ZAŠTO MLADOŽENJA MORA DA RAZBIJE ČAŠU NA JEVREJSKOM VENČANJU: Tajna tradicije duge hiljadama godina
Od drevnog Talmuda do modernih ceremonija: lomljenje stakla krije simbole radosti, opasnosti i neuništive veze.
Na izraelskim poljima počinje žetva pšenice za „šmura macu“, koja se mesecima čuva pod strogim nadzorom i kroz svaki korak priprema za Pesah, uz pravila u kojima nema mesta ni za najmanju grešku.
Na izraelskim poljima svake godine u ovo vreme počinje jedan neobičan posao. Pažljivo se žanje pšenica koja neće završiti u običnim pekarama niti na tržištu, već će mesecima kasnije postati maca - beskvasni hleb koji Jevreji jedu tokom praznika Pesaha. Ali nije reč o bilo kakvoj maci. Ova pšenica namenjena je za takozvanu „šmura macu“, koja se u ultraortodoksnim jevrejskim zajednicama smatra posebno svetom.
Sve počinje mnogo pre nego što se brašno samelje ili testo zamesi. Sama reč "šmura" znači "čuvana" ili "nadgledana", a upravo se na tome zasniva čitav običaj. Jevreji veruju da pšenica za ovu macu mora biti pod strogim nadzorom još od trenutka žetve, kako nijedna kap vlage ne bi izazvala fermentaciju.
Zato se žetva obavlja isključivo tokom suvih letnjih dana. Zrna se odmah pregledaju, a zatim se skladište i ostavljaju da se suše mesecima, često sve do Hanuke. Tek tada počinje priprema za mlevenje brašna. Čak i tada ništa se ne prepušta slučaju - rabini proveravaju mlinove, cevi i opremu, vodeći računa da nigde nema tragova vlage.
Nekome sa strane sve to može delovati preterano strogo, ali iza svakog pravila krije se duboko simbolično značenje. Pesah je praznik kojim Jevreji obeležavaju izlazak iz egipatskog ropstva. Prema biblijskom predanju, jevrejski narod je tada morao da ode toliko brzo da testo nije stiglo da naraste. Upravo zato se tokom praznika Pesah jede beskvasni hleb - kao podsećanje na bekstvo iz Egipta i put ka slobodi.
Posebno mesto u toj tradiciji ima ručno pravljena maca. Iako danas postoje fabrike koje je proizvode u ogromnim količinama, ultraortodoksne zajednice i dalje insistiraju na starom načinu pripreme. Testo se mesi, razvlači i peče za manje od 18 minuta, jer prema jevrejskom verskom zakonu posle tog vremena postoji opasnost da počne fermentacija.
U pojedinim pekarama u Jerusalimu i Bnei Braku čitav proces više liči na verski obred nego na pravljenje hleba. Dok rade, ljudi izgovaraju molitvu "Lešem micvat maca" - "Za ispunjenje zapovesti o maci". Na taj način i samo mešenje testa postaje deo verskog rituala.
Mnogi koji prvi put probaju šmura macu kažu da je suva, tvrda i sasvim drugačija od hleba na koji su navikli. Ipak, vernicima njen značaj nema mnogo veze sa ukusom. Na društvenim mrežama i forumima često pišu da u njoj osećaju "ukus tradicije" i podsećanje na vekove opstanka i raseljavanja jevrejskog naroda.
U vremenu industrijske proizvodnje hrane, ovaj običaj deluje gotovo nestvarno. Pšenica koja se leti žanje na izraelskim poljima mesecima se pažljivo čuva kako bi sledećeg proleća postala jednostavan beskvasni hleb. Ali upravo u toj jednostavnosti leži njena posebna vrednost. Za milione Jevreja širom sveta maca nije samo deo praznične trpeze, već živo sećanje na istoriju, veru i slobodu.
Od drevnog Talmuda do modernih ceremonija: lomljenje stakla krije simbole radosti, opasnosti i neuništive veze. Od čišćenja kuće i posta prvorođenih do obredne večere koja pripoveda izlazak iz Egipta - običaji Pashe kriju slojeve značenja koje mnogi ne poznaju. Iako većina jevrejskih autoriteta smatra da je pirsing ušiju prihvatljiv, pitanje postaje znatno složenije kada su u pitanju drugi delovi tela. Od biblijskih priča do savremenih platformi, šiduhim (provodadžija) pokazuje kako se vera, porodica i potraga za partnerom prepliću u sistemu u kojem se svaka veza vidi kao više od slučajnosti.
ZAŠTO MLADOŽENJA MORA DA RAZBIJE ČAŠU NA JEVREJSKOM VENČANJU: Tajna tradicije duge hiljadama godina
OSAM DANA BEZ HLEBA, A PUNA TRPEZA SIMBOLA: Šta se tačno dešava tokom velikog praznika Pasha
DA LI JEVREJIMA VERA ZABRANJUJE DA IMAJU PIRSING? Granica između tradicije i mode
KAKO JEVREJI BIRAJU I UPOZNAJU BUDUĆE SUPRUŽNIKE: Stara verska praksa koja i danas oblikuje mnoge sudbine
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Sedam dana provode u posebno napravljenim kolibama, koriste četiri biljke u obredu, a na trpezi se pojavljuju med, sezonske namirnice i punjeni kupus.
Četvorodnevni boravak Svetog Oca doneće susrete sa stotinama hiljada vernika, mladima, preživelima seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi i evropskim liderima, uz molitve u Notr Damu i Lurdu.
Policija je uhapsila 31-godišnjeg državljanina Ukrajine, dok nadležni organi utvrđuju sve okolnosti napada i njegov mogući motiv.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.