Duhovna riznica 25.03.2026 | 16:44

INCIDENT USRED SABORNOG HRAMA PREKINUO PARASTOS PATRIJARHU ILIJI: Vladike, predstavnici vlasti i vernici zanemeli

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
INCIDENT USRED SABORNOG HRAMA PREKINUO PARASTOS PATRIJARHU ILIJI: Vladike, predstavnici vlasti i vernici zanemeli
MAXIM SHIPENKOV / AFP / Profimedia, Wikipedia

Dok su vernici molili, jedan glas odjeknuo je hramom, izazvavši šok među prisutnima i državnim funkcionerima.

U tišini koja je trebalo da bude posvećena molitvi i sećanju, sabrani vernici u sabornom hramu Sioni u Tbilisiju našli su se na kratko pred prizorom koji je razbio očekivani tok pobožne sabranosti.

Deveti dan od upokojenja patrijarha Ilije II obeležen je, po ustaljenom običaju Gruzijske pravoslavne crkve, parastosom u ovom drevnom hramu. Služba je počela tačno u 14 časova, a pred njom je stajao mestočuvar patrijaršijskog trona, episkop Šio, uz molitve koje su ispunile prostor. Vernici su dolazili da odaju počast patrijarhu čije ime decenijama simbolizuje duhovni autoritet i postojanost.

Neočekivani uzvik prekinuo molitvu

Međutim, u trenutku dok je hor uznosio molitve, tišinu je presekao uzvik. Glas Irakli Homasuridze odjeknuo je hramom:

- Oprostite, vladiko! Vreme je da vlast odgovara za sve. Ne treba to da se pretvara u rvanje, čoveče! Mora da odgovara! - prenosi gruzijska redakcija portala Saveza pravoslavnih novinara.

Reči su bile upućene u času kada su se članovi vlasti nalazili u crkvi, što je trenutku dalo dodatnu napetost.

Pogledi su se na kratko uznemirili, ali ne i srca sabranih. Homasuridze je ubrzo udaljen iz hrama, bez otpora i bez daljih uzburkavanja. Nije došlo do sukoba, niti do rasprave među prisutnima.

Služba nastavljena u duhu mira

Služba je, gotovo kao da je iskušenje već bilo prevaziđeno, nastavljena u istom duhu u kome je i započela - mirno, dostojanstveno i molitveno.

Kasnije, isti čovek uputio je izvinjenje okupljenima, kao da je i sam prepoznao težinu mesta i trenutka u kome je njegov glas odjeknuo.

I upravo tu, u tom kratkom rascepu između nemira i smirenja, otkrila se suština sabranja: ni iznenadni nemir nije uspeo da nadvlada molitvu. Parastos je priveden kraju u tišini koja nije bila narušena, već, paradoksalno, još dublje učvršćena - kao podsetnik da se mir ne podrazumeva, već iznova bira.