SOČAN MANASTIRSKI KOLAČ SA MAKOM I ORASIMA: Recept monahinje Atanasije koji dane posta na vodi čini ukusnijim
Jednostavan, domaći kolač koji se pravi polako, sa strpljenjem, a svaki zalogaj donosi toplinu i radost.
Brza priprema i bogat ukus izdvajaju ovu poslasticu koja potiče iz manastirske tradicije i lako se pravi u svakoj kuhinji.
Iza manastirskih zidina, gde se dan ne meri satom nego ritmom rada i molitve, nastajala su jela koja ne počivaju na raskoši, već na smirenosti ruke i jednostavnosti namirnica. Takvi manastirski recepti nisu pisani da impresioniraju, već da nahrane i telo i dušu, ostavljajući utisak koji ne traje samo tokom obroka, već i dugo posle njega.
Upravo iz takve tradicije dolazi i kolač od griza i vina - skroman u sastavu, ali iznenađujuće bogat u ukusu, sa onom blagom toplinom koja podseća na stare kuhinje u kojima se ništa nije merilo površno, već osećajem i iskustvom. U nastavku donosimo način pripreme ovog jednostavnog, a neobično aromatičnog manastirskog kolača.
250 g griza
Sjedinite griz, orahe, šećer, belo vino, brašno, ulje, sodu bikarbonu i rendani muškatni oraščić i ostavite da odstoji pola sata, kako bi se sastojci povezali i dobili puniju strukturu u pečenju.
Sipajte smesu u margarinom podmazan kalup za mafine ili pleh i pecite oko 45 minuta, dok kolač ne dobije blagu zlatnu boju i ne postane čvrst na dodir. Ako kolač pečete u plehu, kada se ohladi isecite ga na kocke jednake veličine.
Kolač prelijte čokoladom otopljenom sa malo margarina, ravnomerno je raspoređujući kako bi svaki komad dobio glatku i sjajnu završnicu.
Jednostavan, domaći kolač koji se pravi polako, sa strpljenjem, a svaki zalogaj donosi toplinu i radost.
Kolač od oraha, kakaoa i domaćeg pekmeza nekada je bio omiljena poslastica u danima posta na vodi.
Prirodna slast koja osvežava i greje dom, idealna za porodične trenutke i male sladokusce.
Raskoš ukusa u samo nekoliko minuta pripreme, idealna za dane kada želimo slatko, a ipak skromno i zdravo
Monahinja Atanasija u knjizi „Ko postii dušu gosti“ otkriva korak po korak pripremu posne poslastice na vodi čiji svaki zalogaj postaje nežan i raskošan doživljaj.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Desert bogat aromama narandže, oraha i začina, bez mleka i jaja, koji donosi duhovnu i kulinarsku harmoniju na vašu trpezu. Ovaj kolač je jednostavan, ali nezaboravan.
Bez ulja, sa nekoliko jednostavnih namirnica i mnogo ljubavi, ovo posno jelo iz knjige "Ko posti dušu gosti" pokazuje kako se u skromnoj trpezi kriju bogat ukus, tradicija i duh pravoslavnih manastira.
Bio je obredni hleb za važne porodične trenutke, vremenom je postao deo domaće kuhinje, a zatim je pao u zaborav.
Recept iz istočne Srbije prenosio se usmenim putem generacijama, a tajna ovog specijaliteta krije se u sporom kuvanju ovčetine, praziluka i kukuruznog brašna.
Drevna tradicija Svete Gore donosi recept za letnju poslasticu sa medom, vanilom, bademima i suvim voćem koju možete napraviti u svom domu.
Ovo staro jelo iz prizrenskog kraja nekada se spremalo za praznike i goste, kada se za trpezom okupljala porodica, a miris pečene pite ispunjavao dom.
Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
U Novom Selu kod Kupresa održan je sveeparhijski sabor posvećen svetim mučenicima Crkve, a mitropolit Joanikije podsetio je na podvig Svetog Petra Dabrobosanskog i njegovu odlučnost da sačuva veru, ćirilicu i duhovni identitet.
Kada se pojave nemir, praznina i nezadovoljstvo, ljudi često traže uzrok u okolnostima i drugima, ali svetogorski starac ukazuje na dublji razlog i poziva na unutrašnje preispitivanje.
Bio je obredni hleb za važne porodične trenutke, vremenom je postao deo domaće kuhinje, a zatim je pao u zaborav.