OVO JE NAJOPASNIJA DEMONSKA ZAMKA! Starac Emilijan kaže da se iz nje retko ko izvukao!
U pravoslavnom duhovnom iskustvu, posebna pažnja posvećuje se stanju duše.
Ljubav je, prema pravoslavlju, podvig.
U vremenu u kojem su ljudi sve povezaniji preko tehnologije, a sve udaljeniji jedni od drugih, mnogi nose u sebi tihu glad za ljubavlju, pažnjom i razumevanjem.
Čovek može imati posao, porodicu, prijatelje i spolja izgledati ispunjeno, a opet u dubini duše osećati prazninu jer nije osetio toplinu iskrene ljubavi. Ta rana ne vidi se očima, ali ume da boli više od svake telesne bolesti.
Pravoslavna vera čoveka posmatra kao biće stvoreno za zajednicu i ljubav. Nije slučajno što je Hristos kao najveću zapovest ostavio ljubav prema Bogu i bližnjem. Kada ljubavi nema, čovek postaje hladan, zatvoren i ranjiv. Tada u srce lako ulaze tuga, usamljenost, gordost i očajanje.
Mnogi danas traže utehu na pogrešnim mestima, očekujući da ih drugi neprestano razumeju, pohvale i prihvate, dok istovremeno zaboravljaju da je prava ljubav pre svega žrtva i davanje.
U pravoslavlju ljubav nikada nije predstavljena kao prolazno osećanje ili trenutna emocija. Ona je podvig. To je sposobnost da čovek ostane blag i kada ga povrede, da pruži ruku i onda kada mu nije uzvraćeno, da sačuva dobrotu čak i kada nailazi na nezahvalnost. Takva ljubav nije ljudska slabost, već velika duhovna snaga.
Mnogi ljudi nose u sebi bol jer nisu bili dovoljno voljeni u detinjstvu, u porodici ili među bližnjima. Takve rane često ostaju skrivene godinama. Čovek tada počinje da očekuje ljubav od svih oko sebe, a kada je ne dobije, još više se zatvara.
Međutim, Sveti oci učili su da se srce ne isceljuje stalnim traženjem da budemo voljeni, već učenjem da volimo druge bez računice i očekivanja.
Starac Pajsije Svetogorac govorio je da je najveća nesreća čoveka kada u sebi nosi osećaj da nije voljen, ali je isto tako ukazivao i na lek za tu ranu:
- Najveća rana čoveku je ako nije voljen. A najbolja terapija je da on voli ne očekujući ništa za zauzvrat.
Voli i kada boli! Tada se dešava čudo!
U pravoslavnom duhovnom iskustvu, posebna pažnja posvećuje se stanju duše.
Tuga može biti opomena da je čovek izgubio unutrašnji mir, ali i prilika da ga ponovo pronađe.
U jednoj svojoj pouci svetogorski podvižnik opisuje preokret vrednosti u kojem se ono što je nekada budilo stid danas predstavlja kao napredak.
Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Posebno mesto u duhovnom životu ima zahvalnost Gospodu, čak i u trenucima kada nam se čini da za nju nema razloga.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
U narodu se za kletve vezuju brojna verovanja, a mnogi se pitaju da li one zaista mogu da imaju moć i kakav je odnos pravoslavlja prema njima.
U pravoslavnom učenju, odnos prema bližnjem zauzima važno mesto u duhovnom životu.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.