Odgovor sveštenika otvara i važnije pitanje: kako da uspomena na preminule bude podsticaj za molitvu, a ne predmet sujeverja.
Fotografija voljene osobe koja je preminula mnogima ostaje jedan od retkih opipljivih podsetnika na zajednički život. Ipak, kada je okačimo na zid, može se pojaviti pitanje da li time činimo nešto što nije u skladu sa pravoslavnom tradicijom, posebno ako se portret nađe u blizini ikona.
Sveštenik Stefan Domusči ukazuje da za takvu uspomenu nema razloga za sujeverni strah, ali jasno razlikuje mesto koje pripada ikonama od prostora u domu namenjenog porodičnim fotografijama.
ŠTA PRVO UČINITI KADA NEKO U KUĆI PREMINE: Mnogi ne znaju prvi korak, a sve počinje jednim važnim činom
- Naravno, ne bi trebalo kačiti portret u crveni ugao, pored ikona. Ali sasvim mirno možemo okačiti portrete rođaka bilo gde drugde u domu. Tu ne bi trebalo da bude nikakvog sujevernog straha: preminuli nam ne mogu ništa učiniti, niti čoveku mogu doneti sreću ili nesreću. Očigledna korist od takvog portreta jeste molitveno sećanje: kada vidimo fotografiju rođaka, bliske osobe, setićemo ga se i moliti se za njega. Često se događa da čovek umre, izgubi se iz našeg vidokruga, a ubrzo nestane i iz našeg sećanja - kaže sveštenik Stefan Domusči, prenosi portal foma.ru.
U toj razlici između ikone i fotografije krije se i suština pouke. Fotografija pokojnika nije predmet kojem se pripisuju natprirodne moći, već može da postane dragocen povod da se setimo osobe koju više ne možemo da sretnemo i da se za nju pomolimo.
Jer nije teško sačuvati fotografiju. Teže je sačuvati sećanje koje vodi ka molitvi i koje voljenu osobu ne prepušta zaboravu.
Episkopi Grčke pravoslavne crkve jasno ukazuju da spaljivanje mrtvih nije samo protiv tradicije, već negira teološki smisao života, smrti i nade u Vaskrsenje.
Protojerej Mihail Bregvadze tvrdi da je odluka povezana sa okolnostima smrti, dok majka pokojnice odbacuje njegove navode i traži da se ne iznose nepotvrđene tvrdnje o ovoj porodičnoj tragediji.
Govoreći nad odrom upokojene monahinje, arhiepiskop šumadijski podsetio je na njen podvig, šest i po decenija provedenih u monaškom činu i pozvao okupljene na molitvu, pokajanje i pripremu za susret sa Gospodom.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U besedi za 3. septembar Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači proročke reči Isaije i govori o Hristu kao osloncu koji povezuje rasuto, učvršćuje slabo i čovekov život usmerava prema Bogu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Tadeja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti sveštenomučenik Antim. Katolička crkva obeležava Svetog Grgura Velikog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jednostavna pouka blaženopočivšeg patrijarha srpskog pokazuje zašto je smirenost najjači odgovor onome ko želi da nas isprovocira i kako se u takvoj situaciji čuva dostojanstvo.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
U besedi za 3. septembar Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači proročke reči Isaije i govori o Hristu kao osloncu koji povezuje rasuto, učvršćuje slabo i čovekov život usmerava prema Bogu.
Jednostavna pouka blaženopočivšeg patrijarha srpskog pokazuje zašto je smirenost najjači odgovor onome ko želi da nas isprovocira i kako se u takvoj situaciji čuva dostojanstvo.
Potpredsednik Sjedinjenih Američkih Država kaže da bi NLO-i mogli biti demoni ili anđeli, ali da nije imao uvid u tajna dokumenta koja bi to potvrdila.
Poglavar Jerusalimske patrijaršije istakao da verske vođe imaju duhovni i moralni autoritet da pomognu u prevazilaženju sukoba i otvore put ka pomirenju.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Jeromonah Nazarije Basilaja poručuje da Crkva ne sme da zaboravi stradanje monaštva i pozvao je na molitvu da se progon i nasilje nad hrišćanima više nikada ne ponove.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.