NAJTRAŽENIJI MANASTIRSKI KOLAČ NA VODI: Priprema se jednostavno, a sa tanjira nestaje za tren (VIDEO)
Tradicionalna poslastica sa domaćim pekmezom i orasima koja spaja manastirsku skromnost i toplinu porodične trpeze – idealna za dane posta na vodi.
Mekane kore, bogat fil od oraha i čokolade i delikatan fondan sa malinom koji dokazuje da post može biti savršenog ukusa.
Dani posta mogu biti izazov za svakog sladokusca, ali posna kuhinja pokazuje da raskošni ukusi ne moraju nestati sa stolova u ovom periodu. Za sve koji žele da uživaju u omiljenim poslasticama bez mleka, jaja i ulja, posna verzija doboš torte dolazi kao pravo otkriće.
Mekane kore, bogat fil od oraha i čokolade i fini fondan sa notom maline - sve to spakovano je u savršenu harmoniju ukusa, idealnu za dane posta na vodi. U nastavku sledi recept koji će vas voditi korak po korak do ove raskošne, ali posne slatke čarolije.
150 g + 100 g šećera u prahu

Pomešajte brašno sa 150 g šećera u prahu, dodajte med, kiselu vodu i sodu bikarbonu, pa sve dobro promešajte. Tanko razvucite kore i pecite ih na pek-papiru posutom brašnom.
Za fil, ušpinujte 200 g šećera sa 1 čašom vode, dodajte mlevene orahe, kakao prah i vanilin šećer, pa dobro promešajte i ostavite da se ohladi.
Fondan napravite tako što ćete 100 g kristal-šećera prokuvati sa malo vode, skinuti sa vatre i mešati dok se ne ohladi, zatim postepeno dodajte 100 g šećera u prahu uz neprekidno mešanje. Dodajte nekoliko kapi ekstrakta maline i sve sjedinite.
Na poslužavnik stavite prvu koru, premažite filom i nastavite slaganje redom dok ne utrošite sve kore i fil. Na kraju, prelijte poslednju koru fondanom i nežno poravnajte površinu.
Tradicionalna poslastica sa domaćim pekmezom i orasima koja spaja manastirsku skromnost i toplinu porodične trpeze – idealna za dane posta na vodi.
Od oraha, urmi, smokava i suvog grožđa nastaje brza domaća poslastica na vodi koja se lako oblikuje, dugo ostaje sočna i prija kao lagan slatki zalogaj posle posnog obroka.
Jednostavna priprema, stari porodični trikovi i miris koji odmah priziva toplinu i okuplja sve za stolom.
Bez ulja i mleka, a pun badema, oraha, meda i mirisa cimeta – ovaj starinski kolačspaja suve kruške, šljive, kajsije i smokve u raskošnu zimsku poslasticu koja se lako pravi, dugo ostaje sveža i idealna je za dane posta na vodi.
Med, slad, suve šljive i orasi spojeni su u starinsku poslasticu koja se vezuje za Trojice-Sergijevu lavru i grad Sergijev Posad.
Hrskave kore, orasi, kuvana pšenica i slatki sirup daju ovoj poslastici sasvim drugačiji karakter, a recept čuva zanimljiv trag tradicionalne kuhinje.
Brza priprema i bogat ukus izdvajaju ovu poslasticu koja potiče iz manastirske tradicije i lako se pravi u svakoj kuhinji.
Jednostavan recept za mirisnu poslasticu u danima posta koja okuplja porodicu i vraća tradiciju u dom.
Ovaj stari slatkiš posebno je prikladan za dane posta na vodi, ali su ga deca rado jela i danima kada je po tipiku dozvoljena mrsna hrana.
Kulinarski tim Artis centra rekonstruisao je jelo nadahnuto srednjovekovnom kuhinjom, a završni premaz od meda i crnog vina daje mesu rubinsku, hrskavu koricu.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
Bukovače, sremuš, orasi i povrće stvaraju pun ukus bez mesa, po receptu prilagođenom danima kada crkveni tipik propisuje post.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
Ono što se pre braka zanemaruje kasnije može postati ozbiljan problem u zajedničkom životu.