U vremenu kada svetinje postaju meta relativizacije reči Svetog Pajsija odzvanjaju kao opomena: od umanjivanja svetitelja do opasnog puta ka zaboravu Boga kao Stvoritelja i Oca.
U vremenu kada svet postepeno gubi vezu sa izvornim Hristovim učenjem, a ekumenisti postaju sve glasniji, reči Svetog Pajsija Svetogorca zvuče kao vapaj i opomena, kao grom iz duhovnog neba. Njegov kritički osvrt na reforme koje su potresle Katoličku crkvu - reforme koje su, pod plaštom modernizacije, dovele do obezvređivanja svetitelja i umanjivanja svetinjâ - ostaje i danas svetionik za sve one koji čuvaju živu veru Pravoslavlja.
Govoreći sa dubokom duhovnom bolju, Sveti Pajsije ukazuje na prodor bezbožnog duha u katolički svet, ističući:
- Koliko su uticali protestanti, katolici! Koliko se bezbožni duh uvukao u katolicizam! Katolici polako, malo po malo, pokušavaju da obezvrede svetitelje.
Printscreen/YouTube
Starac Pajsije Svetogorac
Jedan od najočiglednijih primera ove tendencije vidi se u liturgijskim promenama koje su Katoličku crkvu zadesile 1969. godine. Do tada je svaki od arhanđela imao svoj poseban dan: Sveti Mihailo se proslavljao 29. septembra, Sveti Gavrilo 24. marta, a Sveti Rafael 24. oktobra. No, reformom, sva trojica su objedinjena u jedan dan - 29. septembar. Time su, po rečima svetitelja, koraci ka potiranju živog sećanja na pojedinačne ličnosti svetitelja učinjeni očiglednijim i opasnijim.
- Arhangel Mihailo, tvrde, nije postojao, već je bio samo neko Božje prisustvo. Isto to govore i za Arhangela Gavrila - upozoravao je starac Pajsije Svetogorac.
Sveti Pajsije nije mogao da sakrije svoju tugu zbog ovakvog razvoja događaja. Sa dubokim razumevanjem procesa sekularizacije, upozoravao je:
- Sveta Katarina, kažu, nije bila velika svetiteljka, njen otac je bio neki mali vladarčić. Sveti Nikola, kažu, bio je mali svetac. Sveti Georgije je, navodno, mit.
Pixabay
Sveti arhangem Lihailo
Iznad svega, Sveti Pajsije je video do čega sve to može dovesti:
- Posle će reći: "Hristos nije Bog, bio je samo veliki učitelj." A zatim će otići još dalje: "Bog je neka sila." I na kraju će reći: "Bog je priroda!"
Tako se, pred njegovim proročkim vidom, odvijao tragični sled koraka: od relativizacije svetitelja do potpunog gubitka pojma o ličnom Bogu, Ocu našemu.
Zato je Sveti Pajsije sa posebnom pažnjom upozoravao i na opasnosti koje vrebaju i pravoslavne vernike koji, u težnji za znanjem, odlaze na studije na zapadne univerzitete:
- Došao je i kod mene neko da uzme blagoslov, da ide u Italiju da studira Liturgiku i da piše disertaciju. "Jesi li ti pri sebi" - rekoh mu. "Hoćeš da ideš kod jezuita da pišeš disertaciju, i još tražiš blagoslov? Pa oni ne znaju ni šta rade!"
TANJUG/ SAVA RADOVANOVIC/ bg
Raspeće Hristovo
Svetitelj jasno ukazuje na opasnost stranih tumačenja, prevoda i interpretacija koje, bilo iz neznanja ili iz svesne zablude, unose iskrivljenja u tumačenje svetootačke misli:
- Proučavaju, na primer, pravoslavne Oce koristeći prevode koje su stranci sačinili na svoje jezike. A ovi, bilo iz lukavstva, bilo iz neznanja, dodaju svoje zablude.
Oštro i jasno, Pajsije nas podseća na odgovornost da ne prihvatamo slepo sve što nam se nudi, već da sa oprezom razlikujemo istinu od zablude:
- Naravno, ko je pažljiv, lako prepoznaje zlato od ćilibara.
Danas, kada je svet suočen sa sve većim pokušajima da se svetinje svedu na mitove, a vera svodi na filozofske konstrukte, reči Svetog Pajsija odjekuju kao hitan poziv svakom pravoslavnom srcu: da ostane verno, budno i trezveno, čuvajući čistu vodu vere kakvu su nam predali Sveti Oci.
U njegovim rečima čujemo ne samo sud, već i ljubav - ljubav prema svakom čoveku, prema Crkvi, prema istini koju nijedna ljudska reforma ne može ni promeniti ni obezvrediti.
Prave brojanice moraju da bude napravljene od čiste ovčje vune, što treba da nas podseti da smo mi "slovesne ovce dobrog pastira Isusa Hrista", koji je kao jagnje Gospodnje postradao za nas i izbavio iz večne smrti.
Mnogi vrhunski sportisti ističu kako im je upravo sport bio najvažniji vodič kroz život, kako su na treninzima naučili šta znači raditi za cilj, kako nositi teret odgovornosti, ali i kako se dostojanstveno nositi s porazom.
U pesmi Svetog Vladike Nikolaja "Zidanje Ljubostinje“, carica Milica je na svakom kamenu, koji je Rade Neimar pripremao za uziđivanje u crkvu, palila voštanicu, namenjujući je "jednom, desetorici, jal buljuku celom", ističe sveštenik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Mamanta po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti velikomučenik Nikita Got. Katolička crkva obeležava spomendan Gospe Žalosne, dok Jevreji danas obeležavaju četvrti dan meseca tišrija, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Kratka, ali snažna pouka svetitelja govori o nečemu što je mnogo dublje od običnog spokojstva i otkriva zbog čega unutrašnja tišina ima posebno mesto u hrišćanskom životu.
U besedi povodom velikog praznika govorio je o tome šta povezuje generacije, zašto različitost ne sme da bude prepreka zajedništvu i zbog čega vera mora da se potvrđuje svakodnevnim životom.
Teološki odgovor na ovo pitanje otkriva neverovatnu Hristovu pedagošku mudrost, ali i potresnu brigu za čoveka - čak i za onoga koji će ga na kraju izdati.
Preobraženje Gospodnje je posvećeno sećanju na događaj na gori Tavor, kada je Isus Hristos, pred apostolima Petrom, Jakovom i Jovanom, prvi put javno pokazao svoju božansku prirodu.
U besedi za sredu 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećoj razlici između prolaznog života i večnosti, otkrivajući zašto samo srce sjedinjeno sa Hristom može postati deo večne građevine Božjeg Carstva.
U besedi za sredu Svetle sedmice Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika, tumači stih iz Poslanice Rimljanima i otvara neobičan i snažan pogled na čovekovu sudbinu, u kojem se otkriva ideja o trajnoj pripadnosti Bogu.
Kratka, ali snažna pouka svetitelja govori o nečemu što je mnogo dublje od običnog spokojstva i otkriva zbog čega unutrašnja tišina ima posebno mesto u hrišćanskom životu.
Jedni na groblje odlaze baš tog dana i naručuju parastos, dok drugi smatraju da za tim nema potrebe. Sveštenik objašnjava šta je u ovakvoj situaciji najvažnije.
Tri jufke, sočan nadev od mlevenog mesa i luka i posebna završnica u kojoj se krajevi testa preklapaju preko nadeva daju mu izgled i ukus koji se pamte.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.