SOČAN MANASTIRSKI KOLAČ SA MAKOM I ORASIMA: Recept monahinje Atanasije koji dane posta na vodi čini ukusnijim
Jednostavan, domaći kolač koji se pravi polako, sa strpljenjem, a svaki zalogaj donosi toplinu i radost.
Brza priprema i bogat ukus izdvajaju ovu poslasticu koja potiče iz manastirske tradicije i lako se pravi u svakoj kuhinji.
Iza manastirskih zidina, gde se dan ne meri satom nego ritmom rada i molitve, nastajala su jela koja ne počivaju na raskoši, već na smirenosti ruke i jednostavnosti namirnica. Takvi manastirski recepti nisu pisani da impresioniraju, već da nahrane i telo i dušu, ostavljajući utisak koji ne traje samo tokom obroka, već i dugo posle njega.
Upravo iz takve tradicije dolazi i kolač od griza i vina - skroman u sastavu, ali iznenađujuće bogat u ukusu, sa onom blagom toplinom koja podseća na stare kuhinje u kojima se ništa nije merilo površno, već osećajem i iskustvom. U nastavku donosimo način pripreme ovog jednostavnog, a neobično aromatičnog manastirskog kolača.
250 g griza
Sjedinite griz, orahe, šećer, belo vino, brašno, ulje, sodu bikarbonu i rendani muškatni oraščić i ostavite da odstoji pola sata, kako bi se sastojci povezali i dobili puniju strukturu u pečenju.
Sipajte smesu u margarinom podmazan kalup za mafine ili pleh i pecite oko 45 minuta, dok kolač ne dobije blagu zlatnu boju i ne postane čvrst na dodir. Ako kolač pečete u plehu, kada se ohladi isecite ga na kocke jednake veličine.
Kolač prelijte čokoladom otopljenom sa malo margarina, ravnomerno je raspoređujući kako bi svaki komad dobio glatku i sjajnu završnicu.
Jednostavan, domaći kolač koji se pravi polako, sa strpljenjem, a svaki zalogaj donosi toplinu i radost.
Kolač od oraha, kakaoa i domaćeg pekmeza nekada je bio omiljena poslastica u danima posta na vodi.
Prirodna slast koja osvežava i greje dom, idealna za porodične trenutke i male sladokusce.
Raskoš ukusa u samo nekoliko minuta pripreme, idealna za dane kada želimo slatko, a ipak skromno i zdravo
Monahinja Atanasija u knjizi „Ko postii dušu gosti“ otkriva korak po korak pripremu posne poslastice na vodi čiji svaki zalogaj postaje nežan i raskošan doživljaj.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Desert bogat aromama narandže, oraha i začina, bez mleka i jaja, koji donosi duhovnu i kulinarsku harmoniju na vašu trpezu. Ovaj kolač je jednostavan, ali nezaboravan.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.
Jednostavan ručak, kuvan bez žurbe i luksuza, postaje simbol povratka starinskoj trpezi i ukusu koji je hranio generacije u danima posta i svakodnevice.
Miris detinjstva i jednostavnih sastojaka koji su u domaćinstvima nekada stvarali najlepše slatke trenutke, bez mnogo truda.
Starinska, praktična zamena koja je vremenom dobila svoje stalno mesto na porodičnoj trpezi.
Miris jagoda, putera i oraha vraća se u domaćinstva uz jednostavnu pripremu koja je nekada bila rezervisana za dane kada trpeza nije bila posna.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Čak 800.000 vernika se poklonilo Pojasu.
Čak 800.000 vernika se poklonilo Pojasu.
Sveta osećanja majke i njen sveti život posvećuju bebu od samog trenutka njegovog začeća, govorio je starac Porfirije.
Dok u Hramu Svetog Save traje poslednja liturgija pred Časnim pojasom, vernici pristižu da se još jednom poklone svetinji koju je za nešto više od dve sedmice celivalo više od 800.000 ljudi.