Jeromonah Nazarije Basilaja poručuje da Crkva ne sme da zaboravi stradanje monaštva i pozvao je na molitvu da se progon i nasilje nad hrišćanima više nikada ne ponove.
Tragedija koja je pogodila Svjatogorsku lavru, u kojoj je život izgubio monah Varsanufije (Turjanski), izazvala je duboku žalost među pravoslavnim vernicima. Na stradanje monaškog bratstva reagovao je i iguman Nazarije Basilaja iz Gruzijske pravoslavne crkve, poručivši da Crkva dobro poznaje iskustvo progona i stradanja sveštenstva, ali da je svaki novi slučaj nasilja nad monasima posebno bolan.
Govoreći za gruzijski portal mzk.ge, iguman Nazarije Basilaja podsetio je da se Crkva decenijama seća progona, ubistava, kamenovanja i drugih oblika nasilja nad sveštenstvom. Ipak, kako je istakao, ono što se dogodilo u Svjatogorskoj lavri posebno je bolno za sveštenstvo i hrišćane.
- Crkva se decenijama seća progona i stradanja sveštenstva, ubistava, kamenovanja i sličnih oblika nasilja. To Crkvi nije nepoznato, ali ono što se dogodilo u Svjatogorskoj lavri predstavlja izuzetno bolnu činjenicu za sveštenstvo i sve hrišćane uopšte - rekao je iguman Nazarije Basilaja.
Posebno je, prema njegovim rečima, teška sudbina monaha koji su stradali u ovom napadu. Njegove reči ujedno su izraz bratske solidarnosti Gruzijske pravoslavne crkve sa monaštvom Svjatogorske lavre.
- Trojica monaha iz lavre su osuđeni na smrt. Kao sveštenstvo bratske zemlje, saosećamo s vama i delimo veliku žalost koja je zadesila lavru - istakao je iguman Nazarije.
"Možda može biti i mučenik"
Iguman Nazarije posebno je ukazao na značaj potpunog rasvetljavanja svih okolnosti tragedije. Za Crkvu okolnosti u kojima je jedan monah izgubio život nisu važne samo zbog utvrđivanja činjenica već mogu imati i dublji duhovni značaj.
On je izrazio nadu da će istraga pokazati šta se dogodilo i da će uspomena na ubijenog monaha biti dostojno sačuvana.
- Ukoliko se ove okolnosti zaista istraže, to će za nas biti važno, jer ovaj monah, koji je tako brutalno ubijen, možda može biti i mučenik. To će ojačati svedočenje hrišćanstva - rekao je iguman.
Crkva mučenikom ne proglašava nekoga samo zato što je stradao nasilnom smrću. Za takvo svedočanstvo od posebnog su značaja okolnosti stradanja, vera i odnos prema Hristu, kao i crkveno razmatranje konkretnog slučaja. Zbog toga je iguman Nazarije naglasio upravo potrebu da okolnosti tragedije budu potpuno istražene.
"Da se ne vratimo u stara vremena"
Stradanje monaha u Svjatogorskoj lavri za igumana Nazarija istovremeno nosi i snažnu istorijsku opomenu. Gruzijska pravoslavna crkva, kao i druge pravoslavne Crkve, kroz istoriju je prolazila kroz periode progona, nasilja i stradanja sveštenstva i monaštva.
Zato je njegov poziv upućen prvenstveno u duhu molitve, sa željom da se nasilje nad Crkvom i njenim služiteljima više nikada ne ponovi.
- Molimo se Gospodu da se slični događaji ne dešavaju i da se ne vratimo u stara vremena kroz koja su prošle i Gruzijska crkva i Crkve drugih zemalja tokom boljševičkog režima - poručio je iguman Nazarije.
Njegove reči podsećaju da stradanje jednog monaha nije samo tragedija jedne porodice ili jednog manastira. U pravoslavnoj svesti bol zbog stradanja člana monaškog bratstva prevazilazi granice jedne pomesne Crkve. Kada strada monah, saosećanje se prirodno širi na čitavo pravoslavno bratstvo.
Napad u Svjatogorskoj lavri
Podsetimo, 23. avgusta 2026. godine, oko 11 časova, grupa nepoznatih napadača napala je žitelje Svjatogorske lavre u njenom gornjem delu, nedaleko od Crkve Svetog Nikole.
Tom prilikom ubijen je monah Varsanufije (Turjanski), dok su monah Grigorije i iguman manastira Andrej Kirijenko teško ranjeni.
Vest o tragediji izazvala je duboku žalost među pravoslavnim vernicima, a reakcija igumana Nazarija Basilaje pokazala je da bol zbog stradanja monaštva nije ostao ograničen na Svjatogorsku lavru. Iz Gruzijske pravoslavne crkve stigla je poruka saosećanja, ali i apel da se okolnosti ovog zločina u potpunosti rasvetle.
U središtu njegovog obraćanja ostala je molitva. Molitva za pokoj duše stradalog monaha, za oporavak ranjenih i za to da se Crkva više nikada ne suoči sa vremenima u kojima su nasilje i progon bili svakodnevna stvarnost.
Potpisnici peticije tvrde da su potezi ukrajinskih vlasti prema Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi razlog zbog kojeg smatraju da priznanje predsedniku Ukrajine nije primereno jednom pravoslavnom pokloničkom mestu.
Protojerej Mihail Bregvadze tvrdi da je odluka povezana sa okolnostima smrti, dok majka pokojnice odbacuje njegove navode i traži da se ne iznose nepotvrđene tvrdnje o ovoj porodičnoj tragediji.
Vernici su na Preobraženje krenuli iz Kamenca-Podoljskog, noseći krstove i ikone i moleći se za zdravlje, mir i pomoć u životnim iskušenjima, a tradicija ovog podviga povezuje se sa čudom iz 1832. godine.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.