U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Dolaskom u sidnejsku Lazaricu, jednu od važnih duhovnih i kulturnih tačaka srpske zajednice u ovom gradu, patrijarh srpski Porfirije završio je dvonedeljnu kanonsku posetu Australiji. Prema rečima mitropolita australijsko-novozelandskog Siluana, ova poseta donela je radost i blagoslov vernom narodu.
- Brod naše Crkve u Australiji ulazi u mirne vode - poručio je patrijarh Porfirije, sumirajući utiske sa susreta sa vernicima i obilazaka svetinja koje su generacije srpskih iseljenika podizale na Petom kontinentu. Posebno je istakao značaj očuvanja pravoslavne vere, srpskog jezika i tradicije među generacijama koje odrastaju daleko od otadžbine.
"Nikada nije bilo lako sedeti na tronu Svetog Save"
Dobrodošlicu patrijarhu Porfiriju u hramu Svetog kneza Lazara poželeo je protojerej-stavrofor Miodrag Perić, starešina ove svetinje. Podsetio je na veliku odgovornost koju nosi služba poglavara Srpske pravoslavne crkve.
- Nikada nije bilo lako sedeti na tronu patrijarha srpskog, na tronu Svetog Save i u službi našoj Svetoj Crkvi i narodu srpskom. Zato danas uznosimo molitve Gospodu, jer znamo da je Njegova pomoć Vama potrebna kao i svim Vašim prethodnicima - kazao je prota Miodrag.
Patrijarhu je poželeo telesnu snagu i duhovnu radost kako bi istrajao u svojoj službi i mudro vodio Crkvu kroz iskušenja savremenog sveta.
- Svim srcem Vam želimo i od Gospoda Boga molimo krepost telesnu i radost duhovnu da izdržite sve udare bura protivnikovih, da poslužite svome stadu i mudro upravljate brodom Crkve naše kroz Scile i Haribde iskušenja ovog sveta - poručio je starešina Lazarice.
Govoreći o životu parohije, prota Miodrag istakao je da njeno najveće bogatstvo čine ljubav prema Bogu i bližnjima, kao i povezanost sa srpskim narodom i otadžbinom.
Pri hramu se održavaju časovi veronauke, a deca uče srpske narodne pesme i igre. Posebno mesto zauzima nedeljna škola, koju ove godine pohađa više od 130 đaka i u kojoj se neguje srpski jezik. Parohija učestvuje i u kulturnom životu Sidneja, nastojeći da pravoslavna vera i srpsko nasleđe ostanu bliski i mlađim generacijama.
Patrijarh Porfirije: Iskušenja su prilika da se vratimo Crkvi i Bogu
Zahvaljujući domaćinima na gostoprimstvu, patrijarh Porfirije posebno je istakao trud australijskih Srba uložen u organizaciju njegove posete. U njihovom zalaganju prepoznao je ljubav prema Hristu i međusobnu povezanost vernika, bez obzira na udaljenost od zemlje njihovih predaka.
Istakao je i značaj pastirskog rada mitropolita Siluana, naglašavajući koliko je za život eparhije važno da ima arhijereja koji predano služi Hristu, Crkvi i narodu.
- Dar Božji je da naša Sveta Crkva ovde živi punim plućima i dar Božji je da imate episkopa kakvog imate. On je ponos za čitav Sabor naše pomesne Crkve, a istovremeno i uverenje u osećanje mira da ova eparhija, kao deo naše Srpske pravoslavne crkve, ima kormilara koji služi Hristu, vernom narodu, Crkvi i rodu svom - rekao je patrijarh.
Govoreći o iskušenjima koja prate život pojedinca i crkvene zajednice, poglavar SPC ukazao je na to da ih nije moguće uvek izbeći. Ipak, ona mogu da nas podstaknu da preispitamo svoje postupke, učvrstimo veru i ponovo se okrenemo Crkvi i Bogu.
Patrijarh je ocenio da je srpska zajednica u Australiji ostavila teško razdoblje iza sebe i da sada ima priliku da se posveti novim poduhvatima, razvoju i stvaralaštvu.
- Hvala Bogu, odlazimo utešeni i sa dubokim osećanjem da su iskušenja koja su postojala na ovim prostorima iza nas i iza vas, da brod naše Crkve u Australiji ulazi u mirne vode, a one su nova šansa za produktivnost, kreativnost i stvaralaštvo - poručio je patrijarh Porfirije.
Koledž Svetog Save kao zalog budućnosti srpske zajednice
Patrijarh se posebno osvrnuo na završetak jedne važne etape u životu srpske zajednice, obeležene osvećenjem Koledža Svetog Save. Izrazio je nadu da će sličnih obrazovnih ustanova biti još širom Australije, svuda gde živi srpski narod.
- Ne samo da ćete se vi ovde očuvati kao pravoslavni Srbi nego ćete biti svedoci autentičnih, jevanđeljskih vrednosti za kojima čezne svaki čovek - naglasio je patrijarh.
Ove reči posebno su značajne za mlade koji odrastaju daleko od Srbije. Očuvanje srpskog jezika, tradicije i crkvenog života pomaže im da upoznaju svoje poreklo i razviju odnos prema nasleđu svojih predaka, ali i da pravoslavnu veru dožive kao živu vezu sa Hristom i crkvenom zajednicom.
Na svečanoj trpezi u parohijskom domu mitropolit Siluan zahvalio je patrijarhu Porfiriju na dolasku i blagoslovu koji je njegova poseta donela vernicima. Govoreći u ime svoje duhovne dece, istakao je dubok značaj ovog susreta za srpsku zajednicu u Australiji.
- Došli ste kao dobri otac, koji se raspituje za svoju decu i čuje sinovski poziv da bude s nama. Ovo vreme je pretvoreno duboko u večnost. Ovo vreme se upisuje u knjigu Jagnjeta, jer je mastilo kojim se ispisuje mastilo ljubavi, samopožrtvovanja i davanja sebe za one koji su jedno u Hristu, a to je ovaj Božji narod - poručio je mitropolit Siluan.
Poseta Lazarici završena je u znaku molitve, zahvalnosti i zajedništva. Patrijarha Porfirija pesmom je dočekao hor „Lazarica“, predvođen dirigentom Draganom Milanovićem, dok su ga na ispraćaju ispratili članovi etno-grupe „Lazarikon“ i crkvenog hora.
Dvonedeljna poseta Australiji završena je porukom da su pravoslavna vera, ljubav prema bližnjima i jedinstvo sa Crkvom oslonac srpskom narodu gde god da živi. Patrijarhove reči podsećaju i na to da mir posle iskušenja pruža priliku za nove poduhvate, jačanje crkvenog života i svedočenje Hrista u sredini u kojoj živimo.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
Svečanost je okupila učenike, roditelje i nastavnike, a poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je poruku o veri, obrazovanju i očuvanju srpskog identiteta među mladim generacijama u Australiji.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Posle osvećenja kamena temeljca, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristu, duhovnim vrednostima i jedinstvu, dok je premijer Novog Južnog Velsa objasnio zašto ova obrazovna ustanova privlači sve više porodica.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.