Arhiepiskop sumski Nikodim tvrdi da je telo patrijarha Filareta premešteno protivno njegovoj poslednjoj volji, dok dve crkvene strukture ulaze u otvoren sukob oko opela i mesta sahrane.
Kontroverze u verskom životu Ukrajine ne prestaju. Čak deluje da se produbljuju novim presedanima. Naime, arhiepiskop nepriznate Ukrajinske pravoslavne crkve Kijevske patrijaršije Nikodim objavio je video-obraćanje na svojoj Fejsbuk stranici, u kojem je optužio takođe od većine pomesnih pravoslavnih Crkava nepriznatu Pravoslavnu crkvu Ukrajine da je uzela telo upokojenog patrijarha Filareta Denisenka.
- Danas su predstavnici Pravoslavne crkve Ukrajine, na siledžijski način, nakon što su se faktički dogovorili sa srodnicima patrijarha Filareta, suprotno pravilima i kanonima, preuzeli telo našeg predstojatelja i preneli ga u Mihajlovski Zlatovrhi manastir - izjavio je arhiepiskop sumski Nikodim.
Spor oko tela koji je prešao granice crkvenog sukoba
Arhijereji Kijevske patrijaršije, prema rečima arhiepiskopa Nikodima, doputovali su u Kijev radi izbora mestobljustitelja Patrijaršijskog prestola, ali im nije bio dozvoljen ulazak u Vladimirski saborni hram. Kako je naveo, policija je opkolila hram i nije dozvoljavala predstavnicima UPC KP da uđu.
Arhiepiskop Nikodim je takođe podsetio da je Filaret Denisenko 22. oktobra, u prisustvu episkopata i sveštenstva UPC KP, potpisao duhovni testament, u kojem je jasno naveo da opelo treba da služe arhijereji isključivo Kijevske patrijaršije, a ne Pravoslavne crkve Ukrajine, čiji je poglavar mitropolit Epifanije, kao i da bude sahranjen u Vladimirskoj sabornoj crkvi.
Poslednja volja ili borba za uticaj
„Oni sada, suprotno njegovoj volji i zaveštanju, pokušavaju da prisvoje telo patrijarha i sami izvrše čin opela. To je, sa naše tačke gledišta, direktno skrnavljenje svetle uspomene na našeg patrijarha“, izjavio je predstavnik UPC KP.
AP Efrem Lukatsky
Patrijarh Filaret
Arhiepiskop Nikodim je ono što se dogodilo nazvao „jasnim dokazom“ da Pravoslavna crkva Ukrajine ne teži istinskom ujedinjenju pravoslavnih zajednica u Ukrajini i poručio da Kijevska patrijaršija „postoji, postojala je i postojaće“ kao „nezavisna autokefalna Crkva, nepotčinjena ni Moskvi ni Carigradu“.
Raskol koji ne prestaje - ni posle smrti
Sukob između pristalica počivšeg patrijarha Filareta i rukovodstva Pravoslavne crkve Ukrajine, koji traje od 2019. godine, očigledno je dostigao novu fazu – strane sada ne mogu da se usaglase čak ni oko prava na sahranu „patrijarha“.
Izabran novi patrijarh nepriznate Ukrajinske pravoslavne crkve Kijevske patrijaršije
cerkva.info
Arhiepiskop sumski izabran je za novog patrijarha nepriznate Ukrajinske pravoslavne crkve Kijevske patrijaršije
Za poglavara Ukrajinske pravoslavne crkve Kijevske patrijaršije (UPC KP), nakon smrti patrijarha Filareta, izabran je arhiepiskop sumski i ohtirski Nikodim.
Odluka je doneta na vanrednom zasedanju Arhijerejskog sabora, a izbor je potvrdio sam Nikodim, čije je svetovno ime Volodimir Kobzar, prenosi Ukrinform.
Izbor novog patrijarha usledio je nakon smrti patrijarha Filareta, koji je preminuo u 97. godini.
Arhijereji su u zajedničkoj izjavi istakli da „ostaju privrženi nezavisnosti Ukrajinske pravoslavne crkve Kijevske patrijaršije i da ne planiraju pristupanje drugim crkvenim strukturama“.
Sahrana patrijarha Filareta planirana je za sutra u Vladimirskoj sabornoj crkvi u Kijevu.
Od Filareta su se oprostili brojni državni zvaničnici, među kojima i predsednik Ukrajine Volodimir Zelenski, kao i najviši predstavnici vojnog i političkog vrha.
Podsetimo, ranije je poglavar Pravoslavne crkve Ukrajine, mitropolit Epifanije Dumenko, saopštio da se Filaret upokojio, kao i da će oproštaj biti održan u Mihajlovskom Zlatovrhom sabornom hramu. Povodom testamenta patrijarha Filareta, u kojem je zabranio Pravoslavnoj crkvi Ukrajine da mu služi opelo, iz PCU su ranije saopštili da je reč o „falsifikatu“.
Posle hapšenja usvojenog sina, arhijerej Ukrajinske pravoslavne crkve javno govori o ličnoj tragediji, stotinama štićenika i granici ljudske izdržljivosti.
Mitropolit Antonije Volokolamski javno iznosi tvrdnje o spoljnim uticajima, ličnim motivima i pretenzijama na vrhovnu moć, upozoravajući da su te odluke izazvale dubok raskol i dovele pravoslavni poredak na ivicu ozbiljne krize.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od uspona u vrhu Ruske pravoslavne crkve do raščinjenja, sukoba sa patrijarhom Aleksejem II i razlaza sa mitropolitom Epifanijem, ostavio je iza sebe crkvenu mapu podela čije posledice i dalje potresaju pravoslavni svet.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Hiljadugodišnji manastir na obali Dnjepra, povezan s počecima pravoslavlja u staroj Rusiji, u središtu je spora između ukrajinskih vlasti, crkvenih struktura i vernika koji strahuju za njegovu sudbinu.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Nasilje nad sveštenstvom i parohijanima, povrede i blokada saobraćaja - svetinja iz 19. veka u ukrajinskom gradu Černovci ugrožena u vrtlogu društvenih i verskih tenzija.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.