Andy Dean / imageBROKER / Profimedia,Roman Lacheev / Alamy / Profimedia
Dok svet traži odgovore u diplomatiji i oružju, svetogorski podvižnici govore o duhovnoj pomrčini koja se nadvija nad čovečanstvom – i pozivaju na jedini izlaz koji vodi ka spasenju: pokajanje, molitvu i budnost srca.
Bura događaja na Bliskom istoku ne predstavlja iznenađenje za monahe sa Svete gore, niti za one koji s pažnjom osluškuju duhovne glasove vremena. Dok svet gleda političke sporazume, vojne operacije i sukobe verskih vođa, svetogorski monasi vide – znake. I već godinama upozoravaju.
U skitovima i kelijama, pod utešnim okriljem Svete gore, starci – poznati i nepoznati – govorili su o vremenu kada će iz Bliskog istoka doći oganj koji će dotaći čitavo čovečanstvo.
Foto: SPC wikipedia CPC
Starac Pajsije Svetogorac
Šta je rekao Sveti Paisije
Sveti Paisije Svetogorac je u mnogobrojnim razgovorima sa poklonicima jasno govorio o Bliskom istoku, predviđajući duhovnom pronicljivošću da će to područje postati žarište sukoba sa svetskim posledicama.
– Od Sirije, Palestine i Irana počeće previranja... Tamo će biti proliveno mnogo krvi. I tu će biti uvučene velike sile. Sve se zamrsilo. Niko ne zna ko je s kim. Samo Hristos zna – rekao je 1992. godine starac Pajsije u razgovoru sa poklonicima iz vojske.
Govorio je o globalnom preuređenju koje će početi pod izgovorom borbe za naftu, bezbednost i interese – ali će pravi uzroci biti duboko duhovni.
Svetogorski isposnici: "Nestaće granice, otkriće se sveto i oskrnavljeno"
Ali nije samo Sveti Paisije govorio o tome. Kroz vreme, poklonici i svetogorski monasi beležili su proročke reči prostih podvižnika – ljudi koji žive u tišini, ali kada progovore, njihov glas nosi težinu vekova.
Jedan isposnik iz skita Svete Ane je 2011. godine rekao:
– Dolazi vreme kad više nećeš znati ko ti je prijatelj, a ko neprijatelj. Đavo će nositi krst i govoriti o miru. Ali iza leđa će držati nož. Iz Jerusalima će se začuti krik... a Zapad će ćutati.
Drugi monah iz mesta Sveti Vasilije Veliki upozorio je na nuklearnu opasnost:
– Dogodiće se tiha katastrofa. Eksplozija se neće čuti, ali će doneti smrt mnogima. I tada će tragati za uzrokom. Ali biće kasno.
paparazzza/Shutterstock
Sveta gora ne zastrašuje ratnim strhorama, već etarci pozivaju na pokajanje, molitvu i duhovno budno stanje
Danas se te reči vraćaju s dramatičnom svežinom
Plamen ratnih sukoba u Izraelu, Palestini, Libanu i Iranu poprimio je nekontrolisane razmere. Međunarodne organizacije, poput Ujedinjenih nacija, oglašavaju uzbunu zbog humanitarne katastrofe, dok Svetska zdravstvena organizacija (SZO) upozorava na zdravstvenu krizu na palestinskim teritorijama i jugu Sirije.
Istovremeno, Evropska unija svakodnevno izdaje saopštenja u kojima osuđuje napade – ali bez suštinskih koraka. Ta tišina – po rečima svetogoraca – nije neutralnost, već saučesništvo.
Starac M... i apokaliptička vizija
Prema svedočenjima poklonika koji su pre 2020. godine posetili Svetu goru, jedan podvižnik iz Katunakije ispričao je:
– Video sam svetlost kako se gasi nad Jerusalimom. I u istom trenutku, crna ptica (gavran) silazila je s neba. U kandžama je nosila bombu i ispustila je iznad kuća. Posle toga, sve je postalo pepeo...
Na pitanje šta to znači, starac je odgovorio:
– Pasti će nož i po svetinjama. Ali pravedni će biti sačuvani. Oni koji se mole za sve.
Shutterstock/Alexandr Zyryanov
Sveta gora
Nije strah – već budnost
Sveta gora ne zastrašuje. Ne prorokuje da bi zadivila. Starci pozivaju na pokajanje, molitvu i duhovno budno stanje.
Jedan starac iz Kapsale napisao je:
– Mir neće doći preko sporazuma, već preko suza. Ako ne podignemo ruke ka Nebu, drugi će podići mač na Zemlji – rekao je ovaj monah, prenosi portal vimaorthodoxias.gr.
Tišina – i molitva
Na Svetoj gori zvona ne zvone zbog vesti. Zvone za Jutrenje i Moleban. Za svetogorce, najveći rat nije spoljašnji – već unutrašnji: da srce ostane čisto dok sve oko nas propada.
Starci ne ukazuju na države i generale, već viču za ličnu budnost. Hrišćanin danas, kažu, ne sme da ostane ravnodušan, niti da duhovno spava. Opasnost ne preti samo narodima, već i duši.
shutterstock.com/PhotoStock10
Svetogorski monasi
Šta nam preostaje?
Kao što je nekada rekao Sveti Paisije:
– Vremena su teška. Ali nećemo se slomiti. Ne zato što smo jaki. Već zato što se molimo.
Možda će hodočašće u Jerusalim biti zatvoreno. Možda će putevi Sirije biti pretvoreni u ruševine. Možda će Iran opet iskusiti razaranja. Ali nada će ostati, dokle god jedan čovek klekne i zatraži milost.
Nakon američkog udara na iranska nuklearna postrojenja i dramatičnog upozorenja Donalda Trampa, Bliski istok gori, a u manastirima se uznose kanoni, bdenija i molitve za mir među narodima.
Na praznik Svih antiohijskih svetih, tokom večernje službe u hramu Svetog proroka Ilije, raznela se eksplozija. Antiohijska patrijaršija poziva svet da ne okreće glavu od mučeništva i patnje pravoslavnih vernika.
Nakon udara na nuklearna postrojenja, balističkih odmazdi i otvorenih upozorenja na totalni rat, sve više pravoslavnih vernika veruje da se pred njihovim očima ostvaruju vekovna proročanstva o poslednjim vremenima i velikom ratu koji će krenuti s Bliskog Istoka i promeniti sudbinu sveta.
U vremenu sve većih globalnih napetosti, mnogi vernici sve češće posežu za zapisanim upozorenjima svetih otaca. Od Svetog Pajsija do starca Jefrema, njihove poruke danas zvuče kao odjek stvarnosti koja se upravo pred nama odvija.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Kako geopolitička napetost raste, starci sa Svete gore upozoravaju da današnji događaji odjekuju proroštvima Svetog Kozme, Svetog Pajsija i Svetog Porfirija, pozivajući vernike na budnost i nadu.
Reči svetogorskog podvižnika, starca Dionisija Ignjata, razotkrivaju tišinu koja je postala opasnija od progona - rat protiv pravoslavlja, obmana i pitanje koje odzvanja jače od svake najave kraja.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.