest da bude izlečen. Zato i mi kao Crkva, osećajući tu istinu, a u skladu opet sa našim iskustvom, razumeli smo da treba da se i mi organizujemo da budemo makar malo učesnici one pomoći koju vi kao lekari i kao medicinsko osoblje pružate i da na taj način potvrdimo i ono što jeste misija Crkve, a to je da uvek bude sa onima kojima je potrebna pomoć. S druge strane, ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima. I zato bih dodao još nešto, a to je da u bolnici onaj koji se trudi da pomogne, pa i naši volonteri uz vaš blagoslov i uz vaše rukovođenje, nije neko ko samo daje, nego on i prima i dobija, jer onaj koji daje ljubav, on već samim tim blagodaću Božjom oseća mir i iznutra je ispunjen smislom.
Što je i najvažnije, u bolnici, na ovakvim mestima, rekao je patrjarh, ima mogućnost da razume šta je ono što je suštinski važno i da to odvoji od onoga što je nevažno.
- Tako da to smatram velikim blagoslovom. Što se tiče naših pravoslavnih volontera i pravoslavnih dobrovoljaca, vi potvrđujete da je Crkva uvek uz čoveka kome je potrebna pomoć, jer kroz vas ovde je prisutna Crkva, kao uostalom i kroz sve koji rade i koji se trude u bolnici. Prisutan je Bog, prisutna je mjegova ljubav, prisutan je njegov blagoslov i njegova blagodat.
Njegova svetost je pohvalio veliki trud ljudi koji svoje slobodno vreme, pored svojih profesionalnih obaveza, poklanjaju bližnjima:
- Hvala Bogu, ja verujem da ste blagosloveni. Vraćam se na ono što je suština, a to je da na ovakvim mestima čovek bolje razume smisao postojanja, smisao života, smisao zajednice, bolje razume da smo jedni drugima potrebni. Da budemo samo jedni pored drugih, da se potrudimo da iskoračimo iz svog egoizma i svoje ljušture i da možemo da osluškujemo jedni druge. Dakle to, da smo stvoreni ne kao pojedinci i za pojedinačni život, nego da smo stvoreni kao ličnosti koje se realizuju i nalaze punoću svog života isključivo i samo u zajednici, dakle u opštenju sa drugima, u deljenju, u zagrljaju, u praštanju. To je ono što nam Gospod poručuje - rekao je, između ostalog, patrijarh Porfirije.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.