Odluka lokalnih islamskih zajednica da proslavu svog praznika prilagode danu žalosti u Gruziji pokazuje međureligijsko poštovanje i solidarnost u zemlji gde muslimani čine značajan deo stanovništva.
Muslimani u Gruziji odložili su formalna obeležavanja Ramazanskog bajrama zbog smrti patrijarha Gruzijske pravoslavne crkve, Ilije II. Odluka je doneta kao znak solidarnosti sa hrišćanskom zajednicom i uvažavanja nacionalne žalosti.
Na centralnoj molitvi u Batumiju, muftija Gruzije, Adam Šantadze, obratio se vernicima i naglasio značaj praznika:
- Ramazanski bajram označava kraj meseca posta i vreme je za molitvu, dobročinstvo i zajedništvo. Iako su neke svečanosti odložene, suština praznika ostaje nepromenjena - kazao je muftija Šantadze, prenose gruzijski mediji.
Facebook/Adam Shantadze
Muftija gruzijski Adam Šantadze
Odluka da se u više lokalnih zajednica formalna programska obeležavanja Bajrama odlože zbog sahrane patrijarha Ilije nije nastala kao reakcija na versku obavezu, već kao izraz solidarnosti sa hrišćanskim svetom u trenutku gubitka. Taj potez, koji nije bio obavezan, izazvao je pažnju javnosti i pokrenuo razgovore o međureligijskom poštovanju u zemlji gde muslimani čine značajan deo stanovništva, posebno u Adžariji, gde živi veći deo gruzijskih muslimana.
Muftija je takođe izrazio saučešće hrišćanskoj zajednici povodom smrti patrijarha Ilije II, ističući značaj međureligijskog poštovanja.
Uprkos odlaganju formalnih proslava, Bajram je obeležen molitvama i okupljanjem vernika u brojnim džamijama širom Adžarije, gde je praznik protekao u skladu sa verskim običajima. Ova odluka pokazuje kako verske zajednice mogu uticati na jačanje međusobnog poštovanja u Gruziji.
U jeku međunarodnih tenzija i poremećaja u avio-saobraćaju, hiljade vernika i crkvene delegacije iz Evrope i Bliskog istoka dolaze 22. marta 2026. godine da odaju počast blaženopočivšem vođi Gruzijske crkve.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U nekoliko pažljivo biranih rečenica otvoren je prostor za razumevanje i priznanje duhovnog truda. Istovremeno, podseća se da poštovanje ne poznaje granice među ljudima.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Među kandidatima je i mestobljustitelj prestola, dok jedan od ranije pominjanih arhijereja nije ušao u završni krug. Postupak se nastavlja pred nadležnim telom koje donosi konačnu odluku.
Molitva u Beogradu služena za pokoj duše velikog duhovnog vođe gruzijskog naroda – reči poglavara Srpske Pravoslavne Crkve osvetlile su snagu vere i nasleđe koje nadživljava vreme.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.