Andy Dean / imageBROKER / Profimedia,Roman Lacheev / Alamy / Profimedia
Dok svet traži odgovore u diplomatiji i oružju, svetogorski podvižnici govore o duhovnoj pomrčini koja se nadvija nad čovečanstvom – i pozivaju na jedini izlaz koji vodi ka spasenju: pokajanje, molitvu i budnost srca.
Bura događaja na Bliskom istoku ne predstavlja iznenađenje za monahe sa Svete gore, niti za one koji s pažnjom osluškuju duhovne glasove vremena. Dok svet gleda političke sporazume, vojne operacije i sukobe verskih vođa, svetogorski monasi vide – znake. I već godinama upozoravaju.
U skitovima i kelijama, pod utešnim okriljem Svete gore, starci – poznati i nepoznati – govorili su o vremenu kada će iz Bliskog istoka doći oganj koji će dotaći čitavo čovečanstvo.
Foto: SPC wikipedia CPC
Starac Pajsije Svetogorac
Šta je rekao Sveti Paisije
Sveti Paisije Svetogorac je u mnogobrojnim razgovorima sa poklonicima jasno govorio o Bliskom istoku, predviđajući duhovnom pronicljivošću da će to područje postati žarište sukoba sa svetskim posledicama.
– Od Sirije, Palestine i Irana počeće previranja... Tamo će biti proliveno mnogo krvi. I tu će biti uvučene velike sile. Sve se zamrsilo. Niko ne zna ko je s kim. Samo Hristos zna – rekao je 1992. godine starac Pajsije u razgovoru sa poklonicima iz vojske.
Govorio je o globalnom preuređenju koje će početi pod izgovorom borbe za naftu, bezbednost i interese – ali će pravi uzroci biti duboko duhovni.
Svetogorski isposnici: "Nestaće granice, otkriće se sveto i oskrnavljeno"
Ali nije samo Sveti Paisije govorio o tome. Kroz vreme, poklonici i svetogorski monasi beležili su proročke reči prostih podvižnika – ljudi koji žive u tišini, ali kada progovore, njihov glas nosi težinu vekova.
Jedan isposnik iz skita Svete Ane je 2011. godine rekao:
– Dolazi vreme kad više nećeš znati ko ti je prijatelj, a ko neprijatelj. Đavo će nositi krst i govoriti o miru. Ali iza leđa će držati nož. Iz Jerusalima će se začuti krik... a Zapad će ćutati.
Drugi monah iz mesta Sveti Vasilije Veliki upozorio je na nuklearnu opasnost:
– Dogodiće se tiha katastrofa. Eksplozija se neće čuti, ali će doneti smrt mnogima. I tada će tragati za uzrokom. Ali biće kasno.
paparazzza/Shutterstock
Sveta gora ne zastrašuje ratnim strhorama, već etarci pozivaju na pokajanje, molitvu i duhovno budno stanje
Danas se te reči vraćaju s dramatičnom svežinom
Plamen ratnih sukoba u Izraelu, Palestini, Libanu i Iranu poprimio je nekontrolisane razmere. Međunarodne organizacije, poput Ujedinjenih nacija, oglašavaju uzbunu zbog humanitarne katastrofe, dok Svetska zdravstvena organizacija (SZO) upozorava na zdravstvenu krizu na palestinskim teritorijama i jugu Sirije.
Istovremeno, Evropska unija svakodnevno izdaje saopštenja u kojima osuđuje napade – ali bez suštinskih koraka. Ta tišina – po rečima svetogoraca – nije neutralnost, već saučesništvo.
Starac M... i apokaliptička vizija
Prema svedočenjima poklonika koji su pre 2020. godine posetili Svetu goru, jedan podvižnik iz Katunakije ispričao je:
– Video sam svetlost kako se gasi nad Jerusalimom. I u istom trenutku, crna ptica (gavran) silazila je s neba. U kandžama je nosila bombu i ispustila je iznad kuća. Posle toga, sve je postalo pepeo...
Na pitanje šta to znači, starac je odgovorio:
– Pasti će nož i po svetinjama. Ali pravedni će biti sačuvani. Oni koji se mole za sve.
Shutterstock/Alexandr Zyryanov
Sveta gora
Nije strah – već budnost
Sveta gora ne zastrašuje. Ne prorokuje da bi zadivila. Starci pozivaju na pokajanje, molitvu i duhovno budno stanje.
Jedan starac iz Kapsale napisao je:
– Mir neće doći preko sporazuma, već preko suza. Ako ne podignemo ruke ka Nebu, drugi će podići mač na Zemlji – rekao je ovaj monah, prenosi portal vimaorthodoxias.gr.
