Duhovna riznica 03.09.2026 | 11:23

GDE U DOMU TREBA DA STOJI FOTOGRAFIJA POKOJNIKA: Otac Stefan upozorava da joj na jednom zidu nikako nije mesto

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
GDE U DOMU TREBA DA STOJI FOTOGRAFIJA POKOJNIKA: Otac Stefan upozorava da joj na jednom zidu nikako nije mesto
Ground Picture/Shutterstock

Odgovor sveštenika otvara i važnije pitanje: kako da uspomena na preminule bude podsticaj za molitvu, a ne predmet sujeverja.

Fotografija voljene osobe koja je preminula mnogima ostaje jedan od retkih opipljivih podsetnika na zajednički život. Ipak, kada je okačimo na zid, može se pojaviti pitanje da li time činimo nešto što nije u skladu sa pravoslavnom tradicijom, posebno ako se portret nađe u blizini ikona.

Sveštenik Stefan Domusči ukazuje da za takvu uspomenu nema razloga za sujeverni strah, ali jasno razlikuje mesto koje pripada ikonama od prostora u domu namenjenog porodičnim fotografijama.

ŠTA PRVO UČINITI KADA NEKO U KUĆI PREMINE: Mnogi ne znaju prvi korak, a sve počinje jednim važnim činom

- Naravno, ne bi trebalo kačiti portret u crveni ugao, pored ikona. Ali sasvim mirno možemo okačiti portrete rođaka bilo gde drugde u domu. Tu ne bi trebalo da bude nikakvog sujevernog straha: preminuli nam ne mogu ništa učiniti, niti čoveku mogu doneti sreću ili nesreću. Očigledna korist od takvog portreta jeste molitveno sećanje: kada vidimo fotografiju rođaka, bliske osobe, setićemo ga se i moliti se za njega. Često se događa da čovek umre, izgubi se iz našeg vidokruga, a ubrzo nestane i iz našeg sećanja - kaže sveštenik Stefan Domusči, prenosi portal foma.ru.

U toj razlici između ikone i fotografije krije se i suština pouke. Fotografija pokojnika nije predmet kojem se pripisuju natprirodne moći, već može da postane dragocen povod da se setimo osobe koju više ne možemo da sretnemo i da se za nju pomolimo.

Jer nije teško sačuvati fotografiju. Teže je sačuvati sećanje koje vodi ka molitvi i koje voljenu osobu ne prepušta zaboravu.

BOBUS VIDEO