Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Vest koju je patrijarh srpski Porfirije s ponosom objavio, da deo Časnog krsta Gospodnjeg uskoro stiže u Beograd, neizmerno je obradovala pravoslavne vernike u Srbiji. Deo Časnog krsta na kome je razapet Isus Hristos, koji se čuva u svetogorskom Manastiru Vatoped, povezuje srpsku srednjovekovnu istoriju, porodicu Musić i manastir Novu Pavlicu. Prema podacima sa zvaničnog sajta Vatopeda, u ovoj priči posebno mesto zauzima monahinja Teodosija, sestra kneza Lazara, dok izgled srebrnog relikvijara svedoči o umeću srednjovekovnih majstora.
Deo Časnog krsta Gospodnjeg koji se čuva u manastiru Vatopedu na Svetoj Gori ima posebno mesto u pravoslavnom predanju, ali i zanimljivu istoriju povezanu sa srednjovekovnom Srbijom. Prema predanju koje prenosi ovaj svetogorski manastir, svetinju je Vatopedu darovao Sveti knez Lazar. Njena istorija, međutim, vodi i do porodice Musić i njihove zadužbine, manastira Nove Pavlice, gde je sahranjena monahinja Teodosija, sestra srpskog kneza.
Dok se u Beogradu očekuje dolazak ove svetinje, zvanični sajt Manastira Vatoped donosi istorijske zanimljivosti o njenom izgledu, poreklu i ljudima koji su ostavili trag u njenoj istoriji.
Srebrni krst ukrašen biserima i prirodnim kristalima
Prema opisu na zvaničnom sajtu Vatopeda, reč je o velikom delu Časnog drveta, krsta na kome je raspet Isus Hristos. Svetinja je oblikovana kao patrijaršijski krst, presvučena srebrom i ukrašena nizovima bisera, obrađenim prirodnim kristalima i srebrnim ornamentima. Čuva se u posebno izrađenom relikvijaru.
Srebrne vratnice relikvijara ukrašene su ugraviranim likovima svetitelja, a uz njihova imena ispisana su i njihova imena na srpskom jeziku. Ispod vratnica nalaze se posebna polja sa česticama moštiju tih svetitelja.
Ovaj opis pokazuje da relikvijar nije bio samo mesto na kojem se svetinja čuvala. Njegova izrada, ukrasi i natpisi svedoče o pažnji koja je posvećivana svetim predmetima i o značaju koji su imali u verskom životu srednjovekovne Srbije.
Vatopedski sajt navodi da je reč o jednom od najvećih delova Časnog drveta koji se čuvaju u svetu. U tekstu o Svetom knezu Lazaru na istom sajtu navodi se i da je srpski vladar manastiru darovao krst sa delom Časnog drveta i Pojasom Presvete Bogorodice.
Foto: SPC
Deo Časnog krsta gospodnjeg čuva se u srebrnom religvijaru
Ko je naručio relikvijar i kakve veze ima sestra kneza Lazara?
Posebno zanimljiv podatak nalazi se u natpisu na krstu. Prema tumačenju objavljenom na sajtu Vatopeda, izradu relikvijara naručili su Stefan i Lazar Musić, zajedno sa Jovanom, mitropolitom Toplice, za koga se pretpostavlja da im je bio brat.
Povod za izradu bila je smrt njihove majke, monahinje Teodosije. Relikvijar su namenili crkvi manastira Vavedenja Presvete Bogorodice u današnjoj Novoj Pavlici, na obali Ibra, gde je njihova majka bila sahranjena.
Prema podacima koje navodi Vatoped, monahinja Teodosija bila je Dragana, sestra kneza Lazara, koja je umrla između 1381. i 1389. godine.
Stefan i Lazar Musić bili su sinovi čelnika Muse i njegove supruge Dragane. Njihova zadužbina, manastir Nova Pavlica, podignuta je u poslednjim decenijama 14. veka. Prema podacima Eparhije žičke, Dragana se tamo zamonašila i dobila ime Teodosija, a u manastiru je i sahranjena.
Tako se istorija ove svetinje prepliće sa pričom o porodici koja je podizala manastire i pomagala Crkvu, ostavljajući dubok trag u duhovnom nasleđu srednjovekovne Srbije.
Kako je svetinja iz Srbije dospela na Svetu Goru?
Na osnovu podataka o smrti monahinje Teodosije i okolnosti u kojima je relikvijar izrađen, na sajtu Vatopeda navodi se da bi trebalo da potiče iz perioda između 1381. i 1389. godine.
Svetinja se prvobitno nalazila u crkvi Nove Pavlice, a na Svetu Goru je, prema proceni objavljenoj na sajtu manastira, dospela tokom 15. veka. Kao jedan od razloga za takav zaključak navodi se da je manastir Pavlica sredinom tog veka, po svemu sudeći, bio napušten. Obnovljen je 1464. godine.
Pritom je važno razlikovati podatke o poreklu same svetinje od onih koji se odnose na izradu njenog relikvijara. Prema predanju koje prenosi Vatoped, deo Časnog krsta darovao je Sveti knez Lazar. Natpis na krstu, s druge strane, ukazuje na to da su izradu relikvijara naručili Stefan i Lazar Musić i mitropolit Jovan, namenivši ga Novoj Pavlici.
Reč je, dakle, o dva povezana, ali različita podatka: predanje govori o darivanju svetinje, dok natpis svedoči o ljudima koji su naručili relikvijar i mestu kojem su ga namenili.
Svetinja koja povezuje srpsku istoriju i svetogorsko predanje
Za pravoslavne vernike Časni krst nije samo istorijska dragocenost. On podseća na Hristovo stradanje i žrtvu za spasenje sveta, ali i na nadu u Vaskrsenje.
Istorija dela Časnog drveta koje se čuva u Vatopedu ujedno govori o bliskim vezama srednjovekovne Srbije sa svetogorskim monaštvom. U njoj se susreću predanje o daru Svetog kneza Lazara, zadužbina porodice Musić i sećanje na monahinju Teodosiju, sestru srpskog vladara.
Najava dolaska svetinje u Beograd zato je prilika da se podsetimo i istorije koja je vekovima čuvana na Svetoj Gori, daleko od mesta na kojem je njen put, prema dostupnim podacima, započeo. Njeno nasleđe i danas povezuje srpski narod sa jednom od najznačajnijih monaških zajednica pravoslavnog sveta.
Dušan Ubović otkrio je šta je ekipa RTS-a snimila na Svetoj gori, kako je iguman Jefrem govorio o Srbiji i Kosovu, ali i zbog čega je susret sa kivotom Presvete Bogorodice doživeo kao nešto što prevazilazi svako ljudsko objašnjenje.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.