Odluka lokalnih islamskih zajednica da proslavu svog praznika prilagode danu žalosti u Gruziji pokazuje međureligijsko poštovanje i solidarnost u zemlji gde muslimani čine značajan deo stanovništva.
Muslimani u Gruziji odložili su formalna obeležavanja Ramazanskog bajrama zbog smrti patrijarha Gruzijske pravoslavne crkve, Ilije II. Odluka je doneta kao znak solidarnosti sa hrišćanskom zajednicom i uvažavanja nacionalne žalosti.
Na centralnoj molitvi u Batumiju, muftija Gruzije, Adam Šantadze, obratio se vernicima i naglasio značaj praznika:
- Ramazanski bajram označava kraj meseca posta i vreme je za molitvu, dobročinstvo i zajedništvo. Iako su neke svečanosti odložene, suština praznika ostaje nepromenjena - kazao je muftija Šantadze, prenose gruzijski mediji.
Facebook/Adam Shantadze
Muftija gruzijski Adam Šantadze
Odluka da se u više lokalnih zajednica formalna programska obeležavanja Bajrama odlože zbog sahrane patrijarha Ilije nije nastala kao reakcija na versku obavezu, već kao izraz solidarnosti sa hrišćanskim svetom u trenutku gubitka. Taj potez, koji nije bio obavezan, izazvao je pažnju javnosti i pokrenuo razgovore o međureligijskom poštovanju u zemlji gde muslimani čine značajan deo stanovništva, posebno u Adžariji, gde živi veći deo gruzijskih muslimana.
Muftija je takođe izrazio saučešće hrišćanskoj zajednici povodom smrti patrijarha Ilije II, ističući značaj međureligijskog poštovanja.
Uprkos odlaganju formalnih proslava, Bajram je obeležen molitvama i okupljanjem vernika u brojnim džamijama širom Adžarije, gde je praznik protekao u skladu sa verskim običajima. Ova odluka pokazuje kako verske zajednice mogu uticati na jačanje međusobnog poštovanja u Gruziji.
U jeku međunarodnih tenzija i poremećaja u avio-saobraćaju, hiljade vernika i crkvene delegacije iz Evrope i Bliskog istoka dolaze 22. marta 2026. godine da odaju počast blaženopočivšem vođi Gruzijske crkve.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U nekoliko pažljivo biranih rečenica otvoren je prostor za razumevanje i priznanje duhovnog truda. Istovremeno, podseća se da poštovanje ne poznaje granice među ljudima.
Ovaj ugodnik Božji iz prvih vekova hrišćanstva ostavio je snažno svedočanstvo o hrabrosti: pomagao je zatvorenicima, javno ispovedio Hrista i nadživeo teška mučenja.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve u besedi u hramu Svetog Georgija poručio da se istinska pobeda ne meri moći, već vernošću Hristovom pozivu i zajednicom koja prevazilazi pravila ovog sveta.
Od antičkih predstava jahača do pravoslavne ikonografije, lik Svetog Georgija otkriva slojevito tumačenje borbe, vere i unutrašnje promene, koje i danas privlače pažnju vernika i umetnika.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Među kandidatima je i mestobljustitelj prestola, dok jedan od ranije pominjanih arhijereja nije ušao u završni krug. Postupak se nastavlja pred nadležnim telom koje donosi konačnu odluku.
Molitva u Beogradu služena za pokoj duše velikog duhovnog vođe gruzijskog naroda – reči poglavara Srpske Pravoslavne Crkve osvetlile su snagu vere i nasleđe koje nadživljava vreme.
U besedi za sredu 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Žički i Ohridski objašnjava kako se čovekov unutrašnji pogled može neprimetno zamutiti i zašto to utiče na njegovu sposobnost da prepozna istinu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U besedi za sredu 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Žički i Ohridski objašnjava kako se čovekov unutrašnji pogled može neprimetno zamutiti i zašto to utiče na njegovu sposobnost da prepozna istinu.