Tišina – i molitva
Na Svetoj gori zvona ne zvone zbog vesti. Zvone za Jutrenje i Moleban. Za svetogorce, najveći rat nije spoljašnji – već unutrašnji: da srce ostane čisto dok sve oko nas propada.
Starci ne ukazuju na države i generale, već viču za ličnu budnost. Hrišćanin danas, kažu, ne sme da ostane ravnodušan, niti da duhovno spava. Opasnost ne preti samo narodima, već i duši.
shutterstock.com/PhotoStock10
Svetogorski monasi
Šta nam preostaje?
Kao što je nekada rekao Sveti Paisije:
– Vremena su teška. Ali nećemo se slomiti. Ne zato što smo jaki. Već zato što se molimo.
Možda će hodočašće u Jerusalim biti zatvoreno. Možda će putevi Sirije biti pretvoreni u ruševine. Možda će Iran opet iskusiti razaranja. Ali nada će ostati, dokle god jedan čovek klekne i zatraži milost.
Nakon američkog udara na iranska nuklearna postrojenja i dramatičnog upozorenja Donalda Trampa, Bliski istok gori, a u manastirima se uznose kanoni, bdenija i molitve za mir među narodima.
Na praznik Svih antiohijskih svetih, tokom večernje službe u hramu Svetog proroka Ilije, raznela se eksplozija. Antiohijska patrijaršija poziva svet da ne okreće glavu od mučeništva i patnje pravoslavnih vernika.
Nakon udara na nuklearna postrojenja, balističkih odmazdi i otvorenih upozorenja na totalni rat, sve više pravoslavnih vernika veruje da se pred njihovim očima ostvaruju vekovna proročanstva o poslednjim vremenima i velikom ratu koji će krenuti s Bliskog Istoka i promeniti sudbinu sveta.
U vremenu sve većih globalnih napetosti, mnogi vernici sve češće posežu za zapisanim upozorenjima svetih otaca. Od Svetog Pajsija do starca Jefrema, njihove poruke danas zvuče kao odjek stvarnosti koja se upravo pred nama odvija.
U hramu u Bijelom Brdu, mestu koje i danas čuva zavet predaka, episkop osečkopoljski i baranjski predvodio je liturgiju i održao besedu koja osvetljava put kroz tamu savremenog sveta, podsećajući na progon hrišćana i snagu ljubavi kao poslednje bojište dobra.
Pravoslavna svetinja koja već petnaest vekova čuva mošti Svete Katarine suočava se s ozbiljnom pravnom nepravdom u Egiptu, dok glasovi iz pravoslavnog sveta, UNESCO i Ujedinjenih nacija pozivaju na hitnu međunarodnu zaštitu ovog duhovnog svetionika.
Dok svet traži odgovore u diplomatiji i oružju, svetogorski podvižnici govore o duhovnoj pomrčini koja se nadvija nad čovečanstvom – i pozivaju na jedini izlaz koji vodi ka spasenju: pokajanje, molitvu i budnost srca.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Od ratova, zemljotresa i epidemija do duhovnog preporoda – proročke reči podvižnika sa Svete gore ukazuju na iskušenja poslednjih vremena, ali i na put ka spasenju.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Jedan od najvoljenijih pravoslavnih svetitelja našeg doba otvoreno je govorio o rimokatolicizmu, panreligiji i zabludama koje prete da zamene veru u Hrista svetovnom vlašću pod maskom jedinstva.
Na panelu u Parohijskom domu hrama Svetog Aleksandra Nevskog otvorena su pitanja o tome zašto savremeni čovek traži spas u brzoj terapiji, a zaboravlja put ka sebi, tišini, Bogu i istinskom zdravlju.
Pravi put do duhovnog i emotivnog ispunjenja ne leži u tome koliko nas drugi vole, već u našem odnosu prema sopstvenom srcu i vrednostima koje negujemo.
U hramu u Bijelom Brdu, mestu koje i danas čuva zavet predaka, episkop osečkopoljski i baranjski predvodio je liturgiju i održao besedu koja osvetljava put kroz tamu savremenog sveta, podsećajući na progon hrišćana i snagu ljubavi kao poslednje bojište dobra.
Molitva - kao vid komunikacije sa Bogom, anđelima i svecima, naša je direktna linija sa nebom, bilo da smo srećni, tužni, u problemu ili nam je život ispunjen i sve ide kako treba.
Na panelu u Parohijskom domu hrama Svetog Aleksandra Nevskog otvorena su pitanja o tome zašto savremeni čovek traži spas u brzoj terapiji, a zaboravlja put ka sebi, tišini, Bogu i istinskom zdravlju.