ŠTA URADITI KAD VAS POKRADU DA BI VAM GOSPOD VRATIO DESET PUTA VIŠE: Savet Prepodobnog Josifa Optinskog bogatstva vredan
Ono što je izgubljeno često biva nadoknađeno na način koji čovek nije mogao ni da zamisli.
Istorija i svakodnevica svedoče da ono što je nepravedno stečeno ne ostaje trajno.
U vremenu u kojem se često meri uspeh količinom stečenog, a ne načinom na koji je to stečeno, zaboravlja se jedna od osnovnih istina pravoslavnog učenja - da nepravda nikada ne može doneti istinski mir.
Čovek može privremeno da uživa u plodovima onoga što je stekao na nepošten način, ali duboko u njegovoj duši ostaje nemir koji ga podseća da je narušio poredak koji nije ljudski, već Božiji.
Pravoslavna crkva kroz vekove uči da svako delo nosi svoje posledice. Nepravda, makar bila i sakrivena od očiju sveta, ne može ostati skrivena pred Bogom.
Ona se poput tihe senke uvlači u život čoveka, narušava odnose, donosi nemir u porodicu i postaje izvor mnogih kasnijih stradanja. Često se dešava da ljudi, opijeni prividnim uspehom, ne primećuju kako se temelji njihovog života polako urušavaju.
Istorija i svakodnevica svedoče da ono što je nepravedno stečeno ne ostaje trajno.
Koliko god izgledalo čvrsto i sigurno, takvo bogatstvo nema blagoslov, te se brzo pretvara u teret. Umesto radosti, ono donosi brige, bolesti i neprestanu strepnju.
Čovek tada shvata da nije gospodar onoga što poseduje, već da je postao njegov rob.
U pravoslavnom predanju naglašava se da je jedini siguran temelj života pravda, čestitost i vera. Sve što se gradi na nepravdi, ma koliko delovalo veliko, osuđeno je na propast.
Zato su svetitelji neprestano upozoravali vernike da paze na svoje postupke i da se klone svake nepravde, jer posledice ne pogađaju samo pojedinca, već i njegove bližnje.
O tome jasno govori i Sveti Pajsije Svetogorac:
"Većina zla koja se dešavaju potiču od učinjene nepravde. Kada se, na primer imovina nepravedno stekne, ljudi neko vreme žive kao gospoda, a posle sve što su sabrali daju lekarima. Vetar sabrao, vetar razneo. Sve što su sabrali, nestane."
Ono što je izgubljeno često biva nadoknađeno na način koji čovek nije mogao ni da zamisli.
Prema pravoslavlju, veza između živih i upokojenih ne prekida se smrću, već se nastavlja kroz molitvu, sećanje i ljubav.
Pravoslavlje ne negira potrebu za lečenjem i brigom o telu, ali naglašava da pravo isceljenje obuhvata čitavog čoveka - i telo i dušu.
Čovek koji se oslobađa suvišnih želja počinje jasnije da vidi ono što je zaista važno.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Svaki odnos, koji ostane opterećen nepravdom, ostavlja trag i u duši čoveka.
Sveti Filotej Zervakos tvrdio da je svaki roditelj treba da "zakrsti" svoje dete kad ga opterećuju zdravstvene tegobe.
Patrijarh Pavle posebno je naglašavao da čovek može podneti i najveća iskušenja kada zna njihov smisao.
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.