Duhovni vođa Gruzije, koji je još 2020. godine u viziji najavio pandemiju, sada uzdrmava pravoslavni svet porukom o poslednjim vremenima.
Patrijarh gruzijski Ilija II, danas 92-godišnji duhovni vođa jedne od najstarijih hrišćanskih zajednica, još jednom potresa pravoslavni svet svojim rečima koje paraju savest i bude dušu. Njegovo novo proročansko upozorenje, izrečeno tokom nedeljne liturgije u Sabornoj crkvi Svete Trojice u Tbilisiju, odzvanja jednostavno i silovito: „Vreme ističe. Moramo biti spremni za Drugi dolazak Hristov.”
Patrijarh Ilija II, koji već decenijama predvodi Gruzijsku pravoslavnu crkvu, i ranije je bio prepoznat kao duhovni prorok našeg vremena. U martu 2020. godine – pre nego što je svet uopšte mogao naslutiti razmere pandemije – tokom besede u Sabornom hramu Svete Trojice u Tbilisiju izgovorio je viziju koja je tada delovala zagonetno, ali se ubrzo pokazala kao zastrašujuće tačna. Ispričao je kako je video „čoveka ognjene boje na konju kako prolazi iznad njegove glave”, a zatim i „dečaka koji je pljunuo na zemlju, načinio blato i nacrtao krst na svom čelu”. Patrijarh je tada rekao da mu je objavljeno:
- Uz pomoć Gospoda i krsta možemo pobediti bolest.
Mnogi su kasnije povezali ovu viziju s pandemijom koronavirusa, koja je ubrzo zatvorila ceo svet. Patrijarh je bio među retkima koji su pozvali iseljenike da se vrate u otadžbinu, govoreći da će „poželeti da pobegnu, ali da mnogi neće moći”. U to vreme, malo ko ga je ozbiljno shvatio – ali vreme je pokazalo koliko je njegovo viđenje bilo proročansko.
Gruzijska pravoslavna crkva, pod njegovim čvrstim vođstvom, tokom pandemije nije zatvarala crkve, nije prekidala bogosluženja, a ulice su bile osvećivane svetom vodom. Hramovi su ostali otvoreni, a liturgijski život nastavljen bez prekida – dok su mnoge druge zemlje bile zaključane i bez bogosluženja. Vernici u Gruziji zaista su osetili moć zaštite koju je Ilija II unapred najavio.
Patrijarh Ilija II poznat je ne samo po proročanstvima, već i po doslednosti svetootačkom predanju i odlučnoj borbi protiv sveprisutnog ekumenizma. Još 1997. godine učinio je jedan od najhrabrijih poteza među pravoslavnim poglavarima – izveo je Gruzijsku pravoslavnu crkvu iz Svetskog saveta crkava, organizacije u kojoj su, osim tradicionalnih hrišćanskih zajednica, okupljene i sekte, pa čak i grupacije koje su označene kao satanističke. Ovim činom pokazao je ne samo vernost čistoti pravoslavne vere, već i duhovnu pronicljivost koja ga i danas izdvaja.
Odbacio je i učešće Gruzijske pravoslavne crkve na Svepravoslavnom saboru na Kritu 2016. godine, ocenivši dokumenta Sabora kao neprihvatljiva, a Sabor sam kao lažni. Njegova nepokolebljiva vera, vera istog onog pravoslavlja koje su branili sveti oci i mučenici, učinila je da ga narod ne naziva samo patrijarhom – već i prorokom.
Danas, u vremenu kada se svet ponovo suočava s neizvesnošću, njegova nova poruka ne može se olako ignorisati.
- Naš život je poput merdevina – neki se penju, neki silaze. Moramo moliti Gospoda da bude s nama i da nas blagoslovi na tom putu... - rekao je patrijarh.Ilija, prenosi portal myrophoros.blogspot.com
- Vreme ističe. Moramo biti spremni za Drugi dolazak Hristov - ponovio je više puta, pozivajući narod da se okrene veri, pokajanju i molitvi, i da ne zaboravi da je zadatak sveštenstva – kako reče – „borba sa zlom i uzdizanje duhovnog života”.
Dok mnogi govore, on ostaje tih. Ali kada govori – njegove reči ostaju. I seju se u dušama onih koji još umeju da čuju.
Od ratova, zemljotresa i epidemija do duhovnog preporoda – proročke reči podvižnika sa Svete gore ukazuju na iskušenja poslednjih vremena, ali i na put ka spasenju.
Iako se njena predviđanja i dalje šire internetom, istraživači tvrde da ne postoje dokazi da ih je ikada izrekla, dok Pravoslavna Crkva upozorava na opasnosti slepog verovanja u ovakve fenomene.
Oni koji su bili nižeg rasta vaskrsnuće kao nešto viši, oni koji su bili višeg, kao niži, tako da ćemo po vaskrsenju svi biti iste visine i pošto ćemo moći da prolazimo kroz čvrstu materiju, moći ćemo da se prožimamo.
Mudri svetitelj upozoravao je da će Antihrist doći sa prividnom dobrotom, obećanjima i sažaljenjem, ali će se njegovo pravo lice otkriti kada učvrsti svoju vlast. Da li ćemo prepoznati?
U vremenu kada svetinje postaju meta relativizacije reči Svetog Pajsija odzvanjaju kao opomena: od umanjivanja svetitelja do opasnog puta ka zaboravu Boga kao Stvoritelja i Oca.
U zapisima iz 1901. i 1902. godine, ovaj ruski svetitelj predvideo je vreme kada će se svetinje gaziti, greh uzdizati, a istina izvrnuti u laž — i ostavio poruku koja i danas može da spase dušu i narod.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Timoteja i Mavru po starom i Prepodobnog Teodora Osveštanog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Ivana Nepomuka, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
Sud u Podgorici dosudio je odštetu arhimandritu Hrizostomu Nešiću nakon što je na kontroverznom portalu bio označen kao „špijun“, zajedno sa više monaha i sveštenika SPC.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Životni put od trenutka kada mu je episkop nagovestio patrijaraški put, preko godina provedenih u jedinoj bogosloviji pod pritiskom režima, do vremena kada je krštavao hiljade i mirio zavađene.
Kako geopolitička napetost raste, starci sa Svete gore upozoravaju da današnji događaji odjekuju proroštvima Svetog Kozme, Svetog Pajsija i Svetog Porfirija, pozivajući vernike na budnost i nadu.
Molitva u Beogradu služena za pokoj duše velikog duhovnog vođe gruzijskog naroda – reči poglavara Srpske Pravoslavne Crkve osvetlile su snagu vere i nasleđe koje nadživljava vreme.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Carigradski patrijarh poručio je da se približavanje Carigradske i Rimokatoličke crkve nastavlja i ocenio da je obnova punog zajedništva istorijski proces koji više ne može da se zaustavi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